Posve mi je jasno da različite ljude interesiraju različite stvari, no spoznaja do koje sam došla naletjevši ovaj tjedan na raspravu u jednoj grupi na društvenim mrežama baš me dotukla.
Bila je to okrutna spoznaja o tome radi čega ljudi zapravo putuju i za kakve su gluposti pritom spremni potrošiti polovinu prosječne mirovine, i to u nekim turističkim destinacijama u kojima vam ni dva mjeseca ne bi bila dosta da obiđete sve ono što čini njezin duh.
Da, eto, otkrila sam da ljudi putuju u Istanbul - jedan od najzanimljivijih gradova svijeta - kako bi se potom domogli Kapadokije, i to ne radi razgledavanja, nego zato što će se tamo susresti s profesionalnim fotografom koji će ih, u vrijeme zalaska sunca, snimiti u nekakvoj letećoj haljini s hrpom zračnih balona u pozadini.
To može i umjetna inteligencija
Nije zezancija - dok drugi po Istanbulu razgledavaju Grand Bazaar, piju čaj i stoje u redu za Topkapi, horde turista u Kapadokiji poziraju za fotografije kakve im danas, posve besplatno, može generirati bilo koja umjetna inteligencija i za to su spremni platiti do 250 eura po osobi, od čega najviše ide na najam haljine (to je po osobi više nego što sam posljednji put platila aviokartu i četiri noći u hotelu u Istanbulu).
O.K., nisam niti mislila da većina putuje zbog povijesti ili kulture, ali da su u stanju progutati - a potom i masno platiti - za takvu kičastu instagramsku propagandu, to me opet malo poljuljalo u mojoj vjeri da je većina ipak razborita i suvisla.
Pa ipak, oni koji se bave tom propagandom očito su znatno pametniji od mene - mreža je krcata preporukama influencera koje bi sadržaje obavezno trebalo posjetiti tijekom putovanja, od kojih je većina zapravo promotivni sadržaj i turistima će vrlo malo značiti u smislu upoznavanja neke druge kulture i običaja ako su to uopće više razlozi zbog kojih bi bilo vrijedno putovati.
I sama nasjela na foru
Gledam tako profile koji, od svega ultrazanimljivog u Lisabonu, posjetiteljima preporučuju uzeti "take-away kavu" u nekakvom kičastom kafiću te platiti za gledanje zalaska sunca s broda (doista, nije li se za to moglo i do Crikvenice?), TikTok je, pak, zatrpan preporukama posjetu nekakvom objektu u Amsterdamu koji prodaje vafle za 20 eura komad (da, od svega u Amsterdamu, ajmo na vafl od 20 eura), a priznajem kako sam jedne godine i sama nasjela na foru kad sam potegnula do "najboljeg ramena" u Parizu da bih potom s klinčadijom čekala u redu sat vremena i pojela jelo za koje se dva dana poslije više nisam mogla sjetiti ni kako je izgledalo (ali ću se zato cijeli život sjećati kako sam jela salatu i pila jeftin pjenušac iz Franprixa na Pont Neufu te upijala pariške, proljetne zrake sunca).
Bilo mi je stoga jako duhovito kad je, prije dva mjeseca, Domenica Žuvela javno priznala kako samu sebe treba kriviti što je povjerovala društvenim mrežama pa posjetila razvikani norveški otok Sommarøy, da bi vrlo brzo shvatila kako on nema puno veze sa stvarnošću (ne znam koje je videomaterijale gledala, ali kaže kako neke snimke zbog kojih je potegnula do Norveške na kraju uopće nisu bile iz te zemlje).
Bez ikakvog kritičkog razmišljanja
Nije, naravno, posve neočekivano da sadržaji na društvenim mrežama budu iskrivljeni, pa čak i lažni, ali je ipak pomalo začuđujuće da baš toliko ljudi nema nikakav razvijen kritički pristup prema onome što na društvenim mrežama upija, da toliko njih ne posjeduje baš nikakvu skepsu i ono najgore - da mnogi od njih požrtvovno štede kako bi masno preplatili posve banalno i neautentično iskustvo samo zato što je oglašeno na mrežama.
Većina njih, da ih pitate, pritom bi vjerojatno s gnušanjem rekla da ne gleda televiziju jer ne podnose reklame, ali nemaju ništa protiv kad je ona servirana kao stvarnost, dok god o tome nemaju baš nikakvu svijest i mogu dići post na Instagramu.
Zbilja, takvima vafl treba naplatiti stotinu eura.
Imate pitanje za Veliku škrticu?
Pišite na: velika.skrtica@gmail.com
Uključite se u Facebook grupu Velika škrtica, povežite se s najvećom zajednicom potrošača i saznajte odgovore na sva pitanja o kojima drugi šute
Komentari
3