ZAGREB - Opće kondicijsko stanje pripadnika Oružanih snaga je ispod prosjeka, no usprkos tome oni mogu izvršavati svoje zadatke, rezultat je prve faze dvogodišnjeg projekta “Istraživanja ljudskih resursa i potencijala” pripadnika Oružanih snaga koje su zajedno proveli Institut za razvoj obrambenih sustava i Kineziološki fakultet iz Zagreba.
U istraživanju 579 vojnika
U sklopu istraživanja po prvi puta u povijesti Hrvatske vojske napravljeno je istraživanje morfoloških i antropometrijskih karakteristika hrvatskih vojnika te njihove kondicijske pripremljenosti. Prema provedenom anstropologijskim mjerenjima prosječni Hrvatski vojnik je visok 179, 86 cm i težak 83,51 kilogram.
Brigadir Dario Matika, ravnatelj IROS-a, koji je u istraživanju sudjelovao uime MORH-a i Oružanih snaga, tvrdi da su rezultati najšire vojne populacije ispod prosječni, dok pripadnici Bojne za specijalna djelovanja daleko odskaču iznad svih. Prosječna ocjena kondicijske pripremljenosti je između 2,6 i 3, a želja je da na općoj razini ta ocjena iznosi od 3 do 3,5. Na individualnoj razini ocjena pripremljenosti vojnika je između 3,7 i 4, a trebala bi biti između 4,3 i 4,8.
Istraživanje je provedeno među 579 pripadnika iz osam borbenih rodova Oružanih snaga. Brigadir Matika tvrdi kako je to dovoljan broj ispitanika da se dobe znanstveno relevantni podaci. Prema rezultatima istraživanja morfoloških karakteristika vojnika najniži vojnici su u pješaštvu, a najviši u Ratnoj mornarici.
Najveću količinu potkožnog masnog tkiva i istovremeno najveću masu tijela imaju pripadnici oklopništva.
Nisu baš eksplozivni
Oni bi se mogli okarakterizirati kao najdeblji. Prema prezentiranim rezultatima, pripadnici Vojne policije, Ratne mornarice i Oklopništva imaju daleko najveću količinu potkožnog masnog tkiva te su njihove kondicijske sposobnosti nešto niže ispod prosjeka.
Najbolje rezultate, pak, imaju pripadnici Bojne za specijalna djelovanja koji imaju najmanje potkožno masno tkivo i znatno veću mišićnu masu. Uspoređujući stanje hrvatskih vojnika sa standardima američke vojske, istraživači su utvrdili da je najveći problem hrvatskog profesionalnog vojnika nešto manja snaga ruku i gornjeg dijela tijela, dok im je snaga trupa izrazito jaka u čemu svi vojnici u potpunosti zadovoljavaju američke standarde. U usporedbi s američkim vojnicima hrvatski imaju znatno manju eksplozivnost. U odnosu na američke, finske, britanske i norveške, hrvatski vojnici su malo deblji.
Prema planu istraživanje bi u tri faze trebalo biti završeno za tri godine.
Četiri činjenice o hrvatskom vojniku:
1. Snažan trup, pa mogu dugo stražariti
Hrvatski vojnici mogu dugo hodati, mogu podnositi jaka opterećenja. Osim toga, svojom konstitucijom najpogodniji su za duge ophodnje i dugo stajanje, što ih čini odličnim za čuvanje objekata
2. Slabe ruke, ramena i skočnost
Nisu spremni za ekspedicijsko ratovanje kao primjerice američki i britanski vojnici. Rezultati pokazuju da hrvatski vojnici nemaju veliku brzinu sprinta koji bi im omogućio brzo napuštanje pozicije i reagiranje
3. Mogu prelaziti kilometre, ali hodajući
Tjelesne i fizičke karakteristike hrvatskom vojniku omogućuju da opterećeni opremom i oružjem bez većeg napora u komadu prijeđu kilometre. U svjetlu novog oblika ratovanja ova sposobnost više nije najpotrebnija
4. Najbolji su hrvatski specijalci
Njezini pripadnici u ovom su trenutku najspremniji pripadnici Hrvatske vojske za obavljanje zadaća u zemlji i inozemstvu u svakom trenutku. Njihovi rezultati na razini su profesionalnih sportaša