ZAGREB - Još su se dva hrvatska pomorca ovih dana našla pod paljbom pirata uz obalu Afrike - teretni brod Safmarine Zambezi u vlasništvu njemačke kompanije i pod ravnanjem kapetana Željka Pulića (39) iz Dubrovnika napadnut je raketnim bacačima jučer ujutro uz obale Tanzanije.
- Bilo je užasno. Napad je počeo u 8.25. Ta 31 minuta činila se kao 31 godina. Zajedno s drugim časnikom, Damirom Šarićem s Lošinja, u kojeg sam imao povjerenja, uspjeli smo se obraniti. Ostali su bili toliko šokirani da uopće nisu primali komande - rekao je danas Pulić za Jutarnji.
Golemi brod dužine 212 metara pun kontejnera presrelo je 11 pirata u dva glisera. Raketama su gađali zapovjedni most kako bi prisilili brod da se zaustavi.
Prva je raketa zakačila kontejner ispred mosta. Druga je prošla metar pokraj, a treća je pogodila jednu od paluba, probila kabinu drugog strojara, ušla u kabinu upravitelja stroja i izazvala požar. Srećom, kaže Pulić, prostorije su bile prazne jer je do tog trenutka već bio naredio evakuaciju. No, to je značilo i da nije bilo nikog tko bi gasio vatru.
- Još kada smo vidjeli da nam se približavaju, upalili smo generalni alarm i ja sam proglasio evakuaciju te odredio prvog časnika palube da ljude povede u strojarnicu i da se tamo zaključaju - rekao je Pulić.
Četvrta je raketa uletjela na palubu u kojoj se nalazi i Pulićeva kabina.
- Pokušali su nas natjerati da stanemo. Jedan je gliser stajao u brazdi broda, a drugi se približio na 20 do 30 metara s naše lijeve strane i ciljao most. Kada sam vidio da se sprema opaliti, skrenuo sam brod da okrene malo udesno. Ne smijete raditi velike, nagle pokrete jer da okrenemo lijevo ili desno, da smanjimo brzinu za dva čvora, oni bi dobili zavjetrinu i mogli bi nam se približiti. Teško je prići takvom velikom brodu, ali oni su bili spremni, s kukama i konopima - kaže Pulić.
No, nakon četvrte su rakete odustali. Pulić kaže, njegov je brod plovio brzinom 21,5 čvorova, pa ga pirati ne mogu dugo pratiti.
- Nemaju oni goriva, pa te pokušavaju zastrašiti da staneš. Jedini su spas brzina i samo brzina. Zapravo, hladna glava i onaj svemogući tamo gore, to nas je spasilo - kaže.
Što mu je u tim trenucima prolazilo kroz glavu?
- Obitelj... - kaže. Pa šuti.
- Da imate 20 ljudi ispod sebe koji isto imaju obitelj - dodaje. Pa opet šuti.
- Bio sam se već zakleo da nikad više neću dati mayday. To je znak za pogibelj, ona situacija kada nemaš ništa drugo. A evo me opet, opet sam davao mayday - kaže Pulić, pomorac od 18. godine, koji nastavlja obiteljsku pomorsku tradiciju - još je pradjed plovio na jedrenjacima. Već je jednom slao poziv u pomoć - 1996. kao prvi časnik kada su ih pirati napali uz obale Brazila.
Pulić kaže da su dobili neslužbene informacije da su dva piratska glisera koja su ih napala presreli helikopteri s vjerojatno španjolske krstarice te ratni brod tanzanijske vojske. Budući da su pirati pucali na ratni brod, oba su glisera uništena. Jedan je pirat preživio.