STALNA TEMA

STUDIJA O UČINKU POREZNIH STOPA Porezni klin u RH na više plaće 15% je veći nego u Poljskoj i Slovačkoj

Ranko Šuvar/EPH

Porezno opterećenje može se smanjiti tako da se proširi porezna baza i smanje porezne olakšica i izuzeća, tvrde ekonomist Milan Deskar i Hrvoje Šimović s Ekonomije

Razina troškovnog opterećenja rada u Hrvatskoj stalna je tema u stručnoj i “laičkoj” javnosti, a u zadnjih dvije godine najviše se problematizira mogućnost ukidanja stope od 40 posto poreza na dohodak ili njena primjena na osnovici većoj od 13.200 kuna. Tako je i Hrvatska narodna banke nedavno objavila da porezni klin u Hrvatskoj - koji pokazuje koliki dio od ukupnog troška rada poslodavca odlazi državi, a koliko je na raspolaganju radniku - u odnosu na druge europske zemlje nije visok kada se radi o oporezivanju manjih i srednjih dohodaka, dok je komparativno znatno veći za visoke plaće. Prema tom istraživanju HNB-a, na razinama dohodaka pet puta većih od prosječne plaće radnika porezni klin kod pojedinaca u Hrvatskoj premašuje 50 posto i više od 15 postotnih bodova je veći nego u Poljskoj i Slovačkoj, te oko 10 postotnih bodova veći nego u Češkoj i Estoniji. Stoga je čak i Boris Lalovac, ministar financija u Vladi Zorana Milanovića, zagovarao ukidanje porezne stope od 40 posto, tvrdeći da natprosječno porezno opterećenje bolje plaćenih radnih mjesta demotivirajuće djeluje na radni angažman, potiče odlazak stručnjaka iz zemlje, a predstavlja i jednu od bitnih prepreka za privlačenje stranih investitora. Lalovac je zbog toga nailazio na kritike “slijeva” jer su sindikati i drugi akteri tvrdili da takvo odustajanje od progresivnog oporezivanja znači i odustajanje od pravednog oporezivanja, ali im je Lalovac, kao i drugi zagovornik takvog poteza, odgovarao kako je to jedini način da se u Hrvatskoj zadrže visokoobrazovani stručnjaci koji mogu donijeti zemlji napredak, investicije, a time i nova radna mjesta.

Logični odnos

U tom je kontekstu zanimljiv i rad “Učinak promjena poreznih stopa na porezno opterećenje rada u Hrvatskoj” ekonomista Milana Deskara Škrbića iz Erste banke i Hrvoja Šimovića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu u kojem upozoravaju, među ostalim, da gotovo 60 posto zaposlenih spada u prvi porezni razred (stopa od 12 posto), ali da prikupe samo manje od 10 posto ukupnih prihoda od prireza i poreza na dohodak. “S druge strane, zaposlenih koji spadaju u najviši porezni razred (40 posto) ima tek 2,6 posto, ali doprinose sa 33,7 posto u ukupnim prihodima od prireza i poreza na dohodak.” Autori u svom radu navode da se radi “o logičnom odnosu jer govorimo o progresivnoj tarifi, posebno kad se promatra ‘srednji’ sloj, odnosno zaposleni koji spadaju u drugi porezni razred (stopa od 25 posto)”.

Uvjeti za ukidanje stope

Nadalje, od 2011. do 2014. su, ističu autori, fiskalni prihodi od poreza na dohodak iznosili oko 10,9 milijardi kuna, iako su se događale razne porezne promjene, a jedina značajnija promjena dogodila se u strukturi plaćenog poreza, gdje još više dominiraju obveznici koji plaćaju porez po stopi od 25 posto. Pritom su autori izračunali da bi ukidanjem stope od 40 posto, uz pretpostavku da je visina i struktura poreza ista kao u 2014., fiskalni učinak, odnosno smanjenje prihoda iznosilo oko 1,25 milijardi kuna. “Na prvi pogled gubitak od 1,25 milijardi kuna ne izgleda značajan, ali važno je napomenuti kako je porez na dohodak instrument fiskalnog izravnanja, odnosno da se radi o prihodu lokalnih jedinica vlasti, a ne državnog proračuna. Ukupni prihodi lokalnih jedinica u 2014. godini iznosili su 22,1 milijardu kuna, a od toga su prihodi od poreza bili 12,7 milijardi kuna. Radi se o potencijalnom gubitku od oko 10 posto poreznih prihoda lokalnih jedinica u Hrvatskoj. Bez obzira na potencijalne pozitivne učinke takve mjere na osobnu potrošnju i njen distribucijski učinak, prilikom eventualnog donošenja takve mjere treba imati na umu i posljedice na sustav fiskalnog izravnanja u Hrvatskoj”, napominju autori. Kad smo H. Šimovića pitali pod kojim uvjetima bi bilo oportuno ukinuti stopu od 40 posto poreza na dohodak, rekao nam je da bi se to moglo napraviti uz uvjet da se proširi baza za obveznike poreza na dohodak, ali i da se dodatno proširi baza obveznika poreza na prihode od kapitala i poreza na imovinu. - Ni jednoj poreznoj izmjeni ne smije se pristupiti ‘izdvojeno’, već u sklopu cjelovitog poreznog sustava.

Dohodak od kapitala

Ukidanje stope od 40 posto imalo bi, nadalje, smisla kada bi se porez na dohodak među jedinicama lokalne uprave raspoređivao ‘po potrebama’, a ne po gospodarskoj i prihodovnoj snazi određene jedinice lokalne samouprave, te kada bi se i među dohotke od kapitala i imovine uvelo više reda. Naime, trenutno se poreznim sustavom oporezuje dohodak od vlasničkog kapitala (od dividendi, kamata na štednju ili kapitalne dobiti), a ne od dužničkih instrumenata, a financijska teorija govori da bi oni trebali biti podjednako tretirani. Jednako tako bi se mogla smanjiti i opća stopa poreza na dodanu vrijednost kada bi se ukinula razna ‘izuzeća’ za taj porez - rekao nam je Šimović. Dakle, Šimović nije za uvođenje tzv. flat taxa - jedinstvene porezne stope za kapital, rad, potrošnju i rad, kao što tome nije sklona ni većina ekonomista koje smo kontaktirali, ali se svi slažu da je sadašnju razinu poreznog opterećenja moguće postupno smanjivati proširenjem porezne baze i smanjivanjem poreznih olakšica i izuzeća.

Uz priču o ukupnom trošku rada u Hrvatskoj, Šimović i Deskar Škrbić analizirali su i koliko porezi i prirezi opterećuju cijenu rada, a koliko socijalni doprinosi. Naime, bruto dohodak fizičkih osoba oporezuje se s nekoliko poreznih oblika. Tu su doprinosi poslodavca (tzv. doprinosi “na plaću”) koji iznose ukupno 17,2 posto bruto dohotka (zdravstveno osiguranje 15 posto, osiguranje za slučaj ozljede i profesionalne bolesti 0,5 posto, te osiguranje u slučaju nezaposlenosti 1,7 posto). Zatim su tu doprinosi zaposlenika (tzv. doprinosi “iz plaće”) koji ukupno iznose 20 posto bruto dohotka (mirovinsko osiguranje za prvi 15 posto i drugi stup 5 posto), te porez na dohodak i prirez. Analiza je pokazala da se kod prosječne bruto plaće u Hrvatskoj u 2015. godini od 8085 kuna porezni klin kreće oko 40 posto, a onda se značajno povećava kako plaća raste. Međutim, najveći utjecaj na visinu poreznog klina u Hrvatskoj imaju socijalni doprinosi. Tako doprinosi na plaću (doprinosi poslodavca) čine 14,7 posto, a doprinosi iz plaće (doprinosi zaposlenika) čine 17,1 posto ukupnog troška rada, za sve promatrane razine bruto dohotka. Porez i prirez na dohodak progresivno se povećavaju, a na razini prosječne plaće od 8085 kuna zajedno iznose tek osam posto. Drugim riječima, socijalni doprinosi četiri puta više opterećuju prosječni trošak rada u Hrvatskoj u odnosu na prirez i porez na dohodak. Važno je, ipak, napomenuti kako se, prema OECD-ovoj metodologiji, doprinosi za drugi stup mirovinskog osiguranja ne bi trebali analizirati u sklopu poreznog klina, a to je bio slučaj u ovoj analizi. Kad bi se isključili iz analize, na razini prosječne bruto plaće, porezni klin iznosio bi svega 2,2 postotna poena niže.

Bez promjena 2016.

No, problem s visinom doprinosa za zdravstvo i mirovine u Hrvatskoj je to što prihodi od njih nisu dovoljni da pokriju troškove tih sustava, pa je zdravstvo stalno u deficitu od dvije do tri milijarde kuna godišnje, dok mirovinski sustav zaradi tek 50 posto od ukupno 36 milijardi kuna potrebnih za isplatu godišnjih mirovina. Doduše, trošak mirovina koje nisu iz rada iznosi oko šest do sedam milijardi kuna, a i od 20 posto doprinosa za mirovine trenutno pet posto (oko 5,5 milijardi kuna godišnje) odlazi u drugi mirovinski stup, pa se može reći kako mirovinska “rupa” ne iznosi 18 nego oko šest do sedam milijardi kuna. Zbog toga će bilo koja Vlada teško moći smanjivati doprinose na plaću, osim ako se ne odluči, kao što to predlažu neki ekonomisti, da se smanjivanjem doprinosa omogući veći poticaj investicijama, što će onda omogućiti veće prihode u državni proračun koji će onda moći subvencionirati socijalne sustave tim novcem (koji su izgubili od doprinosa). Uglavnom, recept koji ekonomisti propisuju za porez na dohodak može se primijeniti i na poreze na potrošnju i kapital. Zdravko Marić, ministar financija, već je najavio da u ovoj godini neće biti poreznih izmjena, ali nema sumnje da će u idućim godinama pribjeći ovim preporukama jer je to jednostavno i njegova “ekonomska škola”.

Izdvajamo