Prije točno šest godina, krajem listopada 2008., zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u ranim jutarnjim satima svečano je otvorio otpremničku zgradu ZET-a na okretištu tramvaja Črnomerec. Prikladnije bi bilo reći skromni, aluminijski objekt koji se ubrzo pretvorio u aferu “ZET-ova kućica”. Vozači i kontrolori ZET-a konačno su dobili novi objekt za odmor, prostor u kojem će preuzeti smjenu u gradskim autobusima i tramvajima, što su svi naveliko pozdravili.
Siniša Sunara/CROPIX
Odgovori na kapaljku
Bandić je, pritom, ponosno naveo da je Grad Zagreb za projekt izdvojio gotovo tri milijuna kuna. Budući da objekt ima 83 kvadrata, običnom matematikom došli smo do podatka da je jedan kvadrat plaćen 5009 eura. Skromno uređena limenka košta više od pet tisuća eura po kvadratu? Gotovo cijena penthousea, a pritom Grad nije morao platiti zemljište? Radove je izvodila zagrebačka tvrtka Tigra čiji je vlasnik Milan Penava. (Tvrtka Tigra široj je javnosti postala poznata 2000. godine kada su njezini bageri viđeni na gradilištu bespravne vikendice Milana Bandića pokraj Samobora. Bandić je uspio dobiti dozvolu od Grada Samobora i spriječiti rušenje. Od te se afere Milan Penava u medijima spominje kao Bandićev kum, što niti jedan od njih dvojice nikada nije demantirao.)
Međutim, cijena kvadrata poslovnog prostora na tržištu bila je deset puta manja, te se pojavila osnovana sumnja da su radovi na ZET-ovoj kućici preplaćeni. Tako smo, u potrazi za odgovorom na pitanje zašto je zagrebačko Poglavarstvo platio deset puta veću cijenu, kontaktirali Grad Zagreb (koji je investitor), Arhitektonski fakultet (koji je radio projekt), tvrtke koje su se javile na natječaj, Projektni biro Naglić (koji je vršio nadzor), te Bandićeva kuma koji je obavio radove. Odgovori iz Grada stizali su na kapaljku. Ni nadzor nije baš surađivao. Zagrebački čelnici pozivali su se na javni natječaj s početka 2008. godine. Stigle su tri ponude, govorili su - tvrtka Georad je ponudila 3,06 milijuna kuna, tvrtka Instal Prom 3,51 milijun kuna - pa je kriterijem najjeftinije, izabrana ponuda Tigre od 2,97 milijuna kuna.
Skupe cijevi
Nakon što smo Poglavarstvo suočili s činjenicom da je Arhitektonski fakultet procijenio da bi kompletni radovi - uz 10 posto nepredviđenih troškova - najviše trebali koštati 700.000 kuna, krenuli su zamršeni odgovori: građevinski materijali su u međuvremenu poskupjeli (nisu toliko), puno novca je otišlo na dovođenje struje, vode, gradskog plina, a cijevi su skupe (najdalja cijev na okretištu bila je udaljena samo 50-tak metara), strašno je koštalo rušenje starog objekta (nije istina; ondje su bili plastični kiosci koje je bager samo podgnuo, nije bilo nikakvog rušenja), objekt je luksuzno opremljen, skupe pločice u wc-ima, pjeskareno staklo (također ne odgovara istini, objekt je bio nov, ali skroman, miljama daleko od luksuza). Istovremeno smo nazvali više građevinskih tvrtki na tržištu da nam, prema dokumentaciji projekta, izračunaju troškove. Svi su naveli cijene između 600 i 700 eura po kvadratu. Grad je platio više od pet tisuća eura.
Odgovor Bandića kad ga je Jutarnji “stisnuo”?
- Izvalio sam jezik do poda kad sam jutros na farovima auta na parkiralištu pročitao da je kvadrat te kućice plaćen pet tisuća eura! Nisam imao pojma! Odmah ću nazvati Heraka ( Mirko Herak, pročelnik Gradskog kontrolnog ureda) da provjeri te cijene - izjavio je energični gradonačelnik i ubrzo dokazao da može puno toga preživjeti. Naime, sudski vješatak je na koncu cijele priče ustanovio kako “u cijeni kvadrata nema odstupanja većih od deset posto”.
Gredeljevo opravdanje
Nije se ni smirila afera s ZET-ovom limenkom, “isplivala” su dva javna WC-a na okretištu tramvaja u Dubravi i Dupcu, svaki veličine devet kvadrata. Neuredne, poplavljene, neispravne i bez toaletnog papira, Grad Zagreb je platio nevjerojatnih milijun i pol kuna s PDV-om. Natječaj je dobila tvrtka Gredelj, a Penavina Tigra ovaj put pojavila se kao podizvođač radova.
Boris Arbanas/CROPIX
Da kvadrat tih neuglednih WC-a stoji suludih 11.000 eura (više od 80.000 kuna), potvrdili su nam u Gredelju i Gradskom uredu za izgradnju grada, a cijenu su pokušali opravdati “visokom tehnologijom WC sanitarija i skupim priključcima struju”.
- U cijenu su uključena geodetska mjerenja, temeljenje, obuka korisnika za održavanje, a dovođenje komunalne infrastrukture u takav objekt znatno je skuplje nego u stanove. Logika stvari nalaže da je kvadrat skuplji toliko koliko je objekt manji - elaborirali su u Gredelju.
Ozbiljna istraga
Bandić je odmah sazvao presicu, teatralno posegnuo za Kontrolnim uredom te demagoški najavio još jednu “ozbiljnu” istragu pročelnika Mirka Heraka. Ubrzo je pod povećalo javnosti došla priča o postavljanju 600 nadstrešnica na tramvajskim i autobusnim stajalištima u Zagrebu. Naime, posao vrijedan 58 milijuna kuna već je neko vrijeme pod povećalom istražitelja.
Već su uvjeti raspisanog natječaja bili fascinantni, naime, izvođač radova morao je godišnje imati 44 milijuna kuna prodane urbane opreme. Na taj su način iz igre bili izbačeni svi ponuđači osim TŽV Gredelja, u čijem je Nadzornom odboru sjedio Davor Jelavić, tadašnji pročelnik Ureda za izgradnju. Gredelj je dalje za podizvođača uzeo tvrtku Vental Željka Šelendića, zagrebačkog obrtnika poznatog po dobrim političkim vezama, a tvrtka Gamont dobila je posao izgradnje temelja za nadstrešnice.
Samo pola nadstrešnica
Ubrzo se ispostavilo da je Grad tvrtki Gamont dva puta platio isto: pripremne radove, dobavu prometnih znakova i čišćenje gradilišta. Rezultat: u Zagrebu je postavljena samo polovica nadstrešnica, a cijeli posao navodno je preplaćen 20 milijuna kuna.
Dug je mandat gradonačelnika Bandića, duga je i lista sumnjivih poslova. Uz tri navedene, tu su afera Strojarska, Zagrepčanka, Fontane, Pročistač, izmjene GUP-a, prenamjene zemljišta Resnik, Krašograd, spalionica, robni terminali, preplaćeni paviljon, kupovina stana, Maksimirski stadion i poslovi s Dinamom, zamjena zemljišta s Todorićem, tramvajska nadstrešnica na Gupčevoj zvijezdi, sanacija potoka Črnomerec-Vrbani, Zagrebačke ceste, navodno izvlačenje novca iz Holdinga za predsjedničku kampanju...