Svaki četvrti počinitelj nasilja u obitelji koji je prošle godine pravomoćno osuđen prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjen je novčanom kaznom značajno manjom od zakonskog minumuma, za neprijavljivanje nasilja lani nije osuđena ni jedna stručna osoba u sustavu zdravstva, socijale, policije ili školstva, a za nesumnjivo dokazano kazneno djelo nasilja u obitelji - koje podrazumijeva uporno ponavljanje djela - u zatvoru je završilo tek 18 posto pravomoćno osuđenih.
Porazan je to rezime tretmana problema nasilja u obitelji nakon osnivanja pustih povjerenstava, radnih skupina, sastanaka, edukacija i zakonskih izmjena koje je Vlada najavila poduzeti prošlih godina.
Na proljeće 2019., nakon tragedije na Pagu tijekom koje je otac pobacao četvero djece mlađe od osam godina s balkona i koja je pokrenula javnost te rezultirala osnivanjme inicijative #spasime, premijer Andrej Plenković te resorni ministri održali su niz sastanaka s predstavnicima civilnog društva želeći jasno poručiti da ovaj put misle ozbiljno i da će učiniti sve što im stoji na raspolaganju da se problem nasilja u obitelji riješi na sveobuhvatni način - od nužnih edukacija koje su osnovni preduvjet za bilo kakvo rješavanje problema preko osiguranja maksimalne zaštite za žrtve do strogog i odvraćajućeg kažnjavanja počinitelja.
Izmjene bez učinka
Četiri godine kasnije, edukacija o nasilju o obitelji nije dio obaveznog kurikuluma, osnovano je nekoliko novih skloništa za žrtve i promijenjeni su zakoni na način da su propisane više kazne, no podaci koje nam je dostavilo Ministarstvo pravosuđa zorno prikazuju da su ovakve izmjene bez učinka jer i dalje nevjerojatan broj sudaca izriče kazne manje od zakonskog minumuma - pitanje je čemu se uopće svakim zakonskim izmjenama povećavaju maksimalne kazne kad na njih gotovo nitko nije osuđen?
Konkretno, od 5455 počinitelja kaznenih djela iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji su pravomoćno osuđeni prošle godine, a za koje je propisana kazna od minimalnih 260 eura do 2250 eura te zatvora do 90 dana, njih 1249 kažnjeno je kaznom manjom od minimalno propisanih 260 eura, a njih 121 kaznom manjom od tadašnjih 500 kuna! Kolike su bile maksimalne izrečene kazne i je li itko platio 2250 eura, Ministarstvo nije odgovorilo.
Među onima koji su osuđeni za djelo Nasilje u obitelji iz Kaznenog zakona, a što prije svega podrazumijeva da je nastala vidljiva tjelesna ozljeda te da je nasilje ponavljano, osuđeno je tek 394 osoba (od trostruko većeg broja zaprimljenih predmeta, koji bi svi trebali biti hitni), od kojih je samo njih 70 završilo u zatvoru.
- Već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje manje od 10 posto svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama. Razlog za ovakvu blagu penalnu politiku upravo je nedostatak edukacije sudaca i sutkinja i državnih odvjetnika i odvjetnica.
Isto tako, već godinama ističem stajalište da počinitelje nasilja treba izložiti najstrožim kaznama (tzv. zakonskim maksimumima), čime bi se slala puno jasnija društvena poruka o nultoj toleranciji na nasilje u obitelji, a počinitelje učinkovitije odvraćalo od ponovnog počinjenja nasilja - kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Ministarstvo pravosuđa, nadležno za zakonsku regulativu nasilja u obitelji, kao i potrebne edukacije i specijalizacije sudaca, nakon premijerovih najava ad hoc je izmijenilo zakonsku regulativu i, između ostaloga, konačno odlučilo da svako nasilje koje ostavlja vidljivi trag (šamar, ogrebotina, masnica) ne može biti prekršajno djelo izjednačeno s parkiranjem na zelenoj površini, već da mora biti kazneno djelo.
Izjava o tajnosti
Najavljeno je i posebno Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršenja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji. Imenovano je u prosincu prošle godine (nismo pronašli javno dostupne podatke da je postojalo i prije toga, iako je njegovo osnivanje propisano još 2019.), a njegov je sastav u najmanju ruku neobičan: u njemu nema predstavnika Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (niti bilo kojeg drugog pravobraniteljstva), nema predstavnika Vladina ureda za ravnopravnost spolova niti nevladinih udruga koje se primarno bave zaštitom od nasilja nad ženama i u obitelji.
Jedina predstavnica civilnog sektora u 11-članom Povjerenstvu dolazi iz udruge Ljubav na djelu koja, kako stoji na njihovoj web-stranici, okuplja roditelje djece oboljele od malignih bolesti koja se liječe u u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb!
- Sastav Povjerenstva propisan je Zakonom. U odnosu na predstavnika civilnog društva, Ministarstvo pravosuđa je zatražilo imenovanje putem Vladina Ureda za udruge te je izbor kandidata proveden putem Savjeta za razvoj civilnog društva. Poziv za prijavu kandidata objavljen je putem internetske stranice Ureda za udruge, koji nam je dopisom predložio Ljiljanu Vuletić, članicu udruge Ljubav na djelu - odgovaraju u Ministarstvu pravosuđa, kojem je na čelu Ivan Malenica.
Dodaju kako je ministar pravosuđa u rujnu 2022. godine osnovao Radnu skupinu čiji je cilj unaprjeđenje zakonodavnog okvira u kojoj su predstavnice relevantnih udruga poput Inicijative "Spasi me", Ženske sobe, Autonomne ženske kuće Zagreb i drugih.
- Radna skupina kontinuirano i aktivno radi te je održano ukupno jedanaest sastanaka, a u pripremi je i dvanaesti - pohvalili su se iz Ministarstva. Međutim, što i kako Radna skupina radi nismo uspjeli saznati jer je članovima zabranjeno o tome govoriti - štoviše, morali su potpisati izjavu o tajnosti!
- A istina je da se praktički ne mičemo s mrtve točke jer je skupina formirana od članova koji ne dijele čak ni stav da zakonski okvir zahtijeva poboljšanja - kažu nam u neslužbenim razgovorima.
Povjerenstvo je pak prošli mjesec objavilo Izvješće o radu, koje čini skup statističkih podataka MUP-a, DORH-a te ministarstava pravosuđa, socijalne politike, zdravstva i obrazovanja, temeljem kojih bi Povjerenstvo trebalo "dati prijedloge i mišljenje o provedbi zakona".
Međutim, Povjerenstvo u svojem Zaključku nije dalo ni jedan konkretan prijedlog već je nanizalo niz općenitih rečenica poput "nasilje u obitelji ne može biti privatna stvar i problem samo počinitelja i žrtve, već je ono javno-društveni problem", "potreban je kontinuiran i uporan rad svih dionika u sustavu kroz ciljane, svrhovite aktivnosti", "potrebno je uskladiti rad svih nadležnih tijela" itd.
Propisana mjerila
- Povjerenstvo ne prati "praksu kažnjavanja s obzirom na visinu izrečenih kazni počiniteljima" kako navodite u upitu, niti ima savjetodavnu, a niti nadzornu ulogu prema sudovima u pogledu ukazivanja ili kritiziranja izricanja "preblagih kazni".
Vama na znanje, odmjeravanje prekršajnopravnih i kaznenopravnih sankcija je strogo individualizirani postupak u kojem se po točno propisanim mjerilima odvaguje najprimjerenija sankcija počinitelju, uzimajući u obzir odnos počinitelja i svakog konkretnog djela - poručila je Kristina Gašparac Orlić, sutkinja Visokog prekršajnog suda i predsjednica Povjerenstva, te dodala kako je "sve to vidljivo ako se dobro pročita godišnje Izvješće Povjerenstva pa na imputiranje o nedostacima Izvješća ne smatram uopće nešto dodati".