Je li moguće da je hrvatska država vlasnik tvornice cipela, pitali su svojedobno u Londonu međunarodni investitori ministra Ivana Vrdoljaka, a on je samo mogao “progutati knedlu”. Danas su stvari ipak drukčije...
“Mentalitet očekivanja da država treba slati novac za plaće promijenjen je” i “sada država pomaže samo najboljima, onima koji imaju ljude, proizvode i tržište. Tako je u tvrtkama poput Borova, Đure Đakovića, Petrokemije, Imunološkog zavoda... broj radnih mjesta povećan za najmanje 5000, i to je najkonkretniji rezultat rada ove Vlade”, rekao je ministar Ivan Vrdoljak otvarajući konferenciju “Hrvatska industrija i brodogradnja 2020.” u Zagrebu u organizaciji Jutarnjeg lista.
Sada je pitanje što i kako dalje da bismo rasli dva to tri posto na godinu, osobito znademo li da su ulaganja u inovacije, kako je rekao ministar, “sramotnih 0,7 posto BDP-a, od čega 70 posto ide na plaće zaposlenih u znanstveno-istraživačkim institutima”.
Znakovita najava
No, odmah nakon što je ocrtao tu nezavidnu sliku, ministar Vrdoljak ponudio je i rješenje, za konferenciju Jutarnjeg lista pravu ekskluzivu: osnivanje državnog Centra za industrijski razvoj. Centar će se osloniti na više od 300 milijuna eura koje će Hrvatska sljedećih pet godina samo preko Ministarstva gospodarstva dobiti za razvoj inovacija i pametnu specijalizaciju. Čemu još jedan “centar”? Kao prvo, ta institucija trebala bi, paralelno sa sveučilištima i školama, osigurati industriji upravo one kadrove koje će ona trebati za par godina. Drugo, centar će realnom sektoru osiguravati tehnologiju dok u njemu samom ne proradi onaj klik da mora sam više ulagati u nove tehnologije i inovacije.
Rekapitulacija stanja
Prije nego što je konferencija nastavila s radom u formi panela, ministar je ukratko rekapitulirao što je njegovo ministarstvo sve napravilo za mandata kojem se bliži kraj. Uz strateške nove zakone i programe, tu je 127 strateških investicijskih projekata, 12 klastera konkurentnosti s više od 300 članova, rast industrijske proizvodnje (2,8 posto), rast izvoza (10,25 posto) te pomak za 24 mjesta nabolje u izvještaju Doing business 2015.
Ukupan broj aktivnih investicijskih projekata koji se nalaze u portfelju Agencije za investicije i konkurentnost (AIK) je 121, dok je njihova ukupna procijenjena vrijednost veća od sedam milijardi eura, a trebali bi donijeti više od 17.500 novih radnih mjesta. Po broju projektata farmaceutika i druga proizvodnja čine 33 posto.
Preporuka ministra
No, kako izgleda svakodnevna realnost hrvatske industrije iza brojki, na panelu su govorili predsjednik Uprave Siemensa Mladen Fogec, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković Tomo Antičić, predsjednik Uprave Plive Mihael Furjan te predsjednik Uprave poljskoga Press Glassa Tomasz Polaczek.
Sa 15 milijuna eura uloženih u tvornicu stakla u Varaždinskoj županiji Press Glass jedan je od “uspješnih projekata iz portfelja EIK”, iz kojega 90 posto proizvodnje već ide u izvoz. Njegov direktor, naravno, jako je zadovoljan time što je njegova tvrtka građevinsku dozvolu dobila za jedan radni dan. A čime su kapetani hrvatske industrije manje zadovoljni?
Fogec ukazuje na česte izmjene zakonskih i poreznih okvira još za trajanje investicije. Na to je ministar Vrdoljak replicirao da tvrtke, po novom zakonu, mogu izabrati fiksne poreze za svo vrijeme investicije, “ali im on to ne bi preporučio jer porezi mogu ići samo naniže”. Direktor Siemensa prigovorio je i tome što se odluke Vlade ne “spuštaju” na razinu lokalne uprave i samouprave, dok Plivin direktor Furjan očekuje bolju koordinaciju među raznim ministarstvima.
Slabe veze
Antičić iz Ruđera je svjestan slabih veza znanosti i privrede, ali kaže da nastoji stvari iz temelja promijeniti pa sada na Ruđeru prednost kod napredovanja imaju znanstvenici koji su dobili europske projekte, koji surađuju s privredom i koji su najmanje jednu godinu proveli na radu u priznatim institucijama u inozemstvu.
Unatoč zamjerkama vlastima, ni Fogec ni Furjan nisu pesimisti. Obje njihove tvrtke, Siemens i Pliva, dobile su velika priznanja svojih principala.
Proizvodnja tableta
Pliva da bi podigla proizvodnju tableta sa dvije na čak šest milijardi komada godišnje (“uskoro će za svakog stanovnika svijeta proizvoditi po jednu”, kaže ministar Vrdoljak) i pokrenula investiciju u tvornicu aktivnih supstanci, a hrvatski Siemens kao Siemensov regionalni centar izvrsnosti (eng. hub) za instrumentaciju u energetici.
Tome Antičić,
ravnatelj Instituta Ruđer Bošković:
U ‘Ruđeru’ se događaju promjene, a akademska zajednica funkcionira još kao u 19. stoljeću. Kao kriterij za napredovanje mi uzimamo i patente
Mladen Fogec,
predsjednik Uprave Siemensa:
Skloni smo generalizirati tvrdnju da u Hrvatskoj vlada ‘loša klima za strana ulaganja’. Klima doista jest loša, ali ne u cijeloj Hrvatskoj
Mihael Furjan,
predsjednik Uprave Plive:
U istraživanje i razvoj ulažemo 5 do 10% prihoda od prodaje, pritom uživamo prednost velikog proizvođača. Od države očekujemo da nam osigura fer utakmicu
Tomasz Polaczek,
predsjednik Uprave Press Glassa:
U Hrvatsku smo došli jer smo htjeli pokrenuti aktivnosti i na jugu Europe. Varaždin je odlična lokacija, blizu su Mađarska i Austrija, lak je pristup i Italiji
Tomislav Debeljak,
predsjednik Uprave Brodosplita:
Kad smo preuzeli škver, u knjizi narudžbi bila su 2 broda, ugovorena s gubicima. Danas ih imamo 17, sa 2400 zaposlenih koji moraju raditi prekovremeno
Gianni Rossanda,
predsjednik Uprave Uljanika:
Kad smo ga preuzeli, 3. maj je radio teglenice, a sada će moći graditi i najkompleksnije brodove. Želimo da nas nitko ne pita gradite li ga u Uljaniku ili 3. maju
Siniša Ostojić,
direktor Hrvatske brodogradnje - Jadranbrod
Kineske i južnokorejske škverove kreditiraju državne izvozne banke uz kamatu od 1%. Kod nas su krediti skuplji 6-7%, a u Europi je skuplji i čelik, 20%
Andreas Bartosz,
njemački pravni stručnjak za pravo EU (državne potpore):
Prema pravilima EU, u vlastiti doprinos poduzetnika preustroju brodogradilišta mogu se uključiti i uštede na troškovima gradnje brodova
Mateo Tramontana,
član Uprave Brodotrogira:
Nekima je neobično da se novi brodovi grade pokraj marine s jahtama, no mi smo uveli tehnologiju tako čiste brodogradnje da se ona može odvijati i uz luksuzne jahte
Po stanju knjiga narudžbi drugi smo u Europi
Ne pamtimo da su se u Hrvatskoj za istim stolom pred javnim auditorijem našli direktori svih četiriju velikih hrvatskih brodogradilišta, njihov resorni ministar i državni “nadzornik” HB - Jadranbrod, kao što se to dogodilo jučer u Zagrebu na konferenciji “Hrvatska industrija i brodogradnja 2020.”, koju je Jutarnji list organizirao u suradnji s Minstarstvom gospodarstva. Pogotovo se ne sjećamo tako sadržajne rasprave, s toliko iznesenih podataka i problema, rasprave koja je na trenutke čak i polemički zaiskrila.
U uvodnom izlaganju moderator panela Tomislav Radoš iznio je da brodograđevna industrija u hrvatskom gospodarstvu sudjeluje s oko 10 posto zaposlenih, generira do 1,8 posto BDP-a i do 15 posto izvoza. U tom sektoru radi oko 20.000 ljudi. Krajem ljeta Hrvatska je imala desetu najveću brodogradnju na svijetu s tržišnim udjelom od 0,2 posto, dok u europskoj knjizi narudžbi drži drugo mjesto sa 12 posto udjela.
Tri velika bivša državna škvera - Brodosplit, Brodotrogir i 3. maj - privatizirana su te su u restrukturiranju, u kojem uživaju državne poticaje i državna jamstva za primljene avanse. Uljanik, pak, može dobiti državna jamstva za avanse i kredite do 80 posto iznosa. Ali, preostalih 20 posto mora financirati sam, što nije lako kad se zna da je posrijedi više od 200 milijuna dolara, za što “niti jedna hrvatska banka nije dovoljno velika”, kako je rekao Uljanikov direktor Gianni Rossanda, pa na kraju “troškovi financiranja budu i veći od dobiti čak i na brodovima koji su svjetska krema”.
Zaiskrilo je na spomen Brodarskog instituta u Zagrebu, kada je ministar Vrdoljak rekao da će država sada spasiti Institut, ali ako za nekoliko godina škverovi ne budu financirati barem 70 posto njegovih troškova, tada će ga ugasiti.