Poruke "Di si lipa" i "Di si radosti", koje su, uz ostale, razmjenjivali Josipa Pleslić (ex Rimac) i Ivan Turudić, glavni državni odvjetnik, a objavio ih je Jutarnji list, i zbog čije je objave Pleslić tužila Hanza Mediju tražeći naknadu od 4000 eura i uklanjanje članaka s portala, dobile su nepravomoćni sudski epilog - Pleslić je izgubila spor s Hanza Medijom kao nakladnikom.
Presuda je u međuvremenu postala pravomoćna jer se Josipa Pleslić nije žalila na presudu, a nakon ove presude povukla je i ostalih pet tužbi protiv istog nakladnika. Poanta sudske odluke je da je objavljivanje poruka koje je Josipa Pleslić razmjenjivala bilo u javnom interesu, što je sudac zagrebačkog Općinskog građanskog suda u Zagrebu iscrpno obrazložio, te je kao neosnovan odbio njezin tužbeni zahtjev i ujedno odredio da mora izdavačkoj kući platiti 1750 eura sudskih troškova sa zakonskim kamatama.
Podsjećamo, riječ je o nizu članaka koje su objavili naši novinari Marin Dešković i Slavica Lukić tijekom veljače prošle godine, za što su dobili i nagradu "Novinar godine" Hrvatskog novinarskog društva i nagradu za istraživačko novinarstvo.
Načelnica koja je s Josipom Pleslić (ex Rimac) namještala ispite priznala sve Uskokove optužbe
Josipa Pleslić (ex Rimac) tvrdila je u tužbenom zahtjevu da joj je objavom poruka koje je razmjenjivala s Ivanom Turudićem u svojstvu suca zagrebačkog Županijskog suda povrijeđena osobnost, pravo na čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje te dobar glas, da je riječ o privatnoj korespondenciji te da je nakladnik postupio suprotno pravilima novinarske struke.
Tijekom postupka sud je razmotrio sve argumente, ispitao je J. Pleslić, novinare Deškovića i Lukić i zaključio da ne stoje argumenti tužiteljice.
Temeljno pitanje koje je sud postavio bilo je je li Pleslić jedan od sukreatora elektroničkog dopisivanja s Turudićem, a da tome nije bilo tako, onda bi to zanijekala, što nije učinila, već je rekla da se ne sjeća autentičnosti. Da su poruke, recimo, bile lažne, onda bi po ocjeni suda postojalo uporište eventualne naknade štete, ali ako su istinite, onda ne bi mogla osjetiti nikakvu uznemirenost zbog istine - koja po samoj definiciji logike ne može nikoga vrijeđati, ocjena je suca koji je vodio postupak.
To da je bila gradonačelnica Knina, saborska zastupnica i državna tajnica u Ministarstvu uprave, dakle nedvojbeno politički itekako angažirana, a i to da je protiv nje pokrenuto nekoliko kaznenih postupaka za teška kaznena djela vezana uz korupcijske afere, pobija njezin argument da nije bilo javnog interesa da se o njoj piše.
"Očito je da je već samim tim tužiteljica dospjela dodatno u interes javnosti", ocijenio je sudac koji je donio presudu, te još napisao:
"Tvrdnja tužiteljice u tužbi da nije javna osoba kontradiktorna je i posljedično neistinita njezinom iskazu na raspravi kada je jasno potvrdila da je ‘javna osoba već 20 godina pa nema problem s komunikacijom‘."
Stoga je sud smatrao da je, uz povezanu činjenicu da je Turudić glavni državni odvjetnik, doista točna argumentacija Hanza Medije kako se u konkretnom slučaju ne radi o pukom senzacionalizmu već o kritično bitnoj temi za javnost, imajući u vidu i tijek političkog izbora Turudića za glavnog državnog odvjetnika i raspravu o tom pitanju, a sve suprotno navodima J. Pleslić koja potpuno neosnovano tvrdi da "nema interesa javnosti za tako nešto".
Oboje su u trenutku nastajanja poruka bili na visokim državnim/političkim funkcijama (koje, uzgred budi rečeno, financiraju građani kao porezni obveznici), a Pleslić stoga nema, niti može imati jednako pravo na senzibilnost u zaštiti osobnosti kao prosječna anonimna osoba koja nije u takvoj situaciji, a o čemu je aktualna sudska praksa već nebrojeno puta iznijela identično shvaćanje i jasan stav. I same poruke su posljedično kao predmet komunikacije od javnog interesa, uzimajući u obzir pozicije u društvu i obilježja oba kreatora poruka, navodi se u presudi.
I sud misli da u porukama nema ničeg uvredljivog, već je riječ o vrijednosnim stavovima novinara koji su pisali tekstove, te su same poruke otvorile veliki niz bitnih pitanja tijekom rasprave o imenovanju Turudića za glavnog državnog odvjetnika, što je pozitivna karakteristika demokratskog društva. Nadalje, Pleslić nije dokazala da bi poruke bile pribavljene na bilo kakav nezakonit način, a i novinar Dešković prije pisanja teksta pokušao je kontaktirati tužiteljicu i posredstvom kolegice i njezine odvjetnice, ali neuspješno, što je i opisao u svom iskazu kojem je sud vjerovao, kao i iskazu novinarke Lukić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....