Zadnji dan uoči uskrsnih blagdana Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) poslao je na 40-ak relevantnih državnih tijela i institucija CD s Nacrtom prijedloga strategije upravljanja i raspolaganja državnom imovinom 2013.-2017. I premda se sjećamo da su dosadašnje hrvatske vlade već za državnu imovinu donosile mnoge planove, zakone i strategije koje se nikada nisu ostvarile, ovo je ipak prvi put da država donosi cjelovitu strategiju za upravljanje svim vrstama svoje preostale imovine, istaknuo je u razgovoru za Jutarnji list predstojik Duudija Mladen Pejnović .
Loša iskustva otprije
Kada danas na radnim stolovima zateknu Duudijev CD, državna tijela, dužnosnici i službenici od kojih se očekuje da na njega daju svoje primjedbe i sugestije vidjet će da predložena strategija donosi kopernikanski obrat u dosadašnju praksu raspolaganja državnom imovinom.
Umjesto da se rasprodaje radi krpanja proračunskih rupa ili koristi za sanacije i spašavanje propalih poduzeća, državna imovina ostaje javno dobro i za buduće generacije, i stavlja se u ekonomsku funkciju tako da državi trajno donosi dobit.
Strategiju upravljanja i raspolaganja državnom imovinom donosi Sabor na prijedlog Vlade, za razdoblje od četiri godine. Na to ih obvezuje Zakon iz 2010., a strategija određuje srednjoročne ciljeve i smjernice za upravljanje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske. Nacrt prijedloga strategije u Duudiju su izrađivali punih godinu dana: kada su započeli taj posao, planirali su ga završiti za šest mjeseci, ali problematika državne imovine pokazala se složenijom i zapuštenijom nego što su to mislili. A i politički vrlo delikatnom.
“Situacija je vrlo neugodna jer iskustva iz dviju provedenih privatizacija društvene imovine, nekretninske i trgovačkih društava, često nisu dobra i mnogi su prestrašeni, boje se”, kaže Pejnović.
Naime, do sada su u središtu pozornosti, osobito kroz pretvorbu i privatizaciju, bila dva segmenta državne imovine - društveni stanovi i tadašnja društvena poduzeća. Ostali oblici državne imovine nisu dirani. Naročito su izvan dosega bilo kakve strategije ostale nekretnine, pomorsko dobro, poljoprivredno zemljište, šume... Ali, osim njih, i brojni, u životu suvremene države i društva sve važniji, takozvani posebni oblici imovine, nerijetko virtualni.
Sve vrste imovine
U svom dokumentu Duudi spominje 30-ak “ostalih vrsta imovine”, od radiofrekvencija i prava preleta zrakoplova, preko koncesija na iskorištavanje mineralnih sirovina, do patenata ustupljenih državi, potraživanja od drugih država, građana i tvrtki, službenih vozila, plovila i aviona, robnih rezervi, ribljeg i stočnog fonda, divljači...
“Iz opširne analize koju smo napravili vidi se opći nered i naš mentalni - ali ne samo mentalni, nego i zakonski okvir za ostale oblike imovine. Ako načas isključimo nekretnine i trgovačka društva (udjele i dionice), vidi se da smo u biti ostali na regulativi kakva je bila u socijalizmu. Kod svih tih posebnih oblika imovine ništa se nije desilo. Sada moramo radikalno raščistiti s takvim stanjem”, rekao je Duudijev predstojnik. I dodao: “Naravno, u četiri godine (mandata ove Vlade) nije moguće napraviti sve. Stoga smo se ograničili na četiri skupine zadataka...”
Prvo, mora se dovesti do kraja privatizacija. Država ima male vlasničke udjele u 700 trgovačkih društava, od kojih nema nikakve koristi. Drugo, sve državne nekretnine moraju se popisati i staviti u funkciju. Treće, treba staviti na dnevni red sve postojeće propise o državnoj imovini, ocijeniti koliko su učinkoviti i smisleni te ih harmonizirati tako da imovina donosi državi korist. Četvrti je zadatak formirati elektronički registar državne imovine u kojem će na jednom mjestu biti vidljiva sva imovina, ali i sve transakcije s državnom imovinom.
Knjigovodstveni kaos
Ovo posljednje odnosi se i na lokalnu upravu i samoupravu, “da nam se ne događa da netko u nekoj općini oglasi prodaju imovine pet minuta na oglasnoj ploči pa oglas odmah podere i baci, i takvim smicalicama osigura legalitet pogodovanju nekome”.
“Ključno što mi sada predlažemo jest da jedan dio trgovačkih društava uvijek bude u vlasništvu države. Apsolutno nema nikakve prodaje voda i šuma; kod državnog poljoprivrednog zemljišta već smo rekli da nema prodaje, da je moguće samo iznajmljivanje, odnosno koncesija. Kod tih trajnih, krucijalnih bogatstava uopće se ne razmišlja o prodaji”, naglasio je Pejnović.
“Vlada je i inače pod velikim pritiskom da nekretnine daruje, prodaje i tako dalje. Ali, orijentacija više neće biti ni na darovanje ni na prodaju, nego na koncesije, na korištenje.”
Drugi je razlog spoznaja da imovina sama po sebi ništa ne rješava, ona nešto predstavlja samo ako se na njoj stvara nova vrijednost. I sve mjere države, postupci, načini korištenja... moraju biti usmjereni u tom pravcu. A za početak sva državna imovina mora se unijeti u državne knjige, u državno knjigovodstvo, tako da i država funkcionira kao jedno veliko poduzeće. U knjigovodstvo se mora unijeti procjena imovine! “U knjigovodstvo ne možete staviti kvadratne metre, nego novčanu vrijednost”, napomenuo je predstojnik Duudija. “A mi smo uporno kod raznih oblika imovine ostali na metrici koja je bila važna u socijalizmu. Postojali su kubici, kvadrati, hektari..., ali ne i njihova vrijednost. Pritom, nemamo evidentirana ni potraživanja po toj imovini, a bilanca u kojoj nedostaje stranica s potraživanjima je uvijek sumnjiva bilanca.”
Nacrt prijedloga strategije za državnu imovinu prilično je opsežan dokument ispisan na 102 stranice. U bitnome, sastoji se od dva dijela, od analize stanja imovine (poslovnih udjela, nekretnina i ostale imovine) te od smjernica za upravljanje i raspolaganje imovinom razvrstanom u te iste skupine. No, dokument sadrži i vrlo zanimljive ekonomsko-političke osvrte na regulatornu i upravljačku ulogu države u tržišnom gospodarstvu, na državnu imovinu u tržišnom natjecanju i slične.
Jutarnji list sljedećih će dana analizirati predloženu strategiju po vrstama državne imovine, od poduzeća, preko nekretnina do posebnih oblika. Za sada je, uz odustajanje od prodaje nekretnina, vjerojatno najvažnija odluka ove Vlade da u sebi konačno raščisti s miješanjem regulatorne i upravljačke funkcije u gospodarstvu.
Ključan korak
“Bilo kakvo isprepletanje tih funkcija znači narušavanje pravila tržišnog natjecanja”, izjavio je Pejnović. Ali, koliko je to realno? Čak i ako se sva imovina prenese na upravljanje posebno zaduženom tijelu kakvo je Vladin ured, kako će se ono suprotstaviti upletanju ministara ili predsjednika Vlade?
“Da bi se to smanjilo koliko god je moguće, svodimo sadašnjih 700 trgovačkih društava u vlasništvu države na samo 15-ak monopolnih; to su uglavnom objekti infrastrukture i poduzeća kojima država određuje cijene njihovih proizvoda i usluga. Sva ostala ili izlaze na burzu, ili se do kraja privatiziraju. Uvijek je moguće da te zove ministar ili premijer, ali velika je razlika odnosi li se to na 700 ili na samo 15 poduzeća u državnom vlasništvu...”
Koje tvrtke Vlada prodaje
Republika Hrvatska ima udjele ili dionice u 621 trgovačkom društvu, a u 558 državno vlasništvo ne prelazi 50 posto temeljnog kapitala.
U 137 društava nema ni jedne dionice raspoložive za prodaju.
U samo 63 društva udio RH prelazi 50 posto temeljnog kapitala.
Društva od strateškog i razvojnog značaja
Strateška su ona koja prihode ostvaruju upotrebom javnih ovlasti te u kojima država sudjeluje u određivanju cijene proizvoda i usluga.
Takvih trgovačkih društava je 14, od Hrvatskih autocesta i HŽ Infrastrukture, preko Odašiljača i veza, do Hrvatskih šuma i Hrvatske lutrije.
Tu je i šest pravnih osoba, poput HBOR-a, DAB-a, Hanfe, Fine.
Trgovačka društva od javnog značaja
Tvrtki u kojima RH ima većinski ima 23, od ACI-ja i Croatia Airlinesa, preko Jadrolinije, sedam zračnih luka, Imunološkog zavoda, do Croatia osiguranja, HPB-a i Petrokemije. Vlada ‘očekuje ambiciozan razvoj’. Također, ‘predviđa se njihovo restrukturiranje, privatizacija ili prodaja, te izlazak na tržište kapitala (burze)’.
O njihovim NO-ima odlučuje Vlada, a o upravama Vlada na temelju javnog natječaja.
Tvrtke s državnim vlasništvom manjim od 50 %
Država ima manje od 50 posto dionica u 7 poduzeća koja kotiraju na uređenom tržištu kapitala: Ina, Končar, Atlantska plovidba, Sunčani Hvar.... NO-i i uprave birat će se na skupštinama društava.
Tvrtke s manje od 25 posto udjela države
Za trgovačka društva u portfelju Audija s udjelom države manjim od 25 posto i koja nisu od većeg razvojnog značaja planira se u 2 godine restrukturiranje, izlazak na burze i prodaja, darovanje dionica ili formiranje fonda rizičnog kapitala.
Riječ je o 512 društava.
Koje nekretnine Vlada prodaje
Strategija je popisala 20 vrsta nekretnina u državnom vlasništvu: poljoprivredno zemljište, pomorsko dobro, luke i marine, vode, riječni tokovi, kanali, ležišta nafte, prirodnog plina i mineralne sirovine. Navode se stanovi u vlasništvu RH, poslovni prostori, vojna imovina, sindikalna imovina... do nekretnina pod zaštitom, sportskih objekata, nekretnina na kojima se grade uređaji za eksploataciju obnovljivih izvora energije.
Prema predloženim smjernicama za upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH, teži se što većem udjelu nekretnina aktiviranih kroz prava građenja i prava služnosti.
Planira se i otvaranje nekoliko fondova za svaki uski segment imovine: fond poslovnih nekretnina, fond nekretnina državne uprave, razvojni fond za razvojne projekte i sl. Aktivnim upravljanjem država bi prikupila dodatni kapital.
U vlasništvu RH je 1,523 mil.
zemljišnih čestica, od toga 1,058 mil. uknjiženo. Podignuto je 2118 tužbi za uknjižbu, za 53.000 traži se dodatna dokumentacija, a podneseno je i 49.000 prijedloga za uknjižbu.
Poslovne zone
Više od 40 milijuna četvornih metara zemljišta dodijeljeno je za gradnju poslovnih zona, a samo manji dio je u funkciji.
Turističko zemljište
U pretvorbi nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital društava više od 22 milijuna četvornih metara zemljišta samo u kampovima. Ako se tome pribroje i ostale nekretnine koje čine turističko zemljište, dolazi se do površine od sto milijuna četvornih metara.
Šume
Među nekretnine koje se ne mogu otuđivati svrstane su šume u vlasništvu RH, vode kao javno dobro, kulturna baština, more i pomorsko dobro, nekretnine od posebnog interesa (npr. zgrade Sabora, Vlade) te druge nekretnine određene posebnim propisom. Kod šuma, moguće je izdvajanje zemljišta iz šumsko-gospodarske osnove, a na vodama i pomorskom dobru moguće je davanje koncesija.
Vojne nekretnine
Hrvatska ima 192 neperspektivne vojne nekretnine, od vojarni i strelišta, preko skldišta i pogona, do zemljišta. One će se ustupati zainteresiranima za razvojne projekte i sukladno prostornom planiranju.
Država kao angažirani dioničar
U Duudiju “ne vide razloga zašto bi država sada trebala do kraja prodati, na primjer, Podravku, Končar ili Inu. To su trgovačka društva koja su listana na burzi i koja donose dobit i mi mislimo da njih i ubuduće treba koristiti za prihode državnog proračuna”. Određena je i skupina poduzeća u kojima treba dovršiti privatizaciju, s tim da i jedan dio njih, koji izađe na burzu, također treba uključiti na popis tvrtki koje će pridonositi budžetu. “Ali, kod njih nije akcent na tome da mi njima upravljamo, akcent je da budemo aktivni vlasnik, angažirani dioničar.”
“Činjenica je da Hrvatska dosta loše kotira kao zemlja za investiranje u odnosu na naše okruženje. No, svoditi pitanje nekonkurentnosti u privlačenju investicija samo na upotrebu državnih nekretnina bilo bi zamagljivanje pravog problema. Imamo mi nekonkurentnost i tamo gdje je vlasništvo privatno. Imamo i privatno zemljište pa opet nismo konkurentni”, objašnjava Pejnović.