ZAGREB - Obrana generala Ante Gotovine najavila je da će se po sedam osnova žaliti na presudu generalu od 24 godine zatvora. To je samo najava žalbe u kojoj navode po kojim je osnovama misle podnijeti, a sama će žalba biti puno detaljnije razrađena, s pozivanjem na dokaze iznesene u sudskom postupku i na niz drugih presuda Haaškog suda ili drugih primjera iz međunarodnog prava koji mogu pomoći u žalbi.
1. Nije bilo neselektivnog granatiranja
Sudsko vijeće je pogriješilo u zaključku o nezakonitom napadu na civile i civilne objekte
Obrana tvrdi da su suci pogriješili u zaključku da je granatiranje Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca predstavljalo nezakonit napad na civile i civilne objekte. Pritom su se bazirali na proizvoljnoj odredbi da su nezakoniti svi projektili koji su pali više od 200 metara od vojnog cilja. Nema dokaza koji to potkrepljuju, ističu Gotovinini odvjetnici.
Obrana tvrdi da su suci pogriješili i kad su ustanovili da je barem 50 projektila u Kninu, 20 u Benkovcu te po dva u Gračacu i Obrovcu palo na udaljenosti većoj od 200 metara od legitimnog vojnog cilja. Suci su pogriješili i činjenično i pravno kad su zauzeli stav da je granatiranje bilo neselektivno i da su cijeli gradovi bili tretirani kao artiljerijske mete.
2. Srbi nisu otišli zbog granatiranja nego zbog Martićeve zapovijedi
Sudsko vijeće je pogriješilo zaključujući da je “primarni i direktni uzrok” odlaska srpskog stanovništva bio nezakoniti napad na civile i civilne objekte
Suci su pogriješili zato što prilikom utvrđivanja uzroka odlaska civila nisu napravili razliku između zakonitog i nezakonitog granatiranja.
Pogriješili su i pravno i činjenično, tvrdi obrana, kad su zaključili da je glavni uzrok odlaska civila iz Knina, Benkovca i Obrovca bilo neselektivno granatiranje i pritom odbacili zaključak da su srpski civili napustili svoje domove jer je vodstvo RSK naredilo evakuaciju.
3. Nije bilo udruženog zločinačkog pothvata
Sudsko vijeće pogriješilo je zaključujući da je postojao udruženi zločinački pothvat radi počinjenja zločina deportacije, prisilnog premještanja i progona
Sudsko vijeće je pogriješilo i pravno i činjenično zaključujući da je postojao dogovor i zajednička namjera da se počine nezakoniti napadi na civile i civilne objekte kako bi se protjeralo krajinske Srbe.
Nije bilo dogovora ni zajedničke namjere da se protjera stanovništvo niti da se uvedu diskriminatorne i restriktivne mjere prema srpskim civilima. Sudsko vijeće pogriješilo je i činjenično i pravno kad je u presudi konstatiralo da su navodni članovi udruženog zločinačkog pothvata dijelili namjeru da počine ta kaznena djela kako bi protjerali krajinske Srbe.
4. Gotovina nije bio član udruženog zločinačkog pothvata
Suci su pogriješili zaključujući o Gotovininu sudjelovanju u udruženom zločinačkom pothvatu na osnovi njegovih izjava na brijunskom sastanku uoči Oluje.
Nisu dali razumno objašnjenje, tvrdi obrana, za svoj nalaz da je Gotovina zajedno s drugima dijelio namjeru da počini kaznena djela. Pogriješili su i zaključujući da je Gotovina dao značajan doprinos udruženom pothvatu time što nije uložio značajan napor da spriječi ili kazni zločine. Pogriješili su i time što nisu dovoljno uvjerljivo objasnili kako su “Gotovinini propusti” pridonijeli stvaranju generalne atmosfere nekažnjivosti na splitskom zbornom području.
5. Gotovina nije znao za zločine
Sudsko vijeće nije dokazalo da je Gotovina bio svjestan postojanja raširenog ili sustavnog napadanja civila
U tom dijelu presude suci su pogriješili i pravno i činjenično.
6. Nije dokazana veza s oružanim sukobom
Sudsko vijeće pogriješilo je time što nije u potpunosti ispunilo zahtjeve članka 3. Haaškog statuta koji govori o oružanom sukobu i primjeni Ženevskih konvencija.
Suci nisu na zadovoljavajući način povezali djelovanje Ante Gotovine s oružanim sukobom.
7. To što je Gotovina general, ne znači nužno da je kriv
Sudsko vijeće pogriješilo je kad je Gotovinin visoki položaj u vojnoj hijerarhiji uzelo kao otežavajuću ukolnost
Suci su pogriješili i činjenično i pravno kad su činjenicu da je Gotovina bio zapovjednik Zbornog područja Split uzeli kao osnovu za osudu i kao otegotnu okolnost prilikom izricanja presude.