Iako se još uvijek ne zna točna struktura i sastav nove hrvatske Vlade, s velikom dozom sigurnosti može se zaključiti da je najveći dobitnik postizbornih pregovora HDZ-a i Mosta - Slaven Dobrović.
Tehnički ministar zaštite okoliša svoju će fotelju zadržati i u sljedećem mandatu, ali uz bitno veće ovlasti - uz dosadašnji resor ubuduće će biti nadležan i za cjelokupnu Vladinu energetsku politiku. Na taj način Dobrović de facto postaje jedan od najmoćnijih članova Vlade s ekstremno širokim poljem djelovanja, od propisivanja mjera zaštite prirode do kontrole poslovanja državnih energetskih poduzeća. Njegovo novo megaministarstvo pod sobom će objediniti i desetak vrlo važnih državnih ustanova te pod kontrolom imati više milijardi kuna javnih sredstava koji se kroz programe institucija poput Fonda za zaštitu okoliša ili Hrvatskog operatora tržišta energije godišnje distribuiraju domaćim građanima i tvrtkama. Na koncu, Dobrovićev resor bit će operativno zadužen za provedbu cijelog niza Vladinih projekata od strateške važnosti, od projekta LNG terminala na Krku, preko uspostave nacionalnog sustava gospodarenja otpadom, do rješavanja međudioničarskih odnosa s mađarskim MOL-om u nacionalnoj naftnoj kompaniji.
Politički uzlet
Kroz ovlasti koje ima u segmentu izdavanja okolišnih dozvola, ali i u razvoju energetske strategije, Dobrović će imati značajan utjecaj na praktički sve investicijske projekte u zemlji, ali i na rad drugih Vladinih resora - gospodarstva, graditeljstva, turizma... Ovakav politički uzlet 49-godišnjeg profesora sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje rezultat je političkog kompromisa sklopljenog u pregovorima između Mosta i HDZ-a. Jedan od Mostovih ključnih zahtjeva u tom procesu bio je da zadrži nadležnost nad resorom energetike, što je pravdano nepovjerenjem prema HDZ-u nakon afere sa sumnjivim odnosima bivšeg potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka s lobistima mađarskog MOL-a. HDZ, pak, nije želio Mostu opet prepustiti poziciju ministra gospodarstva pa je nađeno hibridno rješenje, gdje će Uprava za energetiku iz Ministarstva gospodarstva biti preseljena u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Zasad je nejasno kako će ta tranzicija točno izgledati i hoće li i sektor rudarstva biti prebačen pod Dobrovićevu nadležnost. S druge strane, pretpostavi li se da će rudarstvo ostati dio Ministarstva gospodarstva - što je logičnije - otvoreno je pitanje kojem će od ta dva resora, primjerice, pripasti nadležnost nad Agencijom za ugljikovodike. Ipak, sasvim je sigurno da pod hijerarhiju Dobrovićeva ministarstva idu Hrvatska energetska regulatorna agencija, Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, Hrvatski operator tržišta energije i Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško. Kako će energetika u Ministarstvu zaštite okoliša vjerojatno biti organizirana u obliku zasebne uprave, bit će zanimljivo vidjeti tko će biti Mostov kadrovski odabir za tu poziciju. U kuloarima se pojavila spekulacija da bi to mogao biti aktualni tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić, no on je sam to demantirao, rekavši kako se vraća u Sabor.
Oprečne reakcije
Spajanje resora zaštite okoliša i energetike nije potez bez presedana u europskoj praksi, naročito među državama koje imaju visoke ciljeve u dekarbonizaciji svojih energetskih sustava - primjerice Danska i Francuska.
U Hrvatskoj je takvu mjeru još na parlamentarnim izborima 2011. predlagao HSLS, a neki energetski stručnjaci smatraju kako bi se taj model mogao pokazati uspješnim, jer bi se često suprotstavljena pitanja energetskih potreba i standarda zaštite okoliša rješavala u istom resoru. Ipak, izbor Dobrovića za novog de facto ministra energetike jamačno će izazvati i oprečne reakcije u stručnim krugovima i zainteresiranoj javnosti. I prije svog dolaska na ministarsku poziciju Dobrović je bio poznat kao angažirani ekološki aktivist te radikalni zagovornik zelenih tehnologija i prestanka upotrebe fosilnih goriva.
Takvu politiku vodio je i tijekom ministarskog mandata, izazivajući velike negativne reakcije stručnih udruga i lokalnih političara svojim donošenjem nacionalnog Plana gospodarenja otpadom, koji je donesen u kontroverznoj proceduri s javnom raspravom koja je trajala tek pet dana.
S obzirom na njegove poznate stavove, može se očekivati da bi poslovna i investicijska strategija državnih energetskih kompanija mogla doživjeti oštar zaokret prema “zelenoj agendi”, a Dobrovićeva isključivost mogla bi se na koncu pokazati kao ozbiljan problem u funkcioniranju resora.