RAJ SIVE EKONOMIJE BEZ RAČUNA

OVO JE NAJISPLATIVIJIBIZNIS U ZEMLJI Prodaju i hranui piće, a porez ne moraju plaćati

Sudac Klinžić, predsjednik udruge Podravec, tvrdi kako dnevno prodaju samo 20-ak gableca, i to članovima, a ako koji gablec ostane viška, prodaju ga nečlanovima. Kaže da samo održavanje prostora i komunalije mjesečno dođu oko 11 tisuća kuna. Konobare ne plaća, već dvojica studenata u Društvu volontiraju.

A gablece nudite - pitam konobara koji upravo uzima praznu bocu piva s jednog od stolova na improviziranoj terasi kluba.

- Naravno. Danas imamo zapečeni grah i kobasice, i pileći paprikaš i popečke od riže. Cijena vam je 30 kuna, a uz gablec dobijete kruh i salatu - odgovara dok krpom briše stol.

- A dajete za van - znatiželjan sam.

- Da, da - odgovori mi pa se po stepenicama spušta u podrum, gdje se valjda nalazi kuhinja.

U Društvu Podravec, u Ilici 75, nasuprot Britancu, sjede četiri muškarca, piju pivo i puše.To je zapravo restoran, sa šankom i dvije manje prostorije u kojima se ukupno nalazi dvanaest stolova.

Na stolovima za kojima sjede muškarci nema računa. Nema ni cjenika, ni jelovnika. Popis dnevnih jela koja se nude preko tjedna napisana su na bijelom papiru koji je zalijepljen na ulazu u restoran, no na njemu cijena nema. Samo obavijest da se pivo prodaje za 10 kuna.

Račun nije u vrećici

Uz šank su dva velika hladnjaka koji su puni sokova i piva. Tu su i dvije demižonke vina. Blagajne nema.

- Izvolite, sve je unutra - kaže mi mlađahni konobar dok mi predaje bijelu vrećicu u kojoj se nalazi moj naručeni gablec.

- To vam je 30 kuna - doda.

Dajem mu novac, no on meni ne daje račun.

- Račun je u vrećici, zar ne - dobacim mu dok preuzimam narudžbu.

- Nema računa - kaže tiho kao da je iznenađen pitanjem.

- Mi smo Društvo i ne izdajemo račune - objasnio je.

Aha.

U Hrvatskoj ima 50.900 udruga i poznato je da ih je 10.624 u 2012. godini imalo prihode od 4,5 milijardi kuna, na računima im je ostalo oko 800 milijuna kuna, a u bankama su oročile oko 400 milijuna kuna.

Poznato je da se iz državnog proračuna i proračuna lokalnih samouprava za udruge izdvaja oko 714 milijuna kuna.

Poznato je i da točno 40.276 udruga svoja financijska izvješća nije poslalo.

No, koliko se udruga bavi ugostiteljskom djelatnošću, nije poznato.

- Ne znamo koliko ima udruga koje se bave ugostiteljskom djelatnošću - kažu u Državnom uredu za udruge.

- Mi samo gledamo je su li udruge osnovane u skladu sa zakonom - tvrde u Ministarstvu uprave.

U registru neprofitnih organizacija Ministarstva financija Društva Podravec i sličnih nema.

U Gradskom uredu za opće poslove Grada Zagreba pak ističu da broj udruga ne znaju.

- No, udruge koje nude hranu i alkoholno piće, a ne izdaju račun jednostavno krše zakon - kažu.

I oštećuju državni proračun za više od pola milijarde kuna, za to ne snose nikakve sankcije, niti ikome moraju podnositi financijska izvješća.

Sve to trebalo bi se promijeniti novim Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, a prema našim računicima, gotovo sve udruge koje se bave i ugostiteljskom djelatnošću morat će postati tvrtke.

Računica bez kontrole

Pretpostavimo da se u Hrvatskoj samo oko dvije tisuće udruga, uz brigu za mlade, njegovanje kulturnih i zavičajnih običaja, jezika i narodnih nošnji, razvijanja i organiziranja ribičkih i jedriličarskih natjecanja i sličnih djelatnosti, bavi i ugostiteljstvom.

Recimo da svaka od tih 2000 udruga nudi gablec i piće.

Gablec, baš kao u Društvu Podravec, stoji 30 kuna, boca piva 10 kuna, a kava 6 kuna.

Pod pretpostavkom da u prosjeku dnevno prodaju 50 gableca, i isto toliko piva i kave, u nepostojećoj kasi svaki radni dan ostane im 3100 kuna.

Pomnožimo li to sa 30 dana i 12 mjeseci, ispada da godišnje svaka od dvije tisuće udruga uprihodi minimalno 1,116.000 kuna. PDV koji udruga ne plaća iznosi 279.000 kuna.

To pak znači da udruge iz naše računice godišnje ukupno uprihode oko 2,23 milijarde kuna, a da država gubi oko 555,8 milijuna kuna samo zbog PDV-a.

Osim PDV-a, udruga ne plaća ni porez na potrošnju koji iznosi tri posto.To je dodatnih 66,9 milijuna kuna koje državni proračun ne vidi.

Računajmo dalje.

Recimo da te udruge, umjesto ljudi koji volontiraju, imaju i dvoje zaposlenih i da im je bruto plaća šest tisuća kuna. Oko tri tisuće kuna mjesečno su davanja državi za te zaposlene.

Dakle, dvije tisuće udruga za samo dvoje zaposlenih državi bi trebalo uplatiti oko 72 milijuna kuna godišnje.

Trebalo.

Dakle, pod pretpostavkom da se samo dvije tisuće udruga bavi ugostiteljskom djelatnošću i da prodaju samo gablec, kavu i pivo, zbog neplaćanja PDV-a i poreza na potrošnju, kao i zbog izbjegavanja raznih davanja za zaposlene, država godišnje gubi najmanje 694 milijuna kuna.

Tko kontrolira poslovanje udruga?

Gotovo nitko.

Rade li na temelju Zakona o udrugama - provjerava Ministarstvo uprave. U inspekcijske nadzore idu djelatnici Ureda državne uprave u županiji na čijem je području udruga registrirana ili Gradski ured za opće poslove. Kontrolom rada udruga koje se bave ugostiteljskom djelatnošću bavi se Ministarstvo turizma i uredi državne uprave ili Gradski ured u Zagrebu.

- Kazne za obavljanje djelatnosti koje nisu u skladu s ciljevima utvrđenim statutom su od 1000 do 10.000 kuna prema Zakonu o udrugama i od 10.000 do 150.000 kuna ako se pružaju ugostiteljske usluge koje nisu obuhvaćene rješenjem ili obavljaju ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju koje je izdalo Ministarstvo turizma, odnosno nadležni ured - kažu u Uredu za udruge.

Spas u članku 5

Koliko je takvih udruga zapečaćeno i kažnjeno - odgovora nema.

Stoga je odgovor na pitanje zašto se udruge žele baviti ugostiteljstvom poprilično jednistavan.

Većina udruga koja se želi baviti ugostiteljstvom u svoj će statut staviti i članak 5. Zakona o ugostiteljstvu.

“Pripremanje i usluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jela koje pravna i fizičke osobe organiziraju za potrebe svojih članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima”.

Time je udruzi omogućeno da se bavi ugostiteljstvom bez zadovoljavanja minimalnih tehničkih uvjeta.

A bez tih uvjeta običan ugostitelj ne može ni pomisliti da otvori kafić ili restoran.

Iako im zakon nalaže da smiju posluživati samo bezalkoholna pića, rijetke se udruge toga drže pa u svojim prostorima prodaju i pivo, vino, žestoka alkoholna pića.

Prije dvije godine zbog nezadovoljavanja tih minimalnih tehničkih uvjeta poduzetnici Mateo Šarić, sin Marijana Šarića, vlasnika Europatradea, i Ivan Lončar klub H2O u središtu Zagreba preimenovali su u udrugu Belot klub Velebi odnosno Klub mladih za promicanje kulture i osmišljavanje slobodnog vremena.

To su učinili kako bi dobili na vremenu, odnosno dok ne riješe minimalne tehničke uvjete. I oni su u svom statutu imali članak 5. Zakona o ugostiteljstvu, no i oni su prodavali alkohol. Danas su zatvoreni.

Osim toga, takve udruge, kaže nam jedan ugostitelj, ne plaćaju ni komunalije po industrijskoj tarifi, članarinu obrtničkom udruženju, naknade Turističkoj zajednici...

Sudac u slučajnosti

- Samo da zadovoljiš minimalne tehničke uvjete, ovisno o veličini prostora koji koristiš, plaćaš nekoliko tisuća kuna. Raznim zavičajnim udrugama opremu plaća lokalna samouprava. Ugostitelj to plaća sam. Zatim davanja državi za zaposlene pa porez na potrošnju i plaćanje različitih parafiskalnih i fiskalnih nameta. A gdje je fiskalna blagajna. To je u startu oko 100 tisuća kuna prednosti u odnosu na običnog ugostitelja - tvrdi jedan ugostitelj.

Koliko je takvih fantomskih udruga i klubova u Hrvatskoj nitko ne zna i to je jedan od razloga zbog čega država gubi enormno mnogo novca.

Obišli smo i kontaktirali dvadesetak studentskih udruga i zavičajnih klubova u Zagrebu, i samo su dvije, Društvo Podravec i Klub Mate Balota, priznale da se svakodnevno bave ugostiteljstvom, ali su dodale kako se ne financiraju od prodaje hrane i pića, već od donacija i članarina

U Društvu Podravec članarina je 50 kuna.

- Ako se učlanim i platim članarinu, imam besplatno jelo i piće ili... - pitam konobara.

- A ne, ne, ne. Imate pozivnicu za dane Martinja koje organiziramo u hotelu West In u Zagrebu. Zapravo, malo vam ja znam o tome, sve morate pitati tajnika - kaže.

Pitali smo predsjednika Udruge, Mirka Klinžića, inače istražnog suca zagrebačkog Županijskog suda, koji se 2010. kandidirao i za Ustavnog suca.

U svojoj prijavi, osim bogatog iskustva, spomenuo je i organizacijske sposobnosti koje je ‘pokazao i dokazao volonterski obavljajući dužnosti predsjednika udruge Društvo Podravec”.

Kandidaturu je kasnije povukao.

- Krši li Društvo Podravec zakon - pitam ga.

- To zaista nitko ne zna. Ne postoji rješenje koje kaže da ga kršimo, odnosno radimo li po zakonu - odgovorio je Klinžić.

- Ali dobio sam gablec bez računa, kod vas se toči alkohol iako ste udruga, a to je kršenje zakona - kažem.

- To što niste dobili račun je slučajnost. Ovo za pivo i vino znam i mislim da tu imamo problem i da kršimo Zakon o udrugama. Ali i taj dio nije previše reguliran - iskren je.

Sporan je alkohol

Klinžić tvrdi da dnevno prodaju samo 20-ak gableca, i to članovima, a ako koji gablec ostane viška, prodaju ga nečlanovima.

Kaže kako samo održavanje prostora i komunalije mjesečno dođu oko 11 tisuća kuna. Konobare ne plaća, već dvojica studenata u Društvu volontiraju.

- Pripremu hrane financira članstvo i to nije sporno. Sporan je alkohol. Ali, da ne prodajemo kuhano vino, pivo, gemišt, ne znam kako bismo preživjeli. Mislim da tu kršimo zakon i voljeli bismo da nam to netko razjasni, što možemo, a što ne možemo - tvrdi.

- Pa recimo da osnujete tvrtku, otvorite ugostiteljski obrt - pokušavam objasniti.

- To kao udruga ne možemo - zaključio je Mirko Klinžić.

Odgovor smo potražili u Uredu za udruge.

- Svaka udruga može, sukladno posebnim propisima, osnovati trgovačko društvo, koje može ishoditi rješenje nadležnog ureda za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, uz ispunjavanje uvjeta za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, propisanih čl. 25, stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti - objašnjavaju.

U Klubu Slavonaca Šokadija kažu kako nemaju svaju kuhinju ni šank, nego da hranu i piće poslužuju samo za vrijeme organizacije folklornih ili tamburaških susreta te da hranu pripremaju kod kuće.

Obišli smo i Klub Šibenčana koji je cijeli tjedan bio zatvoren, baš kao i Klub Libertas u Gundulićevoj 25.

Donacija za volontere

To je klub studenata Dubrovnika, a predsjednik udruge Andro Radić kaže kako prostor u koji su se uselili lani još nije do kraja profunkcionirao.

- Zamišljeno je da klub radi cijeli dan. Imamo šank s aparatom za kavu i frižiderom. Za sada organiziramo samo večernje zabave ili studentske promocije - objašnjava mi.

- Nudite li i alkohol - zanima nas.

- Uglavnom su to donacije da se pokrije ono što smo kupili. Nema tu nikakve dobiti ili prihoda za plaće, već samo za projekte koje organiziramo. Zakon to nije dobro definirao jer prostor udruge je privatni prostor i u njemu, baš kao netko u svom stanu, može raditi što god hoće - smatra Andro Radić.

Klub studenata Istre Mate Balota postoji već 50 godina, a u Zagrebu su smješteni u Ilici 13 i svakako nisu fantomska udruga.

No, da se nalaze u sivoj zoni - priznaju i sami.

- Znamo da je to siva zona. Ali nismo tu zbog piva i alkohola. Misija naše udruge je okupljanje naših članova, a to su uglavnom istarski studenti, i humanitarni rad. Pića se daju članovima kluba, a oni ne plaćaju klasični račun, već daju donaciju - priča mi Mario Onorato, student matematike i predsjednik Udruge.

- Mi nismo članovi, a dobili smo piće - kažem.

- Da, niste, a dobili ste. Hm. Mi taj novac ne gledamo kao neku dobit s kojom ćemo živjeti u nekom luksuzu. Tim novcem vi praktički donirate naš rad. Svi smo mi ovdje volonteri. Da imamo neviđene prihode, pa valjda bismo uredili prostor. Ovamo studenti dolaze učiti, održavaju se tribine, ali i studentske zabave. Ali samo do 22 sata, do koliko radimo - kaže mi.

Baš poput mladog konobara u Društvu Podravec, i mlada konobarica u Klubu studenata Istre skamenila se kad smo ušli u prostoriju.

U sivoj zoni

Prostori udruge prostiru se na dvjestotinjak metara kvadratnih, a jedina im je atraktivnost činjenica da se nalaze u samom središtu metropole.

Sve drugo djeluje neugledno.

Prozor koji gleda na poznatu slastičarnicu Vincek kao da nije opran godinama, tu se i dalje nalazi vreća s popijenim bočicama jednog žestokog alkoholnog pića, a stropne ploče uglavnom su poderane.

Pivo je 8, kava 5 kuna. Četiri plus jedna gratis rakija je 20 kuna.

Cijene nisu nabildane, što je mogući pokazatelj da nema ekstra profita, no unatoč niskim cijenama, račun nismo dobili.

- Mi to ne gledamo kao račun, već kao donaciju za naš rad - objašnjava Mario Onorato.

Oko 60 tisuća kuna donacija dobiju od istarskih lokalnih samouprava, a sav taj novac namijenjen je za plaćanje mjesečnog najma i režija. Za svaku potrošenu kunu pišu godišnja izvješća koja šalju svojim donatorima.

Najam je oko tri tisuće kuna, a režije oko dvije tisuće kuna. Osim toga, financiraju se i plaćanjem članarine. Imaju oko 300 članova, a godišnja članarina je 50 kuna.

Od donacija i članarina nedavno su kupili projektor i platno za potrebe udruge.

- Da se financiramo samo iz donacija naših članova, morali bismo se ugasiti. Ne znam kako riješiti tu sivu zonu - kaže.

- Pa da ne nudite alkohol - sugeriram.

- Da, možda - odgovorio je tiho.

Svjestan je da su ilegalna konkurencija okolnim ugostiteljima, ali naglašava kako to nije njihova primarna djelatnost.

- Onaj koji ovamo dođe samo kako bi se napio nije dobrodošao. Takve ovdje ne želimo i takvi se ovdje neće osjećati ugodno - tvrdi Mario Onorato.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. svibanj 2024 20:48