‘Ulice Mile Budaka nisu problem, a Medaković jest. Moje suradnja sa službenim Beogradom? Nažalost, na minimumu je‘

„Pravoslavni Božić se ove godine u Hrvatskoj slavi u lošijoj atmosferi nego prethodnih godina. Nije nužno da Srbi budu dio vladajuće većine, iako bi s obzirom na probleme koje imaju, to bilo normalno. No nije normalno da se kao glavni politički zahtjev jedne političke stranke ističe da u vlasti ne smije participirati vodeća stranka srpske zajednice u Hrvatskoj koja je godinama doprinosila izgradnji ovoga društva i afirmacije zemlje. To je iza sebe ostavilo snažan negativan odjek i srpsku zajednicu usmjerilo u pravcu etničke i političke segregacije”, kaže u Briefingu predsjednik i saborski zastupnik SDSS-a dr. sc. Milorad Pupovac pa podsjeća na poruke koje su se mogle čuti pred Novu godinu poput „ubij, ubij Srbina” po završetku koncerta Marka Perkovića Thompsona.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Aboliranje ustaškog pozdrava kroz pjesmu ‘Bojna Čavoglave‘ je otvorilo prostor za strahove jer to je pozdrav mržnje i poziva na nasilje, ne pozdrav ljubavi i zajedništva kao što nam žele prodati. Za to su odgovorni oni koji imaju vlast na bilo kojoj od tri ključne pozicije – predstavničkoj, izvršnoj i predsjedničkoj, a koji ili o tome šute, ili ne poduzimaju dovoljno, ili poduzimaju u suprotnom smjeru. Ako pustite da se u Saboru zastupnike, pa tako i one srpske nacionalnosti, pozdravlja sa ‘za dom spremni‘, to je razlog za osjećaj nesigurnosti, pojačanog straha i nespokoja”, govori Pupovac. ZDS je, naglašava, bio službeni pozdrav NDH koja je bila zločinačka tvorevina koja je provela genocide nad Židovima, Romima i Srbima. To se, dodaje, pokušava prikrivati činjenicom da su ljudi koji su formirali stranke i vojne formacije koje su bila sljedbenice tog pokreta, u nekom trenutku sudjelovali u obrambenom ratu u Hrvatskoj.

„To je revizionizam kada se taj pozdrav želi oprati i normalizirati. Ne znam zašto su sudovi pogriješili, možda pod pritiscima. Naš Ustav je u tom pogledu jasan kao i odluke Ustavnoga i Upravnoga suda. Gdje bismo došli kada bi se nacistički pozdrav ‘heil Hitler‘ koji je neka vrsta inačice ZDS-a, pokušao normalizirati. Bili bismo pred vratima novoga svjetskoga rata”, ističe Pupovac. Dio stranaka je, tvrdi, s antisrpskom kampanjom počeo još dok je SDSS bio dio vladajuće većine, a na to nije bilo adekvatnog odgovora ni od dobrog dijela opozicije, ni vladajuće većine, jer se ne prepoznaje opasnost širenja mržnje prema Srbima za samu Hrvatsku.

„Neke političke stranke preuzimaju iz europskog ili američkog konteksta izrazito ekstremne nacionalističke i klerikalističke stavove i politike. Žele nas vratiti u vremena kada nije bilo prava koja imamo već 250 godina, tolerancije, slobode... Zar ne vide da se svijet mijenja upravo tako da malim državama i narodima donosi opaku prijetnju”, pita se Pupovac. Smatra je da narod Venezuele trebao pitanje svoje vlasti riješiti na demokratskim izborima unutrašnjom snagom jer nametanje vlastitih interesa nekoj zemlji je veoma loš znak za svijet.

„Dejan Medaković nije bio potpisnik Memoranduma SANU-a. On je bio tajnik SANU-a u to vrijeme. Nije dobio priliku u tome sudjelovati, iako je vjerojatno htio. Nije pisao Memorandum. Bio je, nažalost, sljedbenik tih ideja, ali mi kao ni naši kolege iz Prosvjete koji su postavili izložbu o Medakoviću u Zagrebu, nismo sljedbenici tih ideja”, kaže Pupovac. Objašnjava da je izložba postavljena jer je Medaković bio jedan o najistaknutijih hrvatskih Srba koji je 1941. morao napustiti Zagreb i otići u Srbiju gdje je postao jedan od najistaknutijih intelektualaca, što ne može biti zaboravljeno zbog jedne njegove povijesne avanture. Nije bio pripadnik vlasti ni političkih stranaka. Izložba je, dodaje, bila posvećena cijeloj obitelji Medaković, pa tako i njegovom djedu Bogdanu Medakoviću koji je bio predsjednik Hrvatskog sabora od 1906. do 1918., koji je pročitao dokument o raskidanju ustavno pravnih veza Hrvatske s Austro-ugarskom i koji je bio hrvatski rodoljub.

„Ne znam smeta li nadležne ministre, Sabor i predsjednika što imamo ulice Mile Budaka koji je bio ministar u NDH u vrijeme kada je Dejan Medaković kao mladić bio postrojen na Maksimiru i prozivan po etničkoj osnovi. To ne abolira Medakovića za njegove političke stavove, no korištenje njegova imena da bi se skrenula pažnja s nasilnog prekida Dana srpske kulture u Splitu i pokušaj da to se učini u Zagrebu i Vukovaru, nije bio časni čin”, napominje Pupovac.

„Nasilne generacije odgajaju ljudi koji ne žele završiti rat. Truju djecu koja nemaju priliku za solidno obrazovanje. Usmjeravaju ih protiv Torcide ili Bad Blue Boysa i sve ih udruže protiv Srba. Takvo objedinjavanje se temelji na mržnji prema ljudima koji grade ovo društvo”, zaključuje Pupovac.

„Odnosi između Hrvatske i Srbije su loši iako sam uložio decenije u njihovu izgradnju. Zemlje se optužuju za neprijateljstvo i loše namjere. To je loše za interese obje zemlje. Takvi loši odnosi u Hrvatskoj nesumnjivo doprinose povećanju loših osjećaja prema Srbima. Što se tiče moje suradnje sa službenim Beogradom, ona je danas, nažalost, na minimumu. Dinamika političkih procesa u Srbiji je svakako na to utjecala. To Srbe u Hrvatskoj stavlja u situaciju da biramo između ovoga ili onoga, ali mi ne možemo raditi takav izbor”, govori Pupovac koji smatra da se Srbija odmakla od mogućnosti ozbiljnog unutarnjega sukoba i erupcije nasilja i usmjerila prema pripremi za izbore i izbornu bitku, što vjerojatno znači da će ostati na liniji demokratskog traženja rješenja sukoba između vlasti i pokreta studenata i građana. Ističe da je Srbija na geopolitičkoj vjetrometini i bilo bi joj važno da nađe svoje mjesto, a EU je najbolje mjesto. Stoga se nada de će Srbija, ali i sve druge zemlja zapadnoga Balkana ići u tom smjeru.

Pogledajte cijelu emisiju: