Kako bi povećala konkurentnost hrvatskoga gospodarstva i privukla ulaganja, nova bi Vlada pri Uredu premijera trebala osnovati Ured za pametnu regulativu i tako omogućiti smanjenje troškova regulacije za barem četvrtinu do kraja sljedeće godine.
Prijedlog je to Udruge poreznih obveznika Lipa, u kojoj ocjenjuju da prekomjerna i skupa regulacija - od suvišnih propisa, preko brojnih i sporih procedura pa do visokih troškova - koči poduzetništvo, a građanima zagorčava život.
- Dosadašnja iskustva pokazuju da su svi pokušaji mijenjanja procedura zapinjali na nižim razinama u ministarstvima ili agencijama pa je malo toga provedeno u djelo. Stoga je naš prijedlog da se formira ured koji bi vodio premijer, a u kojemu bi sjedili ključni ministri i stručnjaci. Taj ‘ured za reforme’ omogućio bi ubrzanje presporih procedura - objašnjavaju u Lipi.
Izostanak procjene
U opisu poslova Ureda za pametnu regulativu bilo bi davanje naloga nadležnim tijelima da se provede deregulacija propisima ugušenog hrvatskog gospodarskog života.
Cilj je i potaknuti procjenu učinaka propisa, što se sada hitnom zakonskom procedurom često zaobilazi, te jasno definiranje upravnih procedura e-registrom. U Lipi i inače puno očekuju od digitalizacije javnih usluga, a inzistiraju i na daljnjem smanjivanju parafiskalnih nameta. Svim tim bi se, uvjereni su, do kraja 2017. regulatorni troškovi mogli smanjiti za barem 25 posto.
I poslodavci s kojima smo razgovarali žale se na preopterećenost administrativnim procedurama te na pravi kaos koji vlada u hrvatskim propisima. Problem, ističu, nije samo u zakonima: mnogi pravilnici koji su i danas na snazi, doneseni su još tijekom bivše države, iako su se okolnosti otad iz temelja promijenile.
- Hrvatska ima 14 definicija plaća koje se provlače kroz zakone. Mi više zapravo i ne znamo što je plaća. Je li to bruto ili neto iznos ili možda dohodak? Ulazi li u plaću i naknada za prijevoz ili ne? Kako tretiramo bonuse? - pita se Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Nameti lokalne vlasti
Lokalne vlasti i procedure koje one nameću posebna su priča. U Ministarstvu financija su do rujna prošle godine pobrojali 161 parafiskalni namet, koji su 2014. godine građane i tvrtke stajali čak 8,4 milijarde kuna. No, to ni izbliza nije njihov konačni broj, a velik dio neporeznih davanja nameću upravo lokalne vlasti. Očito se, zaključuje Majetić, radi o sustavu kojim nitko zapravo ne upravlja.
- Variraju čak i cijene vode. U Zagrebu je jedna cijena, a u Velikoj Gorici druga - žali se Majetić.
Zbog svega toga on smatra da je Hrvatskoj nužno vratiti Ured za socijalno partnerstvo kroz koji bi prošao prijedlog svakog zakona. Dio tog ureda, dodaje, mogao bi se baviti i analizom učinaka propisa. Da se dosad tako radilo, uvjeren je, bilo bi manje promašaja, a poslodavci ne bi za niz novih propisa doznavali iz medija.
- Kod mnogih se propisa naknadno pokazalo da je od njih bilo više štete nego koristi - upozorava Majetić.
S tim se uvelike slaže i Branko Grčić, bivši SDP-ov potpredsjednik Vlade. Prema njegovu mišljenju, administrativne procedure nisu toliko sporne, jer su propisane, ali problem je česti izostanak procjene koje će primjena nekog propisa imati.
- Svaki propis koji se donosi trebao bi imati analizu učinaka primjene. Tu se ne radi samo o fiskalnim učincima, nego o općenitoj procjeni koju će neki propis imati na gospodarstvo i pojedine sektore - poručuje Grčić.
S novim uredom ili bez njega, jasno je da novu Vladu čeka puno posla na “peglanju” prebirokratiziranog sustava. Upravo je velik broj propisa, koji se donose kao na tekućoj vrpci, i pravi labirint u njihovoj provedbi jedna od glavnih zamjerki ulagača. Stvari na težini dobivaju posebno kada se uspoređujemo s drugima.
‘Dupliranje nadležnosti’
Tako, primjerice, posljednji Doing Business Svjetske banke pokazuje da se u Finskoj građevinska dozvola dobije za 64 dana, u Makedoniji za 89, a u Hrvatskoj je za nju potrebno čak 188 dana. Situacija je takva da je čak i Dubravka Jurlina Alibegović ocijenila kako je “u Hrvatskoj previše preklapanja i dupliranja nadležnosti”.
Pravi rašomon u pravnom sustavu i njegovoj primjeni je, ocjenjuje Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta, dijelom posljedica preuzimanja golemog broja propisa, najprije od bivše Jugoslavije, a potom i od EU. No, dio krivnje za to leži i u balkanskom mentalitetu, odnosno neprovođenju i zaobilaženju propisa.
‘Manje ministarstava’
- Hrvatska je izgradila i paralelne sustave pa uz resorna ministarstva imamo i brojne agencije. Propisi koje oni donose često nisu usklađeni, a nerijetko im se sukobljavaju i nadležnosti - ocjenjuje Lovrinčević.
Stoga bi reforme sustava koje se predlažu, uvjeren je, trebale krenuti od reforme institucija, odnosno njihova spajanja. Smanjiti bi trebalo i broj ministarstava jer je za zemlju veličine Hrvatske, zaključuje Lovrinčević, dovoljna Vlada s 14 ili 15 ministarstava, kakve ima većina europskih država.
Hitrorez Sanaderove Vlade
Već je bilo pokušaja pojednostavljivanja administrativnih procedura i rezanja suvišnih propisa. Najpoznatiji pokušaj je Hitrorez koji je pokrenula Vlada Ive Sanadera. Projekt “regulatorne giljotine” su, kaže Vedran Antoljak, bivši voditelj Posebne jedinice za Hitrorez, sada u Sense Consultingu, dobro ocijenile svjetske institucije, no malo je toga implementirano.
- Napravili smo popis prijedloga, no primijenjeno je samo oko 30%. Studija Svjetske banke pokazala je da smo time doveli do ušteda od 66 mil. dolara godišnje - zaključuje Antoljak.