U 11 godina, koliko je trajao hrvatski put prema Europskoj Uniji, dogodilo se nekoliko prijelomnih trenutaka. Dobili smo pozitivan avis, ispunili suradnju s Haagom i postigli dogovor sa Slovenijom oko deblokade pregovora.
24. studenoga 2000.
Hrvatska u Zagrebu, na Zagrebačkom summitu EU i država zapadnog Balkana, otvara pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Tadašnja oporba kritizira taj događaj nazivajući ga “povratkom u regionalne asocijacije”. Zagrebački summit državama regije daje perspektivu integracije u EU, ali ponavlja da će put biti individualan, na osnovi vlastitih zasluga.
svibanj 2001 .
Hrvatska s EU u Bruxellesu parafira SSP koji se potpisuje ujesen te godine. Zbog sporog ratificiranja taj će sporazum stupiti na snagu tek početkom 2005. godine.
2. veljače 2003.
Premijer Ivica Račan predaje u Ateni tadašnjoj predsjedavajućoj Grčkoj formalni zahtjev za članstvo Hrvatske u EU. Bilo je to približno u vrijeme kada se potpisivao pristupni ugovor sa 10 novih članica EU koje su ušle 1. svibnja 2004.
travanj 2004.
Europska komisija usvaja pozitivno mišljenje o Hrvatskoj i preporučuje Vijeću EU da joj dodijeli status kandidata i što je prije moguće otvori pristupne pregovore. Ključna je za dobivanje tako pozitivnog avisa, uz ispunjavanje svih drugih uvjeta, bila i ocjena da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom.
18. lipnja 2004.
Na summitu EU tada već 25 država članica jednoglasno usvaja odluku o dodjeli statusa kandidata Hrvatskoj.
prosinac 2004.
Na dramatičnom summitu u Bruxellesu određuje se 17. ožujka 2005. kao datum otvaranja pristupnih pregovora s Hrvatskom, ali pod uvjetom postojanja pune suradnje s Haaškim sudom. Hrvatska slavi datum, ali nedovoljno pozornosti posvećuje uvjetu.
17. ožujka 2005.
EU ocjenjuje da Hrvatska ne surađuje u potpunosti s Haaškim sudom, stoga se otvaranje pregovora odgađa. Nakon toga slijedi odbaciva-nje Europskog ustava u Francuskoj i Nizozemskoj, što stvara unutarnje probleme u EU i otežava proces proširenja.
4. listopada 2005.
Hrvatska u Luxembourgu otvara pristupne pregovore nakon što je Carla del Ponte, glavna tužiteljica Haaškog suda, potvrdila da postoji puna suradnja Hrvatske. Poslije se doznalo da je to potvrdila jer je dobila dokaze da je general Ante Gotovina u Španjolskoj.
2. travnja 2008.
Hrvatska postaje punopravna članica NATO-a, čime se ispunjava jedan od dva cilja u euroatlantskim integracijama. Članstvo u NATO-u pomaže u političkom smislu i na putu prema EU.
ljeto 2009.
Premijer Ivo Sanader daje ostavku, a na njegovo mjesto dolazi Jadranka Kosor. Slovenija je do tada blokirala devet poglavlja u pregovorima Hrvatske s Europskom Unijom koji su odblokirani nakon dogovora hrvatske premijerke Kosor sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom.
30. lipnja 2011.
Hrvatska i EU zadnjeg dana mađarskog predsjedanja Europskom Unijom zaključuju pregovore o članstvu . Ključne su bile reforme u pravosuđu, prihvaćanje programa za preustroj brodogradilišta i dokazi o uspješnoj borbi protiv korupcije na visokoj razini.
1. prosinca 2011.
Europski parlament velikom većinom na plenarnoj sjednici u Bruxellesu usvaja odluku o davanju pristanka na članstvo Hrvatske u EU, čime se otvara put potpisivanju pristupnog ugovora.
9. prosinca 2011.
Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović i predsjednica Vlade Jadranka Kosor u Bruxellesu potpisuju Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji. Potpisuju ga i šefovi država ili vlada svih sadašnjih država članica EU, a jedino za Francusku to čini ministar za europska pitanja.