Jesu li osnovci prije zagrebačkog i petrinjskog potresa znali što je štok, a što pregradni zid? Koliko uče u školi o potresu? Koliko ovoj temi prostora posvećuju školski udžbenici koji slijede nove kurikulume? Iako se Hrvatska ne nalazi od jučer u području umjerene do jake seizmičke aktivnosti, zašto se tek od prekjučer s djecom sustavnije razgovara o ponašanju tijekom kriznih situacija?
Školski udžbenici iz sedamdesetih i osamdesetih godina nisu posvećivali puno pažnje elementarnim nepogodama, ali su zato te generacije (od 1969.) imale predmet Općenarodna obrana i društvena samozaštita (ONO i DSZ), s nizom vježbi pod geslom "neprijatelj nikad ne spava". Ideološki zaokret početkom devedesetih godina izbacio je taj predmet iz škola, zajedno s bitnim praktičnim komponentama vježbi prve pomoći. Danas se većina mladih prvi put susreće s prvom pomoći prije polaganja vozačkog ispita.
Na upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja u kojem je omjeru u školama danas prisutna obuka iz pružanja prve pomoći, odgovor glasi: "U međupredmetnoj temi 'Zdravlje' u sklopu domene 'Pomoć i samopomoć', učenike se poučava o opasnosti u svakodnevnome životu: ubod krpelja, komaraca i ugriz životinja, kemikalije, lijekovi, zaraze, elektronički uređaji i instalacije, vatra, plin, oštri predmeti, igla, grom, sunce, prevencija i prva pomoć pri vrućini i hladnoći, elementarne nepogode, pasivno pušenje, vodene površine, buka, pirotehnička sredstva i sl.". Dakle, u temi "Zdravlje" ponuda je od igle do komarca, no upitno je koliko i to nastavnici stižu obraditi.
Petrinjac Ivan Lovrić (17), učenik smjera opće gimnazije čiju je zgradu Srednje škole Petrinja devastirao potres ("Čudno je kad ti u trenu nestanu uspomene i više nikome ne možeš pokazati školu koju si pohađao"), smatra kako bi školski sustav učenike trebao više pripremati za slučajeve opasnosti. Nakon proživljenog potresa ("Najgori je zvuk. Zvuk te trzne, pojavi se kao iz ničega, paralizira"), uvjeren je da bi učenicima dobro došlo više vježbi kako bi se naučili ponašati u opasnim situacijama. To, kaže, neće nikome škoditi. Ovako im se dogodilo da ih je za jak potres u Petrinji pripremio potres koji se dogodio sam dan prije.
Samo jedna vježba
Skupina njegovih vršnjaka iz zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti i dizajna (ŠPUD), čija je zgrada također dobila jača oštećenja u potresu, navodi kako su u nižim razredima osnovne škole imali samo jednu vježbu evakuacije kroz simulaciju izbijanja požara na školskom igralištu. U višim osnovne nisu vježbali niti su učili o potresu. U srednjoj opet ništa, tvrde. Učenik koji je prvi razred proveo u zagrebačkoj IV. gimnaziji kratko opisuje: "Profesori nisu imali vremena ni za organizaciju ispravaka ocjena, a kamoli za priču o potresu i vježbe evakuacije". Priče učenika potvrđuju da su se u potresima, bilo u Zagrebu ili na Baniji, ponašali instinktivno, potpuno nepripremljeno.
Seizmologinja Iva Dasović s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog PMF-a smatra da se o potresima minimalno uči u školi.
- O potresima se uči na nastavi geografije u petom razredu osnovne škole, kasnije i u prvom razredu gimnazije. No, ne idu svi učenici u gimnazije. Nastavnici geografije tijekom svojeg obrazovanja nisu dovoljno upoznati s pojavom potresa i njihovim djelovanjem s obzirom na to da se time ponajprije bave seizmolozi, odnosno geofizičari. Nisam protiv toga da se o potresima govori u sklopu nastave geografije, no mislim da bi za to bilo primjerenije pronaći barem dva sata u nastavi fizike jer su se nastavnici fizike u pravilu tijekom svojeg obrazovanja susreli s geofizikom, barem oni obrazovani na PMF-u - kaže docentica Dasović.
U nastavi fizike potres se spominje kroz obradu teme valova, no prvenstveno kao dodatni izborni sadržaj, i nije nešto što će svaki nastavnik u školi obraditi. Dasović smatra kako bi se svakako već od vrtića trebale uvesti vježbe reakcije na potres i evakuacije, kakve su se ovih dana provodile po školama i vrtićima. - To je nešto što se radi u zemljama u kojima postoje mogućnosti snažnih potresa, i to češće nego kod nas. Japan, Kalifornija i Čile zemlje su čiju dobru praksu iz škola treba proučiti i prilagoditi našim uvjetima, ali i vidjeti što na nastavi rade naši susjedi u Italiji, Grčkoj i Turskoj, kao nama bližim zemljama. Ako želimo da svi građani znaju reagirati u nekim situacijama kao što su potres, požar ili nešto treće, mislim da bi bilo najbolje da se to uči u školi - kaže Dasović.
Pregled školskih udžbenika nakladnika Alfa, Meridijani, Profil Klett i Školska knjiga pokazuje kako se, izuzev u geografiji, u petim razredima osnovnih škola i prvom razredu gimnazija, potres u ostalim razredima i predmetima poput matematike, fizike ili povijesti pojavljuje, ali sporadično. Razlog je što je samo kurikulumom geografije predviđena cjelovitija obrada ove teme, objašnjavaju nakladnici. U jednom od udžbenika povijesti za osnovnu školu, u cjelini "Znanosti i tehnologija", tako se potres spominje u kombinaciji s izumom mehaničke olovke (Andrija Mohorovičić vs. Slavoljub Penkala). Općenito, u udžbenicima povijesti za osnovce spominje se potres 1667. u Dubrovniku (u jednom od izdanja u polovici rečenice lekcije "Slabljenje Dubrovnika"). Prema objašnjenju nakladnika, kurikulum povijesti ni u jednom dijelu ne spominje sadržaje vezane uz temu potresa.
Ponuda teme potresa za prvi razred gimnazija u prosjeku je opisana na sedam stranica udžbenika, a obrađuje se s vulkanima i/ili tsunamijima. Navedena je definicija potresa, objašnjeno što je epicentar, što hipocentar, opisana je podjela potresa po uzrocima i dubini hipocentra, kao i širenje potresnih valova, kako nastaju potresi i što činiti u slučaju jakoga potresa. Uče se tipovi potresa, njihovi uzroci, spominju dijelovi Hrvatske s najvećim magnitudama potresa unazad 2000 godina, a u ponudi je i usporedba kako su potresi 1880. i zadnji 2020. promijenili izgled zagrebačke katedrale ili zadatak poput - usporedi lokacije potresa s granicama litosfernih ploča.
Naravno, govori se i o najjačim potresima u svijetu. Nakladnici su i u trećem gimnazije, u sklopu geografije i teme "Pacifički vatreni prsten", vulkanima i potresima posvetili dvije do četiri stranice. U nastavi hrvatskog jezika u srednjoj školi potres se obrađuje na razini metafore (potres kao nešto što dubinski uzdrma postojeće stanje), dok se u nižim razredima osnovne škole u okviru predmeta priroda i društvo potres spominje u dijelu sadržaja koji se bavi odgovornim ponašanjem i ulogom učenika u zajednici.
U matematici su prošle godine nakon potresa pojedini nakladnici dopunili dio digitalne jedinice u rubrici "Za one koji žele znati više" - kako odrediti epicentar potresa. Praktički, to je jedna stranica sa simulacijom i objašnjenjima. Radne bilježnice nude infografike aktivnosti tijekom potresa, a ponešto se spominje i u trećem razredu gimnazije, u lekciji "Pacifički vatreni prsten", gdje je prikazana Richterova ljestvica jačine potresa povezana s materijalnom štetom. Ipak, u starom nastavnom planu i programu bilo je manje sadržaja o potresu.
Profesorica geografije u Srednjoj školi Petrinja Dragana Jurčević-Vukšić smatra da su teme o potresu dobro zastupljene u udžbenicima. - Ono što piše u udžbeniku nastavnik može nadograditi. No, sve ovisi o nastavniku i tomu kako će voditi djecu kroz ovu tematiku. Meni udžbenik nije jedino sredstvo u nastavi - kaže.
Uzroci zanemarivanja
Vlatko Cvrtila, stručnjak za sigurnost i rektor privatnog sveučilišta VERN', tvrdi da su obrazovnom sustavu sigurno potrebne nove metode poučavanja ove teme. - Učenici bi morali znati kako se ponašati u kriznoj situaciji, pri čemu je ključno izbjeći paniku i znati pomoći sebi i drugima. Pripadam generaciji koja je u školi imala dosta edukacije. Predmeti ONO i DSZ bili su vezani upravo uz reakcije u kriznim situacijama. Čini mi se da smo to zanemarili, misleći da nam u 21. stoljeću nitko ništa ne može, no prirodne nepogode mogu sve - kaže Cvrtila.
Po njemu, škole bi morale imati određenu vrstu obuke jer djeca nisu dovoljno educirana o obrani i zaštiti. - To su stvari o kojima svakako treba voditi računa. Hrvatska je seizmološki aktivna i siguran sam da bismo trebali povećati edukaciju o potresima, ali i drugim potencijalnim rizicima. Bit je da zajednica stvori određenu vrstu otpornosti i pripravnosti. Jačanje otpornosti doprinosi smanjenju štete, ali i što ranijem vraćanju u normalno stanje. Škole su mjesta gdje puno toga možete učiniti na organiziran način.
Prvo bi se trebalo usuglasiti da su nam takvi sadržaji potrebni u školi, ne nužno kao zaseban predmet, nego, primjerice, kroz satove razredne zajednice ili izvannastavne aktivnosti, koje podrazumijevaju nekoliko sati teorije i prakse - navodi Cvrtila, smatrajući da je uzrok zanemarivanja preventivne zaštite vezan uz ideološko interpretiranje pojma obrane i zaštite. - Ako maknete ideološku komponentu, vidjet ćete da je to sustav obrane i zaštite kakav primjenjuju zemlje poput Švedske ili Norveške. Ne ideologija, nego stvaranje otpornosti na šokove koji se sve češće događaju - objašnjava.
Na pitanje jesu li u planu promjene, u Ministarstvu obrazovanja kažu sljedeće: "Svjesni važnosti ove teme, u sklopu projekta cjelodnevne nastave, kada se oslobodi više prostora u satnici, svakako će se veća pažnja posvetiti tim sadržajima".