Nema do smilja. U Dalmatinskoj zagori i na dijelu otoka proteklih je tjedana to jedina i najvažnija tema. Ide se “u cmilje”, priča se o otkupljivačima, uspoređuje kvaliteta, pa i raspravlja o idealnim mjestima za branje. Povod svemu tomu je otkupna cijena, koja je s nekadašnje tri, četiri kune po kilogramu narasla na čak deset kuna. Pa sada smilje bere i staro i mlado jer se mjesečno može zaraditi vrlo dobar novac, i do deset tisuća kuna.
Na sam blagdan Velike Gospe ljetna žetva je završila jer je i zakonom zabranjeno branje nakon 15. kolovoza. Otkupljivači se odmaraju, destilerije su obavile težak posao dobivanja eteričnog ulja i ono se pakira te odlazi u Francusku, koja uzima 90 posto svog ulja od smilja koje proizvedemo. Tražena je to roba, a naročito u kozmetičkoj industriji, gdje ulje navodno ima odlične rezultate. Cijena litre ulja dosegne i 1600 eura.
Dva kotla za litru
U Runovićima kod Imotskog pogon je tvrtke Ceratonia, jednog od najvećih otkupljivača ljekovitog bilja u Hrvatskoj. Tu se doprema smilje iz cijele Hrvatske, pa u velikom kotlovima kuha i destilira.
Vlasnikov sin Tino Matijašević, brodostrojar po zanimanju, i kolega Nino Stanojević, filozof i povjesničar, u bijelim kutama gaze po velikom kotlu kako bi nabili smilje za kuhanje. Dva su golema kotla već napunjena, u svaki od njih stane i po 500 kilograma svježe ubranog smilja. Pa ipak, bit će potrebna oba ta kotla da se na kraju iz škrte biljke nakon četrdesetak minuta destilacije iscijedi malo više od jedne litre dragocjenog ulja.
Godišnje se u Hrvatskoj ubere oko dva milijuna tona smilja, koje je najzastupljenije na tržištu samoniklog ljekovitog bilja. Obitelj Matijašević u svom je pogonu dosad destilirala desetke biljaka, radili su i ulje od lovora, kadulje, kleka, te niz drugih, za ovo područje specifičnih kultura.
No, danas se bave samo smiljem, kao i brojni drugi prerađivači, jer je ulju od smilja zagarantirano tržište.
Problem je što uz ovakvu otkupnu cijenu prerađivači mogu biti samo na gubitku, pa se sve više razmišlja o plantažnom uzgoju smilja koje bi u konačnici smanjilo razliku u zaradi do koje je došlo zbog povećanja cijene u otkupu.
- Godinama čekamo da se država odluči što želi. Podnijeli smo zahtjev za poljoprivredno zemljište, ako nam ga ne daju, kupit ću neku privatnu parcelu i početi saditi. Smilje nigdje ne raste kao ovdje, nema tu kvalitetu, i to moramo početi koristiti - kaže nam Miro Matijašević, vlasnik tvrtke Ceratonia.
Laka zarada
Statistika mu, nažalost, ide u prilog. U Hrvatskoj je samo tri tisuće hektara zasađeno ljekovitim biljem. Godišnje izvozimo bilja u vrijednosti oko 7 milijuna dolara, no treba znati da je uglavnom riječ o kamilici za čaj. Država s 2000 kuna potiče svaki hektar zasađen ljekovitim biljem. Tržište EU itekako je zainteresirano za otkup i prerađevina od ljekovitog bilja, no ljudi se radije odlučuju za laku zaradu branjem smilja.
Nino Stanojević ljeto je proveo obilazeći Dalmaciju i otkupljujući smilje. Kaže da su ove godine berači bili izuzetno “dovitljivi”. - Sada kad je cijena toliko skočila, služili su se raznim trikovima. Stavljali su kamenje u vreće, a znali su brati i po pljusku pa mi donijeti vreću mokrog smilja. Sve da bi vaga pokazala koji gram više - smije se Stanojević.
Ne postoje precizni podaci tko se sve u Hrvatskoj bavi smiljem, jer država nema takve registre. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdaje dozvole za branje, a berači bi i Hrvatskim šumama trebali platiti kunu po ubranom kilogramu, no to se rijetko događa. Stoga gotovo nitko ne zna ni koliko je tog bilja u Hrvatskoj, niti tko je sve u poslu s njim. No, procjenjuje se da dvadesetak tvrtki vrši otkup, od kojih su obrt Helichrysum i Ceratonia najveći, a ujedno i izvoznici skupocjenog ulja. Oko sedam tisuća ljudi zarađuje na berbama smilja, od kojih jedan dio i živi samo od smilja.
Inspekcije na terenu
Matijaševića boli što se mnogi koji od njega žive prema smilju odnose krajnje neodgovorno. Čupaju ga s korijenjem, beru dok se još nije rascvjetalo i razmnožilo, uništavaju terene na kojima će i sutra htjeti zaraditi.
- Moramo razmišljati o budućnosti, a plantaže smilja su najbolje rješenje. Na jednom hektaru moguće je uzgojiti deset tona smilja, mislim da je to dobar rezultat - objašnjava Matijašević. U Ministarstvu zaštite okoliša objašnjavaju da inspekcije rade svoj posao. Nedavno su kaznili osobu koja je smilje brala na Krku u zaštićenom prirodnom rezervatu. Otkupljivači smilja smatraju da bi država morala puno više paziti na berače, educirati ih i pokušati spriječiti stihijsku berbu. Ne učini li to, kažu, za nekoliko godina možemo svi staviti ključ u bravu.