ZAGREB - Peter Sanfey vodeći je ekonomist Europske banke za obnovu i razvitak koji godinama prati regiju jugoistočne Europe. U suradnji s Chrisom Cviićem napisao je knjigu “U potrazi za oporavkom Balkana”, koja će izaći u lipnju.
Manevarski prostor u krizi
Za vrijeme godišnje skupštine EBRD-a u Zagrebu pristao je razgovarati za Jutarnji list o tome kako je regija prošla krizu i što je čeka u idućim godinama.
Nedavno ste objavili dokument u kojem tvrdite da su sve vlade u regiji reagirale vrlo odgovorno u krizi i da su uglavnom poduzele što su mogle. To se odnosi i na Hrvatsku?
- Sve vlade, uključujući i hrvatsku, imale su vrlo ograničen manevarski prostor u krizi. Za bilo koju vladu u regiji bilo je nemoguće voditi ekspanzivnu fiskalnu politiku kakvu smo vidjeli u Velikoj Britaniji, SAD-u ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji. Mislim da je vođenje politike na makroekonomskoj razini bili razborito. Osim toga, ono što je nama u EBRD-u posebno važno jest da nijedna zemlja nija zaustavila strukturne reforme i to je ohrabrujuće.
Ipak, kao što ste sami konstatirali, bez obzira što je koja zemlja poduzela, nije mogla izbjeći velik pad BDP-a?
- S obzirom na ograničen manevarski prostor, malo se moglo učiniti da se ublaži efekt krize, koja je doista bila duboka, uz pad od gotovo 6 posto. Hrvatska, kao i cijela regija, vrlo je izložena globalnom tržištu i od toga je imala koristi u proteklom desetljeću, ali to ju je ujedno učinilo ranjivom na globalnu krizu.
Albanija izbjegla recesiju
Koja je zemlja prošla najgore u krizi, a koja se uspjela lakše izvući?
- Vrlo je teško uspoređivati ih. Svaka je zemlja na različitom stupnju tranzicije, ali gledajući same brojke, u 2009. godini u nekima je BDP pao više nego u drugim. Hrvatska je jedna od zemalja koja je najteže pogođena u regiji - samo je Rumunjska imala težu recesiju. To je vrlo otvorena ekonomija i ovisna je o zbivanjima u eurozoni te na izvoznim tržištima, kao i o priljevu stranog kapitala. Mnogo je više izložena nego, primjerice, Makedonija ili Albanija, koja je prilično izolirana od onoga što se događa u svijetu i uspjela je izbjeći recesiju iako je i ona doživjela snažno usporavanje rasta.
Gledajući u budućnost, što vidite kao najveći izazov za hrvatsku Vladu?
- Mislim da ćemo imati godinu ili dvije vrlo niskog rasta. Kao najveći izazov za Hrvatsku vidim završetak pregovora s EU do kraja ove godine. U ekonomskoj politici posebno nas zanima novi program koji je Vlada najavila. Program ekonomski zvuči dobro, ali izazov je njegova primjena, osobito neki dijelovi. Proces privatizacije u Hrvatskoj do sada je zaostajao i vrlo je dobro što ga Vlada želi ubrzati. Međutim, vremena su teška, na početku smo procesa oporavka i neće biti lako pronaći ulagače. To će svakako biti teže nego, primjerice, prije dvije godine. Ipak, nije nemoguće.
Sada kada postoji politička volja za nastavak privatizacije, problem je odabrani trenutak?
- Mislim da zemlje u regiji imaju mnogo potencijala i ulagači bi mogli pokazati prilično velik interes. Nužno je, međutim, poduzeti mjere za poboljašenje ulagačke klime.
Turizam i trgovina
Koji bi sektori mogli biti zanimljiviji ulagačima?
- Turizam je, očito, područje koje može biti privlačno ulagačima s obzirom na to da Hrvatska ima lijepu obalu obalu i uglavnom lijepo vrijeme. Taj je sektor i dalje nedovoljno razvijen i dugoročno ima potencijala. Drugi sektori također mogu biti privlačni, primjerice usluge, agrobiznis ili proizvodnja. Ono što ulagači razmatraju su i mogućnosti trgovanja, kako s Europom tako i unutar same regije. Mislim da postoji dovoljno potencijala za jačanje trgovinskih veza unutar same regije i neke se od tih veza postupno oporavljaju.
Ekonomisti često upozoravaju da su najveće hrvatske slabosti fiskalna politika, velika zaduženost i proračunski deficit?
- Mislim da fiskalna situacija nije loša u usporedbi s nekim drugim zemljama, a očito je da je to područje u kojem će se morati mnogo toga poduzeti. Razina potrošnje još je vrlo visoka, a poseban su problem uvijek velike subvencije raznim industrijama, koje bi trebalo ukinuti.
Grčka kriza neće utjecati na ekonomije regije
Koliko će grčka kriza poskupjeti zaduživanje i otežati oporavak regije?
- Rekao bih da se posljednjih mjeseci ekonomska situacija u regiji stabilizira i stvari ide nabolje, iako će oporavak biti vrlo spor. Stoga se percepcija rizika kod ulagača nije pogoršala, već je malo i popravila.
Prije godina dana na skupštini EBRD-a prevladavalo je zadovoljstvo i uvjerenje da je ‘najgore prošlo’ makar za regiju srednje i istočne Europe. Nije se baš očekivalo da će se kriza ‘presliti’ u samu eurozonu?
- Ono što se događa s nekim zemljama eurozone, poput Grčke, Portugala i Španjolske, nije iznenađenje jer je od ranije poznto da su te zemlje u problemima. No, ono što ohrabruje jest najnoviji odgovor EU, koja je velikim sanacijskim paketom poslala jasnu poruku tržištima da doista misli ozbiljno, ne samo kada je riječ o rješavanju sadašnje krize, nego i po pitanju zajedničke koordinacije, nadzora i dugoročnih reformi unutar same eurozone.
U kunama se zadužujete više nego u eurima
EBRD je počeo promicati ideju napuštanja strane valute i većeg zaduživanja u domaćoj valuti? Čini se da je to jednostavno reći, ali teško provesti. Koliko su uopće financijske institucije spremne odobravati kredite u domaćoj valuti?
- Razlog promicanja te ideje - a to nije počelo sada, nego znatno prije - jest kriza, koja je u mnogim zemljama razotkrila rizik zaduživanja u stranoj valuti. Mnogi ljudi posuđuju novac u stranoj valuti jer na taj način mogu dobiti povoljniju kamatu, ali istodobno ignoriraju valutni rizik, koji može biti vrlo opasan, osobito ako su vam prihodi u lokalnoj valuti.
To je na neki način edukacija i vježba, ali ako su izgledi za pristup euru u skoroj budućnosti vrlo mali, što je slučaj s većinom zemalja regije, tada postoji jasan razlog za jačanje i razvoj tržišta kapitala u domaćoj valuti. Znam zašto je Hrvatska povijesno vezana uz štednju i kreditiranje u stranoj valuti, ali ipak mislim da ima prostora, ne za nametanje lokalne valute, ali barem za poticanje zaduživanja u domaćoj valuti.