1. Bajo, ispričavam se što zbog cijelog ovog ludila oko izdavanja ausvajsa za putovanja opet nisam stigao do Baranje na izbor najveće slanine “Princeze pušnice”, ali vidim da se izbor niti nije održao u Karancu, nego na virtualni način. Kako ste to organizirali?
- Pa virtualno, vidio si i sam. Poslali smo kandidatima pravila kada se trebaju javiti sa svojim ponudama, a u Karancu ih je na kompjutoru od 8 do 10 ujutro čekala naša stara komisija koja radi osam godina. Uvjet je bio da svatko slika svoju slaninu i pošalje njezinu fotografiju, ali tako da se vide vaga i jedne dnevne novine da je to taj dan vagano.
2. To su te dobronamjerne komisijske mjere opreza od moguće prevare koja nikome ne pada na pamet. I koliko je bilo kandidata, tko je pobijedio?
- Imali smo 15 prijava i opet su pobijedili “Kumovi iz Valpova” s OPG-a Barišić čija je slanina težila 26,10 kilograma. Za tvoju informaciju, moja je ove godine bila 34 kilograma, ali ja se ne natječem zbog sukoba interesa.
3. Naslućujem li ja u tvojim riječima ljubomoru na opetovani trijumf kumovske konkurencije? Slanina rekorderka izbora za “Princezu” bila je baš ona “Kumova iz Valpova” koja je težila 195 kilograma, nekoć je bio bravac Đuro koji je imao 720 grama kada se oprasio, a 495 kilograma kada je skončao. Prije sušenja bila je 260 kilograma, a poslije je došla na 195 kilograma. Druga najveća slanina bila je golemih dimenzija te teška 166 kilograma. Zašto su sada slanine sve manje?
- Ma, nema tu nikakve ljubomore, svi smo mi prijatelji koji zajedno radimo na promociji naše slanine. U početku smo se natjecali čija će biti veća, ali tko imalo zna tehnologiju proizvodnje slanine, susreće se s problemom kako tako veliku tablu iskoštene svinje soliti i pacati u koritima, a potom i gdje sušiti. Nijedan ozbiljniji svinjogojac neće ti vjerovati da je to moguće, ako nije riječ o hobistima. Sljedeći je problem i tko bi kupio takvu mamutsku slaninu koju sam ja jedne godine prodao u Opatiju ugostitelju koji ju je servirao kao specijalitet.
4. Kako je na snazi odluka o zabrani okupljanja, pitam se jesi li razmišljao kako bi izgledali protekli proljetni dani u Karancu da je sve isto kao lani?
- Uf, svaki dan mi to padne na pamet. Ovdje bi se na Proljetnom vašaru i izboru za “Princezu pušnice” okupilo više od 3000 posjetitelja. Već smo prodali 19 štandova za Proljetni vašar na kojima bi naši proizvođači hrane u jednom danu prodali ono što sada moraju nuditi obijajući od vrata do vrata ili internetskom prodajom koja nije ono što je prodaja na vašaru.
5. Što bi se događalo u tvojoj Baranjskoj kući, etno restoranu u kojem sada sjediš i koji je prazan? Gdje su svirci, oni bi već navodno smislili bećarac o koroni?
- Nemoj me dirati u najdublju ranu. Kad gledam prazne stolove, njih mi je najviše žao jer nemaju kome svirati. U ovaj petak iz Zagreba i cijele Hrvatske bi dolazile cijele obitelji na vikende u Baranji gdje bi uživali u našem neponovljivom ambijentu. Imali smo i najavljene grupe turista iz Francuske i Amerike, ali sve je to otkazano. Naravno da nisam otpuštao svoje ljude jer ne radim po tom principu - crkla moja krava, pa nek je i njegova.
6. Pada mi na pamet kako bi u svojoj “Ulici zaboravljenog vremena”, gdje imaš obrtničke kućice, mogao sada napraviti i novu, korona-karantenu kućicu od blata kada ti u srpnju krene tvoja “Akademija blata”?
- E, to sigurno neću. Ne želim da mi nitko spominje tu riječ na k... Neću niti izgovoriti to ime, ide mi na živce. Akademiju blata ćemo u srpnju odraditi sigurno, pa makar u kolovozu. U planu nam je i Sokak fest. Na početku ulice u Karancu tamburaši, na sredini jazz, a na kraju zabavna glazba. Na 300 metara tri vrste glazbe pa ti gledaj.
7. Možda vam dođu i Česi koje iz Ministarstva turizma najavljuju kao spasioce turizma?
- Super je to ako će doći, ali Česi bi, koliko ih ja kao turiste poznajem, radije na more. Mi se nadamo da će nam se vratiti naši vjerni domaći gosti iz unutrašnjosti, a sve češće ih ima i s Jadrana. Ma kakvi kruzeri po Dunavu, to je samo predstava.
8. I što ćete sad kad ne znate što biste?
- Čekamo da ove krizne mjere prođu. Naše su komore pune baranjskih specijaliteta, vrtovi bujaju od domaćeg povrća koje će čekati naše goste. Vina i rakije ima, kokoši nose jaja, a oko ribe i mesa se uvijek možemo dogovoriti.
9. Da, kod vas u restoranu, ali kad se kupuje kod proizvođača, cijene kulena, slanine i čvaraka su skočile gotovo duplo?
- Da, nisu baš duplo, ali tako je u cijeloj Hrvatskoj zbog afričke kuge i skoka cijena svinjetine. Jel’ ti znaš koliko sam ja kao ugostitelj plaćao prije deset godina, kada sam počeo s izborom najbolje slanine i čvaraka, kilu tih proizvoda? Ne znaš. E, sad ću ti ja reći. Slanina je bila 30 kuna, a za čvarke nitko nije niti mario, mogao si ih dobiti za deset kuna za kilu. Sad cijene divljaju kako kome padne na pamet. Evo, čitam da su došle i domaće jagode za 50 kuna. Kažu kupujte domaće, pa tko će im to kupiti?
10. Tko će to znati. U Baranji će jagode biti jeftinije?
- Ma, mi ih niti ne naplaćujemo, ako nisu u nekom desertu u restoranu. Damo ti košaricu pa idi u polje, beri ih sam i jedi. Samo da ovo zlo prođe, Baranja je spremna za sve koji znaju što će ovdje doživjeti.