Jednom od zaposlenika u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi umro je otac. U tom teškom životnom trenutku poslodavac mu je isplatio tri prosječne mjesečne plaće agencije, odnosno oko 15.000 kuna. Prema Pravilniku o radu, to isto pravo 2010. godine imali su i svi ostali zaposlenici te agencije u slučaju smrti člana uže obitelji ili neke elementarne nepogode koja izazove veću materijalnu štetu.
Odlično.
Svaki bi poslodavac rado na takav način pomogao radniku u teškom životnom trenutku.
Novi model
Međutim, većina radnika na kraju ipak dobije tek dva ili tri slobodna dana jer su poduzetnici u krizi bili prisiljeni srezati sve moguće troškove.
No, ne i država.
U spomenutoj državnoj agenciji više ne pomažu svoje zaposlenike u slučaju smrti bliske osobe sa 15.000 kuna. Došla je kriza, ali i dalje nisu ukinuli pomoć nego su je smanjili. Sada, kao i svi ostali zaposleni u javnim i državnim službama, imaju pravo na 3300 kuna.
Riječ je o samo jednom, simboličnom pravu koji potvrđuje značajne razlike između statusa zaposlenih u državnom i privatnom sektoru koji bi se uskoro mogao ujednačiti.
U Ministarstvu uprave predlažu sasvim novi model koji bi prvi put izjednačio oko 63.000 zaposlenih u državnim službama s radnicima u privatnom sektoru. Trebali bi ukinuti Zakon o državnim službenicima i na sve službenike primjenjivati Zakon o radu. Cilj je ukinuti razlike između državnog i privatnog sektora koje su u krizi postale vidljivije nego ikad. Dok je u privatnom sektoru u krizi ugašeno više od 180.000 radnih mjesta, zaposleni u državnom sektoru i dalje mogu računati na sigurno radno mjesto i redovnu plaću.
Njihov radni učinak ne prati nitko budući da je sustav napredovanja ionako uređen na način da se nagrađuje duljina rada, a ne učinkovitost i izvrsnost. Bilo kakav formalni propust službenika rješava se na službeničkom sudu koji gotovo nikada nije izricao stegovne mjere i na taj način nije djelovao kao kontrolna instutucija.
Imaju 25 posto više
Ako se na državne službenike primijeni Zakon o radu, to bi ukinulo njihov povlašteni status. Prema posljednjim podacima Međunarodne organizacije rada, Hrvatska ima oko 17,2 posto zaposlenih u sektoru opće države, na čije se plaće izdvaja oko 10 posto BDP-a.
Analiza Ivice Rubila s Ekonomskog instituta potvrdila je pak da su zaposleni u javnom sektoru 25 posto bolje plaćeni od privatnog. Procjenjuje se da su plaće i ostala materijalna prava zaposlenih u državnom sektoru regulirana sa 80 različitih propisa: zakona, uredbi i kolektivnih ugovora.
Analiza OECD-a o javnom sektoru u vremenima štednje pokazala je da je više od polovice odnosno dvadesetak zemalja OECD-a u krizi zamrznulo ili srezalo plaće državnom sektoru, dok je 15 zemalja posegnulo i za otpuštanjima.
Ukupne uštede kreću se od 0,6 do 0,8 posto BDP-a. U analizi se pritom ističe da su svi bili oprezni jer se rezanjem plaća službenika smanjuje potrošnja i posredno BDP. No, rezovi su bili neminovni, posebice za zemlje kao što su Grčka, Portugal i Španjolska.
Očekivano, pod pritiskom EU najdalje je otišla Grčka s rezanjem plaća od 20 posto, ali i Češka je odradila velike reforme i službenicima plaće smanjila 10 posto.
Najgori u EU
Većina zemalja rezove je odradila već 2010., dok su u Hrvatskoj oni napravljeni dvije godine kasnije! Zaposleni u javnim i državnim službama ostali su bez božićnica i regresa tek 2012., a nakon višemjesečnih pregovora tek su u ožujku 2013. zaposlenima u javnim i državnim službama plaće smanjene tri posto, što je najmanje od svih zemalja koje je zahvatila toliko jaka kriza.
‘Nećemo izaći iz krize ako Vlada ne smanji plaće službenicima i ne počne otpuštati’
Uz Zakon o radu, koji je u proceduri, Vlada kreće i u reformu državne uprave koja bi trebala ukinuti povlašteni status službenika. Sve to komentira Željko Potočnjak, redoviti profesor na katedri za radno i socijalno zagrebačkog Pravnog fakulteta.
U posljednjim pregovorima oko ZOR-a bio je savjetnik Hrvatske udruge poslodavaca.
• Vlada će ukinuti Zakon o službenicima i na njih primjenjivati Zakon o radu. Je li to dovoljno?
- Jako je loše da imamo jako zaštićenu i bolje plaćenu državnu upravu u odnosu na privatni sektor gdje su plaće plaće, gdje je izgubljeno jako puno radnih mjesta i gdje je narasla produktivnost.
• Kako fleksibilizirati sustav zapošljavanja i otpuštanja službenika?
- Prestanak rada u državnoj službi treba urediti kao što je uređen otkaz ugovora o radu u privatnom sektoru. Važno je i ujednačavanje plaća jer sada imamo nerealnu situaciju da je državna uprava s plaćama otišla ispred gospodarstva. To nije prihvatljiv model. Mi smo u toliko lošoj gospodarskoj situaciji da treba hitno rasteretiti gospodarstvo. To će vjerojatno značiti i smanjenje plaća u državnim i javnim službama.
• U rebalansu proračuna predlaže se rezanje dodatka na staž sa 0,5 na 0,3 posto. Je li to dovoljno?
- Izračunao sam da meni zbog toga pada plaća 6,8 posto. Nakon starog smanjenja od tri posto to znači da mi je smanjena plaća gotovo 10 posto, ali to nije jednako za sve kategorije jer se ovim smanjenjem više smanjuju plaće starijim radnicima. Problem je što se svaka reforma provodi jako sporo. Vlada i sindikati su trebali na početku 2012. dogovoriti smanjenje plaća od tri posto. Oni su to učinili na kraju godine i onda smo izgubili kreditni rejting koji ne samo da je poništio sve učinke tog smanjenja nego je značajno povećao troškove novog zaduživanja.
• Pola zemalja OECD-a je smanjivalo ili zamrzavalo plaće u državnoj upravi u krizi, četvrtina je rezala broj zaposlenih. Mi smo do sada najmanje rezali.
- Zato nas rezovi tek čekaju. Umjesto da se suočimo s rješavanjem problema, mi šest godina odgađamo rezove nadajući se da će Europi dobro krenuti pa će se i naša situacija popraviti. To je neodrživo i nas čekaju oba scenarija: smanjenje plaće i broja zaposlenih u javnoj upravi.
• Jesu li izmjene Zakona o radu potvrda nedovoljne odlučnosti Vlade na reforme? Izabrali su srednji put.
- Novi Zakon o radu nije nikakva bitna reforma sustava radnih odnosa jer se sveo na nekoliko značajnijih promjena.
Tjedno trajanje radnog vremena, zbog čega sindikati namjeravaju u štrajk, uopće se ne mijenja. Radni tjedan od 40 sati se ne povećava.
Samo se poslodavcima daje veća sloboda oko organizacije radnog vremena.
Dosad je poslodavac morao pregovarati sa sindikatima ako je htio povećati radni tjedan na 56 sati, a sada to neće morati.
Ali, sve se to, jasno, plaća kao prekovremeni sati. Na tri godine se produljuje mogućnost rada preko agencija. Drugih, suštinskih promjena nema.
• Ministar Mrsić tvrdi da će novi Zakon o radu potaknuti otvaranje novih radnih mjesta?
- Izmjene su premale, a i promjene radnog zakonodavstva na četvrtom su ili petom mjestu promjena koje bi trebale potaknuti zapošljavanje. Problem je i državna uprava i nestabilno pravno uređenje. Imamo jako nestabilno pravno uređenje, stalno mijenjanje propisa koji su izrazito loše kvalitete. Nikada nismo imali ovako loše zakone. Zakoni se pišu kao da se pokušavaju rješavati pojedinačni problemi. Nema širine, sustavnog i logičnog pristupa. Treba znati na tisuće odredbi, a sve su pisane s previše izuzetaka. Onima koji ih trebaju primjenjivati, naročito poduzetnicima, to stvara ogromne probleme. ( razgovarala Gordana Galović)