ZAGREB - U Hercegovini, a posebno na Širokom Brijegu, ništa se ne može dogoditi a da narod ne smatra da je u to uključen general
Stanko
Sopta
Baja. Pa se tako i u novinarskim krugovima danas proširila vijest da o predaji
Olivera
Knezovića pregovara Sopta.
Jedan od najmlađih generala izašlih iz ovog rata, Stanko Sopta Baja svoju neskrivenu moć i autoritet temelji na tome što je naslijedio Mladena Naletilića Tutu na čelu Kažnjeničke bojne. Tuta je u ratu bio pravi vladar Hercegovine, moćniji od političara i formalno mu nadređenih generala poput Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića.
Kad su vijesti o zulumu Kažnjeničke po Hercegovini prevršile mjeru, Šušak je naredio da se Tutina jedinica rasformira i podvrgne redovnoj hijerarhiji HVO-a.
Mlad, ali autoritaran
Tutini vojnici prešli su u novoosnovanu Drugu gardijsku brigadu HVO-a, na čije čelo je imenovan Stanko Sopta, dotad jedan od nižih zapovjednika u Kažnjeničkoj. Stožer Kažnjeničke tada je sa Širokog prebačen u Mostar. Legenda kaže da je Sopta tada stekao autoritet, kad je usprkos mladosti uspio uspostaviti kontrolu nad Tutinim vojnicima.
Nakon završetka rata Sopta postaje prvi čovjek HVO-a, ali ga NATO smjenjuje 1998. i izbacuje iz vojske jer je sudjelovao na skupovima HDZ-a. Sopta se nikada nije otvoreno politički angažirao, ali ga se nakon prisilnog povlačenja iz vojne službe stalno moglo vidjeti uz Antu Jelavića, koji je od 1998. do također prisilne smjene 2001. bio predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH.
Upravo se Soptu, zajedno s Ljubom Ćesićem Rojsom, smatra najzaslužnijim što je Ante Jelavić izabran za predsjednika HDZ-a BiH umjesto Bože Ljubića kojeg je predložio predsjednik Franjo Tuđman.
Kako su Soptu smatrali tvrdolinijašem i glavnim igračem iz pozadine, strani protektori u BiH puno su truda uložili da iskopaju materijal za kakvu optužnicu zahvaljujući kojoj bi ga mogli skloniti sa scene. No nikad nije optužen: Tuti je suđeno prvo u Zagrebu za ubojstvo, a potom u Haagu za ratni zločin, Jelavić je prvo smijenjen, a potom mu je suđeno u Sarajevu za pronevjeru novca HVO-a preko Hercegovačke banke.
Sopti nisu našli ništa. Ni ratni zločin niti kriminal. Godinama se po novinama povlače priče o njegovoj upletenosti u kriminal, no optužnice nema. Za Hercegovačku banku optuženi su osim Jelavića i Ljubo Ćesić Rojs i fra Ivan Ševo, ali ne i Sopta. Iako je većina zapovjednika HVO-a optužena za ratne zločine, Soptu se nikada nije sumnjičilo za to.
Izbjegao zatvor
Svako malo ga se dovodilo u vezu s nerazriješenim ubojstvom Joze Leutara u Sarajevu 1999. Mario Miličević Baja, još jedan od nižih zapovjednika Tutine Kažnjeničke bojne, sam je bio optužen za sudjelovanje u ubojstvu Joze Leutara, ali je zajedno s prvooptuženim Ivanom Andabakom izbjegao sarajevski zatvor, zahvaljujući tome što je na vrijeme pobjegao u Hrvatsku.
Mil ičević je lani počeo pričati kako iza atentata na Leutara stoje Ante Jelavić i Stanko Sopta. Vjerojatno kako bi došao do novca, jer je nakon toga u travnju ove godine organizirao Jelavićevu otmicu. Kad je Jelavić pušten, također se nagađalo da je oslobođen zahvaljujući utjecaju Sopte. No, Sopta je to demantirao.
JL
Jedan od najmlađih generala izašlih iz ovog rata, Stanko Sopta Baja svoju neskrivenu moć i autoritet temelji na tome što je naslijedio Mladena Naletilića Tutu na čelu Kažnjeničke bojne. Tuta je u ratu bio pravi vladar Hercegovine, moćniji od političara i formalno mu nadređenih generala poput Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića.
Kad su vijesti o zulumu Kažnjeničke po Hercegovini prevršile mjeru, Šušak je naredio da se Tutina jedinica rasformira i podvrgne redovnoj hijerarhiji HVO-a.
Mlad, ali autoritaran
Tutini vojnici prešli su u novoosnovanu Drugu gardijsku brigadu HVO-a, na čije čelo je imenovan Stanko Sopta, dotad jedan od nižih zapovjednika u Kažnjeničkoj. Stožer Kažnjeničke tada je sa Širokog prebačen u Mostar. Legenda kaže da je Sopta tada stekao autoritet, kad je usprkos mladosti uspio uspostaviti kontrolu nad Tutinim vojnicima.
Nakon završetka rata Sopta postaje prvi čovjek HVO-a, ali ga NATO smjenjuje 1998. i izbacuje iz vojske jer je sudjelovao na skupovima HDZ-a. Sopta se nikada nije otvoreno politički angažirao, ali ga se nakon prisilnog povlačenja iz vojne službe stalno moglo vidjeti uz Antu Jelavića, koji je od 1998. do također prisilne smjene 2001. bio predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH.
Upravo se Soptu, zajedno s Ljubom Ćesićem Rojsom, smatra najzaslužnijim što je Ante Jelavić izabran za predsjednika HDZ-a BiH umjesto Bože Ljubića kojeg je predložio predsjednik Franjo Tuđman.
Kako su Soptu smatrali tvrdolinijašem i glavnim igračem iz pozadine, strani protektori u BiH puno su truda uložili da iskopaju materijal za kakvu optužnicu zahvaljujući kojoj bi ga mogli skloniti sa scene. No nikad nije optužen: Tuti je suđeno prvo u Zagrebu za ubojstvo, a potom u Haagu za ratni zločin, Jelavić je prvo smijenjen, a potom mu je suđeno u Sarajevu za pronevjeru novca HVO-a preko Hercegovačke banke.
Sopti nisu našli ništa. Ni ratni zločin niti kriminal. Godinama se po novinama povlače priče o njegovoj upletenosti u kriminal, no optužnice nema. Za Hercegovačku banku optuženi su osim Jelavića i Ljubo Ćesić Rojs i fra Ivan Ševo, ali ne i Sopta. Iako je većina zapovjednika HVO-a optužena za ratne zločine, Soptu se nikada nije sumnjičilo za to.
Izbjegao zatvor
Svako malo ga se dovodilo u vezu s nerazriješenim ubojstvom Joze Leutara u Sarajevu 1999. Mario Miličević Baja, još jedan od nižih zapovjednika Tutine Kažnjeničke bojne, sam je bio optužen za sudjelovanje u ubojstvu Joze Leutara, ali je zajedno s prvooptuženim Ivanom Andabakom izbjegao sarajevski zatvor, zahvaljujući tome što je na vrijeme pobjegao u Hrvatsku.
Mil ičević je lani počeo pričati kako iza atentata na Leutara stoje Ante Jelavić i Stanko Sopta. Vjerojatno kako bi došao do novca, jer je nakon toga u travnju ove godine organizirao Jelavićevu otmicu. Kad je Jelavić pušten, također se nagađalo da je oslobođen zahvaljujući utjecaju Sopte. No, Sopta je to demantirao.
JL