Vrhovni pokrajinski sud u Münchenu 16. srpnja 2008. Krunoslava Pratesa osudio je na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Odnedavno u Münchenu traje proces protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, nekadašnjih šefova Službe državne sigurnosti koji su optuženi kao organizatori likvidacije.
Jutarnji list došao je u posjed ekskluzivnog dokumenta SDS-a (ili Udbe) - svjedočenja Đurekovićeve mlade ljubavnice s kojom je putovao Europom i namjeravao živjeti u Njemačkoj, Austriji ili Južnoj Americi. To su i napravili, ali ona se uplašila, vratila u Zagreb i uskoro bila prisiljena sve ispričati jugoslavenskim agentima.
Zbog zaštite identiteta u tekstu navodimo inicijale upletenih osoba, a odlučili smo i izostaviti neke privatne detalje.
Kontekst cijele priče, prema zaključcima iz presude Krunoslavu Pratesu, izgleda ovako: početkom 80-tih uslijed krize u Jugoslaviji Đureković je dobio zaduženje da nabavlja devize za kupnju nafte preko odjela za vanjsku trgovinu Ine, koji je vodio Vanja Špiljak, sin partijskog lidera Mike Špiljka. Vanja Špiljak je od 1980 do 1982. uzimao proviziju prilikom kupnje nafte na crnom tržištu, a dio zarade uzimao je Đureković.
Spašavanje sina
Kada je počela istraga, Mika Špiljak odlučio je žrtvovati Đurekovića kako bi spasio sina. Najprije je pitao Juru Bilića (člana CK SK Hrvatske) može li Đureković biti likvidiran radi pronevjera, međutim Bilić je rekao da to nije moguće osim ako pobjegne u inozemstvo i tamo počne agitirati protiv Jugoslavije. Špiljak je zatim otišao kod člana Izvršnog komiteta CK SKH, čiji je identitet nepoznat, koji je u svibnju 1982. zadužio Zdravka Mustača da počne pripreme za likvidaciju Đurekovića.
A Mustač je logističke pripreme povjerio Josipu Perkoviću. Perković je smislio zanimljiv plan. Otišao je kod Đurekovića i upozorio ga da će uskoro biti uhićen i jedini odgovarati za pronevjere u Ini. Đurekovića se namjeravalo zastrašiti kako bi pobjegao u inozemstvo, najvjerojatnije u München, gdje mu se nalazio sin Damir, bjegunac iz JNA. Đureković je upozorenje shvatio ozbiljno i koncem travnja otišao je preko Austrije u München. Za to vrijeme Mika Špiljak je uspio zaustaviti istragu koju je pokrenuo Pavle Gaži, tadašnji ministar unutarnjih poslova SR Hrvatske. Naposljetku je Đureković ubijen 28. srpnja 1983., u rujnu je Gaži podnio ostavku, a malverzacije u Ini se više nisu istraživale - objašnjava se u obrazloženju presude suda u Münchenu.
Tadašnje su vlasti precizno rekonstruirale Đurekovićeve pripreme bijega iz Jugoslavije. Krajem kolovoza 1982. Služba državne sigurnosti Centar Zagreb provela je Akciju BRK i u dva navrata ispitala Đurekovićevu ljubavnicu, 21-godišnju S. J., a dokument je potpisao Franjo Vugrinec, načelnik zagrebačkog SDS-a. U dokumentu pod naslovom “Informacija 900” S J., koja je radila u INA-Trgovini, opširno je opisala svoj odnos s Đurekovićem (kojeg u izjavi najčešće zove imenom Stjepan), zajedničke odlaske u inozemstvo i planove za zasnivanje obitelji, možda čak i u Brazilu. Na kraju se uplašila i odlučila vratiti u Zagreb te postala najbolji svjedok o Đurekovićevu životu posljednjih tjedana prije njegova bijega.
U luksuznom hotelu
Izjava počinje njezinim priznanjem da su punih godinu dana planirali otići živjeti vani, a Đureković je preferirao Austriju ili Lugano u Švicarskoj.
Zatim slijedi priča S. J. o važnom posljednjem boravku u Švicarskoj i Francuskoj, kada se njoj i Đurekoviću priključila prijateljica L. I., o kojoj je “Stjepan imo jako dobro mišljenje”. Najprije su otputovali u Lugano, gdje su odsjeli u reprezentativnom hotelu, a nakon dva dana produžili su u Besel u kojem su prenoćili kod prijatelja L. I., inače Jehovinih svjedoka podrijetlom iz Jugoslavije. Potom su preko Züricha doputovali u Pariz i uslijedio je dobar provod.
“U Parizu smo odsjeli u hotelu Meridien s pet zvjezdica, gdje spavanje za jednu noć dođe oko 600 hiljada dinara”, ispričala je na saslušanju S. J. U Parizu su se zadržali dva dana, a prvu su večer otišli na zabavu u čuveni klub Moulin Rouge, gdje je Đureković potrošio pola milijuna dinara. Sutradan su najprije otišli na ručak s Đurekovićevim poslovnim partnerom, a potom je Stjepan otišao obaviti nešto u banci, gdje se zadržao nekoliko sati.
Sljedeći dan otišli su na Eiffelov toranj, a onda su sjeli u auto i odvezli se u Basel. Tamo je Đureković ljubavnici ostavio 1500 maraka i 500 franaka i otišao kod sina Damira u Beč. Suputnice su u Baselu ostale tri dana i potom se vlakom vratile u Jugoslaviju, a tri dana kasnije i Đureković se pojavio u Zagrebu.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista
