Prije točno sto godina, na kongresu održanom u Beogradu od 20. do 23. travnja 1919. godine, osnovana je politička partija koja je idućih sedamdeset i tri godine, u golemoj mjeri utjecala na živote stanovnika Hrvatske i Jugoslavije.
Tih su dana predstavnici Srpske socijaldemokratske stranke, Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, Socijaldemokratske partije Dalmacije i dio članova Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slovenije formirali Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista) /SRPJ(k)/, kasnije preimenovanu u Komunistička partija Jugoslavije, odnosno Savez komunista Jugoslavije.
Tako je stvorena organizacija koja je, na jednoj strani, odlučujuće utjecala na pobjedu nad naci-fašizmom i kasniji gospodarski i socijalni razvoj Jugoslavije, a s druge, širila ideološku isključivost, zatirala ideološke protivnike, ali i neistomišljenike u vlastitim redovima, i na kraju, propala, skupa s jugoslavenskom državom.
Odmah nakon osnivanja, na općinskim izborima u ožujku i kolovozu 1920. SRPJ(k) je osvojila vlast u Beogradu, Zagrebu, Skopju, Nišu, Osijeku itd., a na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS dobila 59 od ukupno 419 mandata i postala treća stranka po jačini. Nakon zabrane njenog djelovanja (1921.), Komunističku partiju su razdirale unutrašnje frakcijske borbe, režimska represija i vanjski pritisci.
Uostalom, već 1920., sukobili su se revolucionari i reformisti, a pobijedili su zagovornici revolucije po uzoru na boljševike. U novom Programu je istaknuto da je, kao članica Treće internacionale, Partija se za izjasnila proletersku revoluciju, rušenje buržoaskog društva, ustanovljenje diktature proletarijata te stvaranje sovjetske republike Jugoslavije.
Zanimljive su sudbine dvojice vodećih komunista s kongresa ujedinjenja – Filipa Filipovića i Živka Topalovića, koje je nekadašnja komunistička historiografija uglavnom prešućivala. Naime, Filipović je likvidiran 1937. u staljinističkim čistkama, a nakon što je strijeljan i Milan Gorkić, Komunterna je podržala dolazak Josipa Broza Tita na čelo KPJ. Ostalo je povijest. Još je zanimljiviji primjer Živka Topalovića, koji se ubrzo posvađao s komunistima, onda dvadeset godina bio socijalist, a 1941. postao jedan od najbližih suradnika četničkog vođe Draže Mihailovića pa preko Bleiburga uspio pobjeći u Austriju.
A da komunizam živi i poslije stotinu godina, dokazao je baš na današnji dan Milijan Vaso Brkić, kojemu HDZ-ovski drugovi rade o glavi, međutim, on se odlučio braniti izjavom “Koliko znam ovo je Hrvatska demokratske zajednica, nije Komunistička partija, hvala bogu”.