Brojke su zastrašujuće. Od 1992. godine, od kada se evidencija u MUP-u vodi, u Hrvatskoj je do 31. prosinca prošle godine 18.717 osoba počinilo samoubojstvo. U istom razdoblju je 9718 osoba pokušalo počiniti samoubojstvo. U prosjeku svakog dana dvije osobe u RH počinile su samoubojstvo, piše Slobodna Dalmacija .
Zašto su brojke toliko velike, pitali smo doc. dr. Borana Uglešića, specijalista psihijatra s Klinike za psihijatriju KBC-a Split.
- Suicidi se ne mogu gledati samo sa psihijatrijskog aspekta. Na jedan način na njih gledaju sociolozi, teolozi, a na drugi način psihijatri. No, činjenica je da 90 posto suicida u Hrvatskoj počine osobe s mentalnim poremećajem, kao što su velike depresije, bipolarni poremećaji i shizoafektivni poremećaji. Studije, a i praksa su pokazale da čak 15 posto bolesnika s dijagnozom depresije ima doživotni rizik od suicida - kazuje dr. Uglešić.
- Ljudi su spremni na suicid zbog raznih ratnih stresnih iskustava, zbog gubitaka bliskih osoba, osjećaja krivnje, problema vezanih uz spavanje, nerealnih očekivanja i u posljednje vrijeme sve više zbog osiromašivanja. Međutim, po mom mišljenju, najveći problem je zbog socijalne izoliranosti i lake dostupnosti oružja.
- No tu su i društveno-ekonomski odnosi koji su podržani neispunjenim očekivanjima uz intenziviranje osjećaja beznađa i besperspektivnosti. Evo, jedan od takvih primjera je i nedavni skok švicarskog franka, koji je zasigurno uvjetovao visoki broj traumatiziranih osoba, često s doživljajem prevarenosti i razočarenja. U ovom slučaju društvo svojim mehanizmima može bitno utjecati na promjenu mišljenja te otkloniti osjećaj izigranosti - ističe Uglešić.
Prema mišljenju našeg sugovornika, još jedan od fenomena u hrvatskom društvu utječe na veću pojavnost suicida.
- To je fenomen raslojavanja društva koje je karakteristično za poslijeratno razdoblje. Najčešće je prisutno kod ljudi koji su izgubili prijateljstva, koji su osjetili “podjelu po klasama” i koji su na kraju ostali sami ili odbačeni - govori dr. Uglešić.
Život sebi oduzimaju najčešće osobe srednje životne dobi, odnosno one osobe koje se moraju brinuti i skrbiti o obiteljima i na kojima je teret odgovornosti. U specifikumu Hrvatske je i veliki broj mlađih umirovljenika koji počine suicide i to prije svega zbog neimaštine, odbačenosti od obitelji - zaključuje dr. Uglešić.
I alkoholizam je samoubojstvo
Kod osoba koje misle počiniti suicid prije svega dolazi do poremećaja nagona za životom, koji je osnovni ljudski nagon. Da bi čovjek bio "motiviran" za suicid, moraju se udružiti nagon, navika i poticaj. Suicid je problem sučeljavanja s činjenicama, prevaga osjećaja bezizlaznosti nad nadom i gubljenja vitalnih nagona, piše Slobodna Dalmacija .
U psihijatriji govorimo o aktivnoj i pasivnoj suicidalnosti. Aktivna suicidalnost je sam čin suicida, dok pod pasivnu suicidalnost spadaju između ostalog alkoholizam ili ovisnost, kada osoba postupno sebi oduzima život - kaže doc. dr. Uglešić.