Mandatar Tihomir Orešković nije se složio s prijedlogom Ivana Lovrinovića, ekonomskog stratega Mosta, koji je u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno” u četvrtak rekao da bi se trebala provesti javna rasprava o ukidanju drugog mirovinskog stupa. Lovrinović je u svom istupu istaknuo kako bi dosadašnje uplate u drugi mirovinski stup trebalo “zamrznuti”, odnosno ostale bi na privatnim računima građana, ali bi se buduće uplate, koje ukupno iznose oko 5,5 milijardi kuna godišnje, trebale uplaćivati u državni proračun, odnosno prvi mirovinski stup solidarnosti.
Orešković, pak, ima drugačije viđenje uloge mirovinskih fondova te je jučer ustvrdio kako bi ustvari mirovinski fondovi koji upravljaju novcem štediša trebali tu štednju plasirati u strateške investicijske projekte.
Dvije struje u Mostu
- Građani su investirali u taj drugi stup. Mislim da bi se taj drugi stup mogao iskoristiti vrlo pozitivno i konkurentno u smislu da te fondove iskoristimo za investiranje u neke strateške programe koji će danas-sutra poboljšati rast bruto domaćeg proizvoda i da bi svi građani Hrvatske vidjeli pozitivne koristi od tih investicija. Ja bih više u taj smjer otišao - rekao je Orešković. Pokušali smo kontaktirati Ivana Lovrinovića i pitati ga kako komentira “odbijenicu” od mandatara, ali nam profesor nije odgovarao na pozive i poruke.
U odgovorima koje je HDZ poslao Mostu u sklopu cjelovitog ekonomskog programa, stranka Tomislava Karamarka je pristala na prijedlog Mosta da se o problemu drugog mirovinskog stupa i cijelog mirovinskog sustava provede javna rasprava. Stoga bi Lovrinović i Most mogli dodatno zaoštriti to pitanje i to će očigledno biti kamen spoticanja u vladajućoj koaliciji. Naime, u Mostu postoje dvije struje: jedna strana drži kako drugi mirovinski stup treba biti dobrovoljan, a druga da ga sasvim treba ukinuti te da njegovo mjesto treba zauzeti sadašnji treći dobrovoljni mirovinski stup.
‘To nije reforma’
Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu, stručnjak za mirovinski sustav, smatra da je riječ o lošem prijedlogu koji niti rješava fiskalne probleme, niti se radi o reformi.
- Upravo suprotno, to je destrukcija reforme (mirovinske) i izvor povećanja fiskalnih problema u budućnosti. Naime, u zamjenu za preuzimanje uplata iz drugog stupa u državni proračun, država obećava da će preuzeti isplatu cijele mirovine u budućnosti. U osnovi se radi o tome da se olakšava situacija sadašnjoj Vladi i sadašnjoj generaciji, ali se otežava situacija budućim vladama i budućim generacijama. Smanjuje se današnji deficit, ali se povećava budući deficit. To nije reforma. Jer, ne možete potezom pera, jednom zakonskom izmjenom, stvoriti 5,5 milijardi kuna - ističe Nestić te dodaje da čak ni preuzimanje svih tekućih uplata iz drugog u prvi mirovinski stup ne rješava problem proračunskog deficita, a još manje javnog duga.
Naime, tih 5,5 milijardi kuna iznose oko 1,5 posto BDP-a, a ako se za toliko umanji deficit, on je još uvijek veći od tri posto.
Pravno nemoguće
- Financijska tržišta dobro znaju da se ne radi o pravoj reformi i zbog toga se neće povećati kreditni rejting, niti će se smanjiti kamate na javni dug. Vjerojatno je ideja zamrzavanja uplata u drugi stup u glavama predlagatelja samo prvi korak za potpunu destrukciju drugog stupa, odnosno za prebacivanje svih ušteđenih sredstva u fondovima u proračun, a to bi već omogućilo smanjivanje trenutačnog javnog duga. Tu postoji problem jer su to privatna sredstva građana pa je cijela operacija pravno složenija. No, radi se o istom problemu, ali puno većih razmjera. Država bi tada preuzela obvezu budućih isplata svih mirovina u cijelosti, a u situaciji nepovoljnih demografskih kretanja i pravila isplata iz prvog mirovinskog stupa to je siguran put u buduće fiskalne probleme i neodrživu situaciju koja će se moći riješiti samo smanjivanjem budućih mirovina. I to upravo u situaciji kad treba pronaći način da se one povećaju - naglašava Nestić.
Lutanja zemalja u tranziciji
Tranzicijske države su prije 15-ak godina prešle na mirovinski sustav poput hrvatskog, ali su neke njih smanjivale, zamrzavale, a neke su, poput Mađarske, odustale od drugog stupa. Poljska je smanjila doprinos za drugi stup sa 7,3 na 2,3 posto, a otvorila mogućnost izlaza iz drugog stupa. Slovačka je doprinos smanjila s 9 na 4 % i već triput otvorila mogućnost povratka u prvi stup. Češka i Slovenija su uvele samo dobrovoljni model, Bugarska i Rumunjska su stope zamrznule na 2 odnosno 5 %, a potom je Rumunjska povećala drugi stup na 2,3 %.