Neposredan povod za razgovor s Brankom Hrvatinom, predsjednikom Vrhovnog suda, recentne su ocjene, koje ovaj put dolaze iz sudačkih redova, o katastrofalnom stanju u pravosuđu. Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i svakako jedan od najeksponiranijih hrvatskih sudaca, u nekoliko je intervjua ustvrdio da u hrvatskom pravosuđu vlada kaos. Kako Hrvatin, svojom funkcijom na vrhu sudbene piramide, ocjenjuje situaciju?
Sirenski zov medija
- Potpuno suprotno! Vidio sam te naslove. Mislim da su neprimjereni i nikako ne odgovaraju pravom stanju stvari. Da u pravosuđu vlada kaos, Hrvatska sigurno ne bi ušla u EU. Za razliku od onih koji govore paušalno, ja volim baratati činjenicama. Usporedi li se današnja situacija s onom otprije osam godina, kada sam došao na čelo Vrhovnog suda, evidentno je radikalno smanjenje broja neriješenih predmeta. Krajem 2005. u kaznenoj ih je grani sudovanja bilo 49.500, krajem rujna ove godine 23.796. Zašto ipak ne možemo biti zadovoljni? Zato što još velik broj građanskih predmeta traje neprimjereno dugo, zbog subjektivnih, ali i objektivnih okolnosti. Dok to ne riješimo, od javnosti ne možemo dobiti potpuno prolaznu ocjenu.
Izjave suca Turudića u vezi s novim ZKP-om impliciraju stav da suci nisu dužni primjenjivati zakone koje smatraju nelogičnima?
- Ne bih s takvim uvjerenjima polemizirao preko medija. Zna se kako struka polemizira: sudskim odlukama i zauzimanjem stajališta u konkretnim predmetima. Nikome se ne može i ne smije nametati kako će suditi. Ali postoji postupak provjere sudskih odluka. Suci će i u ovom slučaju raditi po savjesti, nezadovoljne će stranke uložiti pravni lijek, a onda će tim slijedom odlučivati viši sudovi. Očekujem da će sve dileme vrlo brzo biti razriješene. Siguran sam da neće doći ni do kakvog bitnog produljenja postupaka koja bi opravdavala katastrofične najave kakve ovih dana čitamo.
Kako to da se iz sudačkih redova sada sije nepovjerenje u pravosuđe i funkcioniranje pravne države?
- Izgleda da sirenskom zovu medijskog prostora neki nikako ne mogu odoljeti. Suci ponajprije moraju raditi u sudovima i govoriti kroz svoje odluke. Istupanja u javnosti nisu im zabranjena, ali bi svakako morali voditi računa o svojim porukama i dostojanstvu sudačke funkcije, a posebice da svojim izjavama ni na koji način ne povrijede načelo i obvezu nepristranosti.
Skrivanje problema
Kao predsjednik Vrhovnog suda, tu nemate nikakve ingerencije?
- Mogu reagirati samo stegovnim postupkom, samo ako bi istupom nekog suca bilo povrijeđeno nekakvo etičko načelo ili počinjeno neko stegovno djelo. U slučaju u koji vi upirete ne smatram da ima razloga za takav postupak.
Spomenuli ste sirenski zov medija. Je li u ovom slučaju riječ o zovu medija ili politike? U sudačkim se redovima često može čuti da je sudac Turudić zapravo politički projekt, što je aluzija na njegovu blisku povezanost s HDZ-ovom vlašću. U prošlosti sigurno, ali možda i u budućnosti?
- To ste vi rekli!
Kako biste ocijenili odnose između politike i pravosuđa danas? Nezadovoljstvo i s jedne i s druge strane?
- Svatko prvo mora čistiti pred svojim vratima. Politika jako griješi kad pravosuđe pokušava pretvoriti u svojevrsnog Pedra. Varaju se ako misle da će predimenzioniranjem nedostataka i grešaka u sudstvu, kao iza paravana, pomesti i sakriti sve druge probleme. U ovoj godini, u odnosu na druge grane vlasti, sudstvo je funkcioniralo najkorektnije. Nismo savršeni, ali sigurno nismo ni najgori. Uza sve slabosti, kojih smo svjesni, u najvećoj smo mjeri ispunili svoje zadaće i obveze.
Neki suci tvrde da pritisak politike nikad nije bio veći, što je dosta teško povjerovati, pogotovo ima li se u vidu način na koji je bivša, HDZ-ova vlast kadrovski ordinirala po pravosuđu?
- Izvjesna tenzija između izvršne vlasti, odnosno politike, i sudbene vlasti posve je normalna i uobičajena. Određena količina napetosti govori o njihovoj međusobnoj provjeri i kontroli, što je korisno i poželjno. Mislim da je sudstvo danas kadro oduprijeti se svim pritiscima, što ne znači da ne moramo biti budni. Uvijek ćemo reagirati prijeđe li se određena mjera, pretvore li se pritisci u prijetnje i ucjene.
Nemate potrebe za jačanjem kaznenog odjela? Ivan Turudić tvrdi da vam trebaju kazneni suci, jer već pet godina niste primili nijednoga, a on je, koliko se iz njegovih intervjua može razumjeti, i osobno zainteresiran?
- S obzirom na broj i prirodu predmeta na Vrhovnom sudu, ocijenio sam da nam u ovom trenutku nije potrebno povećavanje broja kaznenih sudaca. Kako će biti ubuduće, vidjet ćemo. A stavove čelnoga čovjeka Županijskog suda u Zagrebu ne bih komentirao. Mislim da svatko treba voditi brigu o svojem sudu i odgovarati za njegov rad.
‘Ništa neću nagađati, radit ću po zakonu’
Vrhovni sud Hrvatske uskoro bi mogao odigrati značajnu ulogu u slučaju Perković. Već su počele medijske spekulacije o tome da biste mogli zaustaviti njegovo izručenje Njemačkoj?
- Vrhovni sud odigrat će onu ulogu koju mu je namijenio zakon. Dok ne dođe pred nas, ne znam kakvi će biti detalji konkretnoga slučaja. Zato ništa unaprijed ne bih nagađao. Javnost zna da otprije postoje dvije, a odnedavno i treća odluka Vrhovnoga suda povezana s primjenom europskog uhidbenog naloga. To je sve što u ovom trenutku mogu reći. Upuštanje u bilo kakve spekulacije smatram nedopustivim.