Život u koroni i s koronom polako završava barem za neko vrijeme. Budemo li imali sreće, više se neće ponoviti. No, budući scenarij nitko ne može predvidjeti. Zato prvi čovjek hrvatskog zdravstva ministar, prof. dr. Vili Beroš, ipak inzistira na oprezu. Brojke govore da su stručnjaci u Hrvatskoj odradili sjajan posao, da su mjere zatvaranja pokrenute na vrijeme i da je ‘šteta minimalna’. No, i ministar i njegovi suradnici i dalje drže ‘ručnu’ kad je riječ o popuštanju mjera jer, kažu, nema iskustva, ne znamo koliki je još ‘rezervoar’ moguće zaraze, ne želimo pokvariti postignuće i dozvoliti da nas virus prevari ‘lijepim pričama’.
Ministar Beroš ‘uletio’ je u koronu na samom početku svog mandata, nije dobio ni mjesec dana za prilagodbu i ‘upoznavanje sa situacijom’. Sustigla ga je epidemija korone na koju nitko, pa ni Beroš, nije mogao biti spreman. No, uspio je. Čak i ‘vječna gunđala’ priznaju mu da je ‘odradio dobar posao’.
Koliko traje radni dan ministra zdravstva u vrijeme korone?
- Joj! Ustao sam u 5.30, a večer prije došao sam kući jako kasno. Nije to baš tako svaki dan, ali uglavnom ne ide drukčije. Nije tu samo korona, nego i niz drugih stvari koje treba odraditi. Zadnjih dana bio sam fokusiran na ponovno otvaranje zdravstvenog sustava. Tu uvijek postoji opasnost od ulaza virusa pa je zato važno da se ništa na previdi, da pacijenti i zaposlenici ne budu ugroženi, a da istodobno sustav funkcionira.
Brojke govore da smo bitku s koronavirusom dobili. Jesmo li dobili i rat, odnosno što moramo učiniti da nas mogući drugi val ne iznenadi?
- Brojke govore da je epidemija u Hrvatskoj u silaznoj putanji. To je ono što smo cijelo vrijeme priželjkivali, da broj zaraženih i oboljelih iz dana u dan bude sve manji te da zaraza ide prema kraju. No, to još uvijek ne znači da je, kako vi kažete, dobiven i rat, jer zaraza još traje i kod nas, ali i u većini zemalja u našem okruženju. Dokle god postoji realna opasnost od njezina širenja i mogućeg razbuktavanja drugog vala, ne smije biti opuštanja ni građana ni zdravstvenog sustava. Uz to, dok se ne nađe odgovarajuće cjepivo i lijek za koronavirus, svi moramo prilagoditi svoj svakodnevni život novonastalim uvjetima, paziti na vlastitu zaštitu, ali i zaštitu drugih, izbjegavati rizična ponašanja u javnom prostoru, održavati osobnu higijenu i činiti sve da se, koliko god je to moguće, sačuvamo od moguće zaraze.
Možemo li se i koliko opustiti? Bojite li se da bi to moglo pokvariti sve ono što je učinjeno u suzbijanju koronavirusa tijekom zadnjih mjeseci? Pritisci su veliki. Čini se kao da bi svi odmah otvorili sve!
- Popuštanja mjera u svakodnevnom životu ima i bit će ih u skladu s daljnjim razvojem epidemiološke situacije, ali nema opuštanja ni za koga, ni za građane ni za nas zdravstvene djelatnike. Vidimo da i najmanje opuštanje i nepažnja začas donose novozaražene i oboljele. Učinili smo do sada jako puno i svi skupa možemo biti zadovoljni i ponosni na to, ali bi bio veliki zajednički grijeh da nepromišljenim potezima i olakim shvaćanjem situacije u danima koji su pred nama sve to pokvarimo i vratimo se na početak ili u još goru situaciju. Koronavirus je novi virus, nova svjetska pošast, ima puno nepoznanica i s dosadašnjim iskustvima s njime trebamo biti jako oprezni.
Pobjediv je, ali za to je potrebna zajednička snaga svih nas. Svjedoci smo onog što se nedavno dogodilo kad se samo četvero ljudi vratilo iz inozemstva ili najnoviji slučaj na Braču gdje je u samo jednom danu zabilježen dvoznamenkasti broj slučajeva. To vrlo brzo, nažalost, može promijeniti epidemiološku sliku. Takve stvari mogu uzrokovati lančanu reakciju. Pratimo što se događa u zemljama koje su krenule s bržim otvaranjem poput Danske ili Austrije gdje nije bilo većih problema, a u komunikaciji smo i sa svjetskim stručnjacima. Svi oni upozoravaju na mogućnost novog vala. Zato opreza nikad dosta.
Zamjeraju vam što ste otvorili crkve, ali ne i kazališta, da ste zabranili rad nedjeljom odnosno da ste sve to radili kroz političke naočale?
- Kao ministar zdravstva u ovim mjerama otvaranja imao sam najmanji utjecaj. Prepustio sam odluku o tome što je najbolje epidemiolozima i resornim ministarstvima koji su davali preporuke kad i kako ‘olabaviti’ neku mjeru. Nije, primjerice, svejedno kako otvoriti kazališta, osim možda ako je riječ o monodrami. Ne samo da se mora štititi publika, već i glumci, jer predstave traže njihovu interakciju. U početku ove epidemije gurao sam struku da bude oprezna pa i sad je sve to rezultat njihova promišljanja. Više sam za razgovore i dogovore, ali uz uvjet da rezultat bude - neširenje bolesti. Pravu mjeru ponekad je teško naći, ali je važno dati opći epidemiološki okvir izvan kojeg se ne može.
Imali ste tijekom epidemije trenutaka kad je ‘sve išlo super’, ali vjerojatno i onih kad su napetosti rasle. Neizvjesnost u nabavi opreme na početku Covida-19 u Hrvatskoj sigurno je bila vrlo stresna okolnost?
- Od početka smo imali situaciju u svojim rukama, jer smo vrlo brzo detektirali nultog pacijenta koji je virus donio iz Italije, a potom i sve druge izravne i neizravne kontakte i zato je bilo moguće tijekove zaraze držati pod kontrolom. S druge strane, imali smo i imamo vrlo stručne ljude u zdravstvenom sustavu, posebno u epidemiološkom i infektološkom dijelu, tako da je i to pridonijelo da se Hrvatska do sada učinkovito nosi s epidemijom.
Neizvjesnosti i napetosti oko nabavljanja opreme imali smo kao i sve druge zemlje, jer je pandemija zatekla cijeli svijet s većim i žurnim potrebama od postojećih zaliha i kapaciteta proizvođača u tim trenucima. Najvažnije je da smo naporima cijele Vlade i premijera Andreja Plenkovića uspijevali savladavati i te prepreke.
Imamo li danas dovoljno opreme i za doček mogućeg novog vala Covida-19?
- Opreme imamo dovoljno za potrebe našeg zdravstvenog sustava. Imamo više od 800 respiratora, a dodatne očekujemo uskoro u sklopu zajedničke nabave u Europskoj uniji. Zaštitne opreme poput odijela, maski, vizira i rukavica, kao i nužnih sredstava za dezinfekciju imamo na zalihama, ali i njih se stalno obnavlja u skladu s potrebama. Imajući iskustva s nabavom opreme, moramo razmišljati o obnavljanju i domaće proizvodnje, jer ne smijemo sutra u potpunosti ovisiti o uvozu. Vjerujem da mi to možemo.
Držite li i danas da smo trebali ići s ovim vrlo restriktivnim mjerama odnosno potpunim zatvaranjem? Švedski epidemiolog Johan Giesecke tvrdi da smo pretjerali odnosno da nas kad-tad čeka nastavak koronapriče u kojoj će lošije proći oni koji su se zatvorili. Po njemu, najbolje je ‘zatvoriti’ samo starije, a ostali se ‘slobodno zaraze’ dok gospodarstvo ne pati?
- Bilo bi lijepo kad bi postojao univerzalni recept za organiziciju obrane stanovništva od pandemijske zaraze kakva je ova. Koliko zemalja, toliko pristupa i načina bitke s virusom. Sve to još traje i nije gotovo tako da nema nikoga tko bi mogao reći - ovaj pristup je najbolji. Mi smo u Hrvatskoj radili ono što je epidemiološka struka smatrala najučinkovitijim i to se, na našu sreću i zadovoljstvo, pokazalo uspješnim kad je kontrola zaraze u pitanju, mjereći brojem zaraženih, oboljelih, izoliranih, izliječenih i, nažalost, umrlima.
Gospodarstvo nam je trpjelo sve ovo vrijeme. No, opredijelili smo se za očuvanje života i zdravlja ljudi vjerujući da je to najvažnije, ali isto tako smo stvarali uvjete za postupno otvaranje gospodarskih djelatnosti kad je to i gdje god bilo moguće. Vrijeme će pokazati jesmo li odabrali najbolji pristup, ali osobno vjerujem da smo činili najbolje što smo mogli, a rezultati mi u tome daju za pravo.
Jesmo li mogli spriječiti ulaz Covida-19 u domove za starije, a mnogi se pitaju kako za širenje Covida-19 u splitskom domu za starije u Vukovarskoj ‘nitko nije kriv’?
- Kada pogledate domove u koje je ušao virus u odnosu na njihov ukupan broj u Hrvatskoj, pa to usporedite sa stanjem u drugim zemljama, onda se vidi da smo mi dosta dugo odolijevali njegovu proboju u te institucije. Nema zemlje koja je uspjela spriječiti širenje i u domove za starije i nemoćne. Volio bih da toga nije bilo, kao i ulaska virusa u bolnički sustav, ali to se jednostavno ne može spriječiti, jer domove za starije, kao i bolnice, zbog organizacije rada svih djelatnika ne možete u potpunosti izolirati od svih vanjskih utjecaja.
To nije u potpunosti nikome u svijetu uspjelo, pa ni nama. Ako pogledamo situaciju u svijetu, 64 posto mortaliteta u Norveškoj odnosilo se na domove za starije, u Kanadi 57, Irskoj 55, Španjolskoj 52, Francuskoj 49, Belgiji 46, a u Hrvatskoj 44 posto.
Epidemija koronavirusa pokazala je mnoge dobre strane hrvatskog zdravstvenog sustava, ali i gdje su uska grla. Tek je vaša odluka o mobilizaciji svih zdravstvenih djelatnika omogućila da se radi tamo gdje je potrebno odnosno gdje ima posla što ne mora biti u samo jednoj bolnici niti jednoj ambulanti. Može li se očekivati da će napokon zdravstvo krenuti u organizaciju koja će biti na usluzi pacijentima, a ne formi bez sadržaja?
- O potrebi usmjeravanja zdravstvenog sustava prema bolesniku govorim od početka svog mandata. Želim vratiti pacijenta u fokus zdravstvenog sustava. To znači da se pacijenti ne trebaju prilagođavati sustavu, već obrnuto, ne bi li pomoć stigla na vrijeme odnosno onda kad je potrebna.
Međutim, ova epidemija vrlo je specifična i zbog povremenog ulaska virusa u zdravstveni sustav te nemogućnosti zdravstvenih djelatnika da obavljaju svoje radne aktivnosti zbog zaraze ili epidemiološke mjere samoizolacije, jedino je brza mobilizacija zdravstvenih djelatnika iz drugih ustanova mogla omogućiti kontinuirano pružanje zdravstvene zaštite. U takvim aktivnostima smo do sada u potpunosti uspjeli.
Dijelu zdravstvenih djelatnika mogućnost rada ‘gdje treba’ nije se svidjela!
- Moram priznati da do mene nisu došli izrazi nezadovoljstva zdravstvenih djelatnika. Naprotiv, mislim da smo svi bili svjesni svoje uloge.
Nakon epidemije stvorile su se još duže liste čekanja za preglede, dijagnostiku i kirurške zahvate. Krenula su njihova ‘češljanja’ po bolnicama. Navodno će se angažirati i privatnici ne bi li pomogli u njihovu raščišćavanju!
- U ovom trenutku u tijeku je analiza lista čekanja i sve su zdravstvene ustanove, odnosno radilišta, dobile zadatak sagledati realno stanje s listama čekanja i putem komunikacije s bolesnicima osigurati da se u rokovima u kojima je to moguće nadoknadi propušteno. Zbog toga će biti potrebno prilagoditi organizaciju rada, uvest će se dodatne smjene i rad vikendom. Potrebno je ipak znati da će funkcioniranje zdravstvenog sustava i u budućem vremenu biti prilagođeno epidemiološkim zahtjevima, sve do kraja epidemije. Morat ćemo zato imati preciznije odgovore na neka vrlo važna pitanja poput, primjerice, tko koliko radi, što znači uvođenje vremenskih kadrovskih normativa za djelatnike, a uz pomoć informatizacije treba srediti liste čekanja tako da nema dupliciranja ili tripliciranja narudžbi.
U slučajevima kada se ustanovi da javni zdravstveni sustav neće moći odraditi sve potrebne usluge, čija bi prolongacija mogla uzrokovati zdravstvene posljedice, kao što je to bila i dosadašnja praksa, može se u određenom opsegu angažirati dio privatnog zdravstvenog sektora, ali prije toga valja zaposliti javni u punom opsegu.
Nije li to prilika i da se dodatno dobiju podaci o opravdanosti mnogih posjeta bolnicama i pretraga koje se traže?
- Ova svjetska kriza je iznimna prilika da izvučemo i određene pouke. Moderna medicina trebala bi se bazirati na kliničkim smjernicama koje bi jasno ukazivale na potrebu provođenja određenih kako dijagnostičkih tako i terapijskih postupaka. Takve smjernice, osim što utječu na kvalitetu pružanja zdravstvene zaštite, doprinose i optimalizaciji sustava. Budem li u mogućnosti, svoja ću nastojanja usmjeriti ka tom cilju. To ujedno znači i da se 80 posto svih slučajeva mora riješi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a tek 20-ak posto u bolničkom, skupljem, sustavu što se trenutno ne događa.
Što će biti s KB-om Dubrava koja je zbog Covida-19 pretvorena u respiratorno-intenzivistički centar, a sad to više neće biti potrebno. Naime, radi se o jedinoj novoj bolnici u Zagrebu s kapacitetom više od polovice nikad sagrađene bolnice u Blatu, a koji je i dosad bio velikom dijelom upitno iskorišten. Može li se očekivati da se primjerice spoji s KBC-om Zagreb što bi omogućilo da se ne mora ići u obnovu tri klinike uništene potresom?
- KB Dubrava je odigrala, uz Kliniku za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”, najvažniju ulogu u brizi za oboljele od koronavirusa. U njoj je zahvaljujući postojećoj infrastrukturi formiran primarni respiratorno-intenzivistički centar.
Prenamjena KB-a Dubrava je privremenog karaktera za vrijeme trajanja epidemije Covida-19. Mojom odlukom, nakon što je o tome mišljenje donijela ekspertna radna skupina Kriznog stožera Ministarstva zdravstva zajedničkim konsenzusom, KB Dubrava je uz još tri velika centra (KBC Split, KBC Rijeka, KBC Osijek) određena kao primarni respiratorno-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od koronavirusa. To je bio logičan izbor jer je to bolnički kompleks s vrlo dobrim prometnim pristupom, s helidromom, s mogućnošću smještaja oko 300 bolesnika kojima je potrebna pomoć respiratora.
Dubrava će biti u takvom statusu pripravnosti sve dok ne prođe epidemija, odnosno dok zdravstvena struka ne procijeni da se možemo vratiti u stanje prije epidemije. Tijekom reaktivacije zdravstvenog sustava, ipak je od početka svibnja pokrenuta poliklinička djelatnost u KB-u Dubrava, dijagnostika odnosno CT i MR snimanja, a od 18. svibnja planira započeti s radom i dio invazivne dijagnostike, a nakon toga i operacijski program. Po završetku epidemije KB Dubrava vratit će se uobičajenim aktivnostima.
Stožer je dobio snažnu podršku javnosti od početka rada. Prihvaćeni ste kao stručnjaci pa čak i vaš HDZ-ov background nije smetao. Istina, prof. dr. Markotić na sve je te pohvale vrlo jasno upozoravala: ‘I Isusa su slavili, a onda su ga razapeli’. Nismo dugo čekali. Čim su se pojavile priče o skorim parlamentarnim izborima, politička je javnost i Stožer civilne zaštite obojila stranački, pa je dovedena u pitanje i njegova stručnost. Kažu da je Stožer u funkciji politike, da su čak i stroge mjere olabavljene da se može na izbore?
- Stožer civilne zaštite obavio je, i još obavlja, uz cjelokupni zdravstveni sustav, vrlo važnu ulogu u učinkovitoj borbi s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj. Od prvog dana s hrvatskom javnošću i građanima dijeli sve informacije o zarazi, cjelovito i pravodobno im šalje poruke kako se najučinkovitije zaštititi od zaraze, kako paziti da se zaraza ne širi dalje, kako organizirati život i aktivnosti u tim okolnostima.
Nositelji aktivnosti u Stožeru su vrhunski stručnjaci i profesionalci, ne samo oni koji se redovito pojavljuju na konferencijama za medije, već i ogroman broj onih građanima nevidljivih. Zar rezultati koje imamo ne govore najbolje o učinkovitosti svih, od građana, zdravstvenih djelatnika do onih službi koje su omogućile da se život odvija u tim nimalo lakim okolnostima. Političku obojenost daju mu potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova i ja kao ministar, jer smo obojica dio Vlade, a Vlada jest političko tijelo. Kad je Vlada HDZ-ova, onda ne vidim razloga zašto se netko čudi da su i oba ministra članovi te stranke.
Koje su vaše političke ambicije? Hoćete li biti na listi HDZ-a na, čini se ipak, skorim izborima?
- Moje političke ambicije su da kao ministar zdravstva i član ove Vlade činim sve kako bi javnozdravstveni sustav bio što učinkovitiji i pristupačniji hrvatskim građanima. Epidemija koronavirusa pokazala je da je naš zdravstveni sustav spreman nositi se sa svim izazovima, da imamo vrhunske stručnjake na mnogim poljima i da s malim organizacijskim pomacima možemo biti bolji i efikasniji.
Do sada sam bio najviše angažiran oko epidemije, ali sve više vremena i energije usmjeravam na smanjenje lista čekanja kako bismo našim pacijentima pružili sve ono za što su dijelom bili zakinuti protekla dva-tri mjeseca, kao i na rješavanje svih drugih problema koji muče naše zdravstvo. Nedavni potres u Zagrebu uzdrmao je dodatno naše bolnice, smanjio kapacitete i nametnuo nam žurnu potrebu rješavanja bolničkih kapaciteta. Moje ambicije kao i politika ove Vlade idu za tim da na tom planu tražimo brza i ekonomična rješenja. Vjerujem da ćemo vrlo brzo pokazati da naši planovi nisu samo riječi.
Prema nekim izvorima, nećete samo biti na listi za parlamentarne izbore. Stranka s vama navodno ima velike ambicije. Mnogi kažu kako HDZ dugo nije imamo pravog kandidata za gradonačelnika Zagreba i da bi baš vi bili idealni. Namjeravate li se kandidirati?
- Član sam vladajuće stranke, a u politici je vrlo važan timski rad. I kao ministar dio sam jednog uspješnog tima. Želio bih da i na sljedećim parlamentarnim izborima dobijemo povjerenje birača da nastavimo voditi državnu politiku Hrvatske. O izbornim listama odlučuje predsjednik i stranačka tijela, pa će tako i eventualno moje mjesto na izborima ovisiti ne samo o mojim ambicijama već i potrebama HDZ-a i izbornoj strategiji. Vjerujem u uspjeh naše stranke na izborima, a onda ćemo slagati timove za nove pobjede.
Planirate li godišnji odmor?
- Moguće je i to. U tom ću slučaju otići u svoju Jelsu. Tamo snažno punim energiju. To će mi, uspijem li, biti nagrada kojom ću se ‘počastiti’ nakon ovog ‘vatrenog krštenja’ koronaepidemijom.