U ožujku sljedeće godine, a to je ustvari sutra, rejting agencije analizirat će hrvatske javne financije i nakon toga, možda već u travnju, objaviti svoje ocjene. Zabavljena drugim pitanjima javnost, osobito politička, propušta uočiti da je riječ o trenutku visokog stupnja neizvjesnosti, nakon kojeg budućnost može krenuti potpuno divergentnim smjerovima.
Izgubljene godine
Svi kao da su zaboravili, ili sustavno potiskuju činjenicu, da je Hrvatska već odavno izgubila status pouzdanog dužnika (investicijski rejting). Riječju “smeće” ne izražava se samo prijezir prema državnim obveznicama, nego ona itekako opterećuje hrvatske kompanije u natjecanju na izvoznom, ali i na domaćem tržištu, gdje se suočavaju s inozemnom konkurencijom. Daljnje smanjivanje rejtinga ne bi samo dodatno opteretilo državne financije, nego bi smanjilo konkurentnost cijelog hrvatskog gospodarstva, upravo kad je pokazalo prve naznake oporavka. Posljedice su stvarne: socijalna situacija i raslojavanje bi se zaoštrili, na još više prepreke naišli bi otvaranje novih radnih mjesta, pokretanje novih poslova i rast plaća, a potisak prema iseljavanju mladih bi se pojačao.
Kako bi se raspršile sumnje da je riječ o plašenju crnim scenarijem, valja razjasniti mehanizam. Prema prošlotjednoj odluci bankovnih vlasti, banke će se u procjeni koliko su njihovi krediti rizični i dalje prvenstveno oslanjati na rejting agencije. Dakle, na proljetnu ocjenu hrvatskih financija neće se moći odmahnuti rukom. Točno, prošlog je tjedna Hrvatska dospjeli kredit otplatila novim, s nižom kamatom (i još se dodatno zadužila). Ta činjenica zavarava. Refinanciranje nije omogućeno hrvatskim postignućima, nego niskim kamatama na svjetskom tržištu.
Spread
Ako rejting padne, čak ako rejting agencije samo izraze skepsu prema državnoj financijskoj politici, razlika između cijene po kojoj se zadužuje Hrvatska i cijene po kojoj se zadužuju druge zemlje će se, izvjesno je, povećati. To je tzv. spread i on je taj pokazatelj koji je važan, važniji od konačne kamate. Spreadom se izražava koliko je rizičnije posuditi novac Hrvatskoj, nego, primjerice, Češkoj ili Slovačkoj. Da Hrvatska ima investicijski rejting kao Češka, plaćala bi osam milijardi kuna manje za kamate, izračunali su stručnjaci.
Ako je rizičnije posuđivati hrvatskoj nego češkoj državi, rizičnije je posuđivati i hrvatskim nego češkim kompanijama. Spread utječe i na cijenu po kojoj se zadužuju hrvatske kompanije za investicije, za financiranje tekućeg poslovanja, na domaćem i međunarodnom tržištu. Ako im je cijena novca viša, hrvatske su kompanije u nepovoljnijem položaju nego slovačke, baltičke, srednjoeuropske i sve one s kojima konkuriraju na međunarodnom tržištu. Kako bi bile konkurentne, moraju smanjiti plaće ili se snaći nekako drukčije, možda podići cijene hrvatskim potrošačima ili nekog otpustiti, zapustiti ulaganje u tehnološko usavršavanje itd. Javne financije, dakle efikasnost javnog sektora, ne utječu na ekonomsku aktivnost samo visinom poreza, nego i kreiranjem cijele poslovne infrastrukture, osobito financijske.
Projekt
To su razlozi zašto je EPH pokrenuo projekt Prava pitanja 2, koji se koncentrira na proračun za sljedeću godinu. Njegovo je značenje enormno. Osam milijardi kuna cijena je nekredibilnosti, neaktivnosti i neorganiziranosti društva i posebno politike. Dosad su u sklopu projekta održane dvije diskusije stručnjaka. U prvoj su sudjelovali Sanja Madžarević iz Svjetske banke u Zagrebu, Ante Žigman, predsjednik Povjerenstva za fiskalnu politiku, Josip Tica, profesor na Ekonomskom fakultetu, i Matija Kroflin, ekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. U drugoj, Sandra Švaljek s Ekonomskog instituta, Hrvoje Stojić, ekonomist Hypo banke, te Hrvoje Šimović i Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Diskusije su objavljene u Magazinu od 5. i 12. prosinca, a dostupne su i na internetu. Nisu unisone. Sav njihov sadržaj ovdje nije moguće prenijeti, no u očekivanju da se buduća vlada suoči s proračunom za sljedeću godinu, a radi produbljivanja diskusije, ovdje ću pokušati sistematizirati glavne uvide.
Ciljevi
Praktički nijedan sudionik diskusije nije dovodio u pitanje tvrdnju da je najveći hrvatski ekonomski problem na tržištu rada, u niskoj zaposlenosti. Zaposlenost se ne može povećati u kratkom roku, što ne znači da se ne mogu poduzeti i neke kratkoročne promjene, poput izjednačavanja statusa zaposlenih ne samo u dijelovima javnog sektora, nego i između javnog i privatnog sektora. Uostalom, ni u javnom sektoru nisu svi u istoj poziciji. No, u dugom roku zaposlenost ovisi i o promjenama u obrazovanju, obrazovnoj politici, pa čak i u zdravstvenoj politici, o čemu se u diskusijama dosta govorilo. Lajtmotiv naših diskusija bilo je pitanje kako učiniti zaokret u proračunskoj politici, a ne ugroziti rast. Ali, radi izoštravanja slike o trenutačnom stanju stvari nije loše postaviti radikalnije dileme:
Nije li uputnije stvoriti pretpostavke za brzi rast, umjesto fokusa na očuvanje postojećeg krhkog rasta?
Kako reorganizaciju javne uprave, obrazovanja, zdravstva, pravosuđa... pretvoriti u priliku za ubrzanje rasta, stvaranja novih radnih mjesta?
Kako štedjeti a da to ne usporava, nego ubrzava rast?
Do koje je mjere prioritet čuvanje radnih mjesta, zatečene razine plaća, subvencija i drugih raznih “prava”, u usporedbi s otvaranjem novih radnih mjesta?
Kredibilitet
Prvi je zadatak, istaknuli su svi diskutanti, signalizirati financijskim tržištima da je sastavljena odgovorna vlada, koja shvaća realnost. Nije to prazan zahtjev. Dosad je proračun uvijek konstruiran na osnovi precijenjenih (optimističnih) procjena kretanja u gospodarstvu. To su podupirale i prognoze znanstvenika i odgovornih institucija, HNB-a i Ministarstva financija. Rebalansi su bili neizbježni. To je nužno prekinuti.
Drugo, nisu samo inozemne agencije važne, naprotiv. Odgovornost prema građanima i domaćoj javnosti još je važnija. Bez njih nije moguće provesti nijednu reformu. U ladicama administracije, istaknuli su diskutanti, niz je dobrih planova reformi, koje se ne provode ili se provode sporo i nedovoljno duboko. Ne bi li se pokazalo da se”ovaj put misli ozbiljno” i započelo stjecanje kredibiliteta, Vlada bi trebala provesti barem jednu od već započetih reformi, neku brzu, a koju se uglavnom ne dovodi u pitanje.
Proračun
Prava pitanja 2 usredotočena su na proračun kao vidljivu implementaciju ekonomske politike. Zaokret u proračunskoj politici može se provoditi na rashodnoj i prihodnoj strani. Većina diskutanata misli da je potrebno oboje. Ipak, neki su skloniji rashodnoj drugi prihodnoj strani. Razlikuju se i u pogledu brzine i širine zahvata.
Plaće
Plaće u cijelom javnom sektoru fokus su zahvata na rashodnoj strani. Neki diskutanti smatraju da je zahvat u plaće politički teško provediv i dugotrajan. Drugi, upravo zbog toga, smatraju da zahvat u plaće mora biti brz i linearan, bez suvišnih finesa i prilagođavanja. Oni polaze od pretpostavke da su potrebne hitne mjere, a to je najefikasnija hitna mjera. Tu se pokazuje i razlika u percepciji koliko su zahvati hitni. Treća grupa naših diskutanata zaključuje da postoje mogućnosti značajnog nelinearnog smanjenja plaća, čak u ne predugom roku. Kako po pojedinim organizacijama tako i ujednačavanjem plaća u javnom sektoru. Značajana bi bila već i dosljedna primjena načela da se prirodni odljev (u mirovinu i drugdje) iz javnog sektora ne popunjava potpuno (jedan za dva). Time bi se dosljednije provodilo i načelo depolitizacije. Nisu svi dijelovi javnog sektora u istoj poziciji: postoje razlike između javnih poduzeća na nacionalnoj i lokalnoj razini, zdravstva, školstva i državne administracije. Naravno, odustajanje od radikalizma omogućava da se stvar raspline. S druge strane, radikalizam i kredibilitet nisu istoznačnice.
Subvencije
Smanjenje plaća, složili su se mnogi, može imati negativan utjecaj na rast (iako, ne treba smetnuti s uma da javni dug na sadašnjim razinama također ima negativan utjecaj na rast). Nekolicina diskutanata predložila je različite kompenzacijske mjere. Prema jednom prijedlogu, valjalo bi porezno rasteretiti dohodak (plaće) ili od dijela doprinosa. Prema drugom prijedlogu, valjalo bi osmisliti (preuzeti) metode razvoja financijskog tržišta kojima bi se olakšalo poslovanje malih i srednjih poduzeća, uobičajenih generatora zapošljavanja. Zatim se intenzivno orijentirati na EU fondove na način da se lokalnu zajednicu, uskratom sredstava, na njih prisili. Jedan diskutant smatra da je kod kapitalnih investicija moguće mnogo učiniti suzbijanjem korupcije (to je sigurno, ali za to je potrebna promjena kompletne polit-ekonomske strukture). Mogućnost oživljavanja ekonomske aktivnosti putem privatizacije, iako potentna, politikom podilaženja sasvim je zapostavljena. Ostanemo li još malo na rashodnoj strani proračuna, veliki prostor za uštede vidi se u subvencijama te u efikasnijem ciljanju socijalnih i drugih transfera.
Reforma svih reformi
Svi se slažu da je reforma javne administracije reforma svih reformi. Iako se neki zahvati mogu učiniti brzo, ipak je to dugoročan posao. Presudno je uočiti da ozbiljna reforma u Hrvatskoj (u ovom području) nije izvedena od mirovinske reforme početkom dvijetisućitih, kako je nedavno zaključio Davorko Vidović. Unatoč tome što je Hrvatska otad pristupila Europskoj uniji. U međuvremenu najviše je pažnje zaokupljala nedovršena reforma pravosuđa neke administrativne reforme te preuzimanje obveza za čišćenje smetlišta i sl. To nisu beznačajne stvari, ali ne osiguravaju ekonomski zamah, osobito ako se provode samo da se ispune uvjeti.
Prihodna strana
Zadatak formuliranja kredibilne proračunske politike neki od diskutanata rješavaju, barem djelomično, porezima. Tu su se iskristalizirala dva pristupa. Većina diskutanata zaključila je da se porez na nekretnine napokon mora uvesti. To je i preuzeta obaveza prema Europskoj uniji. Naprosto, postoje porezi na prihode od kapitala (štednju, dividende, profit) pa je nužno uvesti i porez na imovinu u obliku nekretnina. Pravednost zahtijeva i da se rastereti rad, koji je najizdašniji izvor prihoda javnog sektora u Hrvatskoj.
Osim toga, nužno je ukinuti cijeli niz poreznih izuzeća. Pivo u dućanu, istaknuo je jedan diskutant, opterećeno je sa 25 posto PDV-a, a kad se pije u kafiću, sa samo 13 posto (turizam i ugostiteljstvo). U prikupljanju mirovinskih doprinosa, kao i u isplati mirovina, ogromne su nepravde i neravnoteže. Širenje i harmonizacija porezne baze nameće se kao imperativ. Dosad uvijek problem deficita rješavao se u kratkom roku na prihodnoj, poreznoj strani, kaže jedan pragmatični diskutant. Najvažnije je voditi računa da porezne promjene ne utječu negativno na gospodarski rast, nego da ga naprotiv - ubrzaju.
Reforme i reformatori
Ovdje je predstavljena kratka sinteza dosadašnjih dviju diskusija. Važno je uočiti da ove teme potpuno izostaju iz aktualnih političkih rasprava o sastavljanju saborske većine i Vlade i iz tzv. reformi, iako je očito da su upravo ovo najvažnije teme. Koliko urgentne toliko i dugoročne. Vježbanje demokracije za Hrvatsku je izrazito pozitivan proces. Na vidjelo je izišao niz slabih točaka Ustava i nedoraslosti i ispraznosti političara. Ali ne treba smetnuti s uma da je svrha “vježbanja demokracije” sastavljanje kredibilne vlade koja se u stanju suočiti za zadacima. Nema reformi bez reformatora.