Papa Franjo u srijedu je osudio sve ratove i tako, što se njega tiče, odgovorio svim kritičarima izvatka intervjua u kojem je govorio o snazi pregovora i bijeloj zastavi u kontekstu Ukrajine. Dan kasnije Aldo Cazzullo u Corriere Della Sera donosi opsežne odlomke nove papine knjige "Život: Moja priča kroz povijest", koja bi trebala izaći na više jezika 19. ožujka.
Izdavač Harper Collins u najavi prošlog prosinca tumači da nije riječ o biografiji ni autobiografiji, u knjizi se “izmjenjuje papin glas s glasom Fabia Marchesea Ragone, novinara talijanske medijske kuće Mediaset, papinog prijatelja, koji služi kao narator postavljajući povijesni kontekst”.
Reuters je u naslov vijesti stavio “Papa kaže da je opcija ostavke samo ‘daleka hipoteza‘” čime je zasjenio niz ako ne važnijih, svakako interesantnijih poruka knjige. Cazullo ispred papinske ostavke stavlja: “Ratzinger je bio korišten protiv mene. Neki ljevičari u Argentini optužili su me za sudioništvo s diktaturom. Imao sam djevojku i zaljubio sam se u drugu djevojku, ali Bog je pobijedio."
Objeda zbog navodne suradnje s huntom
Marc Beise, dopisnik Süddeutsche Zeitung iz Vatikana, piše da čitanjem knjige postaje jasnim da se Papa ne radikalizira, oduvijek je bio takav. Bliskosti siromašnima ga je naučila jedna od učiteljica, Esther, “srčana komunistica”, kaže Bergoglio, koju je kasnije hunta mučila i bacila iz aviona u more – zločincima omiljen način ubojstva. Papa Franjo odbacuje objede da je bio povezan s izručenjem dva isusovca tom režimu, navodi da se borio za njihovo oslobađanje, a kad su konačno oslobođeni pomogao im je napustiti Argentinu.
Vlada koju je vodila predsjednica Cristina Kirchner 2010. godine četiri ga je sata ispitivala o tom slučaju i nisu pronašli ikakve dokaze. Navodi kako je objedu pokrenuo ljevičar čije ime ne spominje. Još jednom je rekao ga njegova usredotočenost na siromašne i marginalizirane ne čini komunistom ili marksistom.
Ostavka pape Benedikta XVI stvorila je stoljećima nepoznatu situaciju u Vatikanu. Papa Franjo priča kako je Ratzinger kardinalima rekao da obećava “bezuvjetno poštovanje i poslušnost novom papi koji bude izabran na konklavu. Boljelo me je gledati, tijekom godina, kako su njegovu figuru, papa emeritus, iskorištavali u ideološke i političke svrhe beskrupulozni ljudi koji su, ne prihvativši njegovu ostavku, razmišljali o vlastitoj dobiti i vlastitom malom vrtu koji bi obrađivali podcjenjujući dramatičnu mogućnost loma unutar Crkve”.
Kaže da je utjecao na Ratzingera da se ne povuče u osamu nego da sudjeluje u javnom životu. U deset godina suživota dvojice papa “nije nedostajalo kontroverzi”, priča Bergoglio, dodajući da ih je to obojicu povrijedilo.
Knjiga je podijeljena na 24 poglavlja, a prvo je, tumači Beise, posvećeno migrantima čija sudbina izaziva veliku zabrinutost prvog čovjeka Katoličke crkve: “Napuštaju svoju zemlju u nadi da će pronaći novi život. Umjesto toga utope se u moru ili ih vrate na granici". Drugo je posvećeno holokaustu. Papa progovara i protiv nuklearnog oružja.
Poziva na obranu mira, rada, ustaje protiv trgovaca oružjem te upućuje apel, “vrijeme istječe, nemamo ga još puno da spasimo planet”. Poziva mlade da “dižu buku”, ali bez pribjegavanja nasilju i “oskvrnuću umjetničkih djela”. Ponovio je stav o homoseksualnim i transseksualnim osobama, koje “smo u prošlosti osuđivali” dodajući da zamišlja majku Crkvu koja prihvaća i nudi dobrodošlicu svima.
“Želim reći da Bog voli sve, posebno grešnike”, ističe (Crkva nečistim smatra homoseksualni čin). Opetuje odluku o blagoslovima parovima takvih ljudi dodajući da, ako biskupi odluče ne ići tim putem, to nije predvorje raskola jer crkveni nauk, prema kojem je brak samo zajednica muškarca i žene, nije doveden u pitanje.
Doživotna je to služba
Kad je riječ o ostavci, papa Franjo kaže kako misli da je “Petrova služba ad vitam (doživotna) i ne vidim uvjeta odricanja. Stvari bi se promijenile kad bi se dogodila ozbiljna fizička smetnja, a za taj sam slučaj početkom pontifikata potpisao pismo ostavke pohranjeno u Državnom tajništvu.
U tom slučaju ne bih se nazvao papa emeritus, nego jednostavno rimski biskup emeritus i preselio bih se u [crkvu] Santa Maria Maggiore da budem ispovjednik i pričešćujem bolesnike. Ali to je daleka hipoteza, jer stvarno nemam dovoljno ozbiljne razloge koji bi me natjerali da razmišljam o odustajanju.
Tijekom godina možda su se neki ljudi nadali da ću prije ili kasnije, možda nakon hospitalizacije, dati objavu takve vrste, ali nema tog rizika: hvala Gospodinu, uživam dobro zdravlje i, ako Bog da, još je mnogo projekata koje tek treba realizirati".
Papa ima 87 godina i posljednjih je godina sve slabiji, koristi invalidska kolica ili štap za kretanje i odnedavno pati od, kako se opisuje, napadaja bronhitisa ili prehlade zbog kojih je ograničio javne govore. Papa Bergoglio je zatražio da se ritual papinog sprovoda učini manje pompoznim.
Zbog svoje predanosti Bogorodici odlučio je da ga se pokopa u bazilici Santa Maria Maggiore kamo se tradicionalno odlazi pomoliti prije i poslije putovanja. Leo XIII, umro 1903. godine, bio je posljednji papa pokopan izvan Vatikana, u bazilici sv. Ivana Lateranskog.
Beise dodaje da se Papa očito vidi ugroženijim od konzervativnih krugova nego od reformatora, više od američkih tradicionalista nego od njemačkog sinodalnog pokreta. Mora čitati kako će "uništiti papinstvo", žali se u knjizi. U svojoj nevolji citira viziju svog prethodnika, kardinala Ratzingera, koji je govorio o Crkvi kao o "manjoj, posebnoj instituciji", "manjini, s malo vjernika, koji vjeru vraćaju u središte svog iskustva".