Madina Hussiny, 6-godišnja djevojčica velikih očiju iz Afganistana, umrla je krajem listopada ove godine od ozljeda koje je zadobila u udaru vlaka na željezničkoj pruzi Tovarnik - Šid. Bila je noć, no tamo se našla nakon što su, kako tvrdi njena majka, hrvatski policajci odbili njihov zahtjev za azil i molbu da im dopuste da barem prenoće u policijskoj postaji te ih uputili da napuste teritorij Hrvatske, to jest slijede tračnice i vrate se u Srbiju.
Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova negiralo je odgovornost u tom slučaju, a u međuvremenu je obitelj podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih policijskih službenika MUP-a. Sad se čeka istraga i sve do njezina završetka radit će se o klasičnom slučaju “jedne priče protiv druge”. No, ta je tragedija podsjetila javnost na činjenicu da se, iako je tzv. balkanska ruta službeno zatvorena i iako se o tome više puno ne govori i ne piše, svi oni koji su poput obitelji Hussiny napustili domove u potrazi za boljim, sigurnijim životom, i dalje nalaze na ovim prostorima, često u smrtnoj opasnosti, pokušavajući prijeći zapečaćene granice i riskirajući pritom život.
Opasno i grozno
Put na koji odlaze opasan je i krcat grozotama. Za neke od njih izbjeglice koji su pokušali prijeći granicu s Hrvatskom krive hrvatsku policiju. U iskazima koje su dali organizacijama koje je Jutarnji list kontaktirao, optužuju je za ilegalne deportacije, nasilno i degradirajuće ponašanje te uništavanje osobne imovine.
- Od siječnja do lipnja 2017. godine 57 posto naših maloljetnih pacijenata s mentalnim problemima prijavilo je fizičke ozljede. U 92 posto slučajeva kao počinitelji su bile navedene vlasti država članica EU, i to Bugarske, Mađarske i Hrvatske - tvrdi Andrea Contenta, službenik za humanitarna pitanja Liječnika bez granica (MSF) u Srbiji.
Navodi kako je jedan od najozbiljnijih slučajeva s kojim su se susreli bio onaj 17-godišnjaka koji je pokušao 15 puta ilegalno prijeći granicu s Mađarskom i Hrvatskom te je gotovo svaki put bio izložen nasilju. Isto tako, čuli su za priče ljudi koje su bili ozlijeđeni noževima, teško pretučeni, držani bez hrane i vode. Među žrtvama nasilja bilo je i djece, neki u dobi od samo 12 godina.
- Ovo nas nastavlja podsjećati da je danas vrlo opasno putovati uzduž tzv. balkanske rute te da nedostatak sigurnih i legalnih načina kretanja tjera ljude da se upuštaju u nove rizike - upozorava Contenta.
Nema dokaza
Naglašava da MSF nema dokaza kojima bi verificirao navode da su za ta djela odgovorni hrvatski policajci, ali da priče njihovih pacijenata nastavljaju imenovati hrvatske granične snage i da ozlijede slijede obrasce slične onima zabilježenima lani u prosincu: premlaćivanje štapovima, udaranje, pljačkanje i uništavanje osobne imovine. U 2017. godini, dodaje, MSF je tretirao i izdao liječnička uvjerenja u 41 slučaju namjerne traume, koja uključuje premlaćivanje, krađu i uništavanje osobne imovine.
Porazne informacije mogu se pronaći i u izvještajima udruge Are You Syrious i Inicijative Dobrodošli. Oni su ove godine objavili tri izvješća - u siječnju, ožujku i svibnju - o nezakonitom i nasilnom protjerivanju izbjeglica iz Hrvatske. Četvrto je u pripremi.
- Njima želimo upozoriti javnost nadležne institucije o kršenju ljudskih prava te nacionalnih i međunarodnih obaveza Hrvatske. Stalno dobivamo iskaze izbjeglica o sustavnom i kontinuiranom onemogućavanju pristupu sustava azila, što je jedno od njihovih prava. Policija u svojim priopćenjima navodi da ne dopušta tim osobama ulazak u Hrvatsku, ali to zove odvraćanjem te se poziva na Zakonik o schengenskim granicama.
Tanka je crta između odvraćanja i push-backa, a to je da u jednom slučaju policajci svojom prisutnošću na granici daju do znanja gdje je granica, zbog čega EU smatra da bi oni kojima zaštita nije potrebna odustali od prelaska, dok je vraćanje ljudi koji traže azil, tzv. push back, kršenje ljudskih prava i protuzakonito.
Najopasnije točke
Važno je istaknuti, to nisu ilegalni prelasci. Kad osoba zatraži azil, država je dužna provesti postupak utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za azil. Azil se ne dobiva samim traženjem azila, to je mukotrpan i dug proces koji izbjeglice prolaze, za svakog pojedinog izbjeglicu provodi se individualni postupak - objašnjava Lea Horvat iz Centra za mirovne studije (CMS) i Inicijative Dobrodošli.
CMS je ove godine, dodaje, zbog toga podigao dvije kaznene prijave i uložio jednu pritužbu MUP-u. MUP je odgovorio na pritužbe, tvrde, ali još čekaju odgovor na prijave.
U jednom od izvješća, od 29. svibnja 2017., CMS i Are You Syrious navode “da se Hrvatska trenutačno može smatrati jednom od opasnijih kopnenih točaka na karti prisilnih i skrivenih kretanja ljudi prema životu u miru i sigurnosti”. Vrijedi li ta ocjena i danas, pitali smo ih.
Nije samo jedan život
- Žrtve takvog “čuvanja granica” su najranjivije skupine. Slučaj male Madine pokazuje da je Hrvatska opasna točka gdje ne samo da izbjeglice doživljavaju nasilje, nego je i jedno dijete izgubilo život. I to nije jedina osoba ove godine - tvrdi Horvat te ponavlja, slično kao i Contenta iz MSF-a, da je razlog problema dijelom to što i dalje ne postoje legalni putevi kojima bi ljudi mogli doći i zatražiti azil.
“Tukli su nas palicama i bacili na glavu u jarak”
Svi navedeni iskazi prikupljeni su ili iz javno objavljenih izvješća ili iz dokumentacije kojom raspolažu organizacije CMS, koji je ujedno koordinator Inicijative Dobrodošli!, zatim Are You Syrious, srpski Centar za zaštitu i pomoć tražiteljima azila i No Name Kitchen. U nedostatku prostora prenosimo tek mali dio svjedočanstava zabilježenih ove godine. U prikupljenim iskazima opisuju se nasilje kojem su pojedinci bili izloženi i/ili deportacije u Srbiju. Među žrtvama su i odrasle osobe i maloljetnici, od kojih mnogi tvrde da su bili ponižavani, prebijani te višestruko deportirani. Iščitavajući iskaze, naišli smo i na svjedočanstvo osobe koja tvrdi da je granicu Hrvatske i Mađarske pokušala prijeći čak 60 puta. Neke od iskaza bili smo primorani kratiti.
U svom najnovijem izvješću, nazvanom “Igre nasilja”, MSF govori o beskrajnom krugu prelazaka granica koje su izbjeglice nazvali “igra”. Ovo su priče nekih koji je “igraju”.
6. siječnja
A. iz Afganistana
Policija je njegovu skupinu od 24 mladih i maloljetnih Afganistanaca zatekla kod Zagreba. Tvrdi da su njega tukli palicom, a njegovu prijatelju rekli “skini cipele, skini odjeću” nakon čega su morali bosonogi stajati u snijegu. Nakon što su pozvali potporu, policajcima su se pridružila tri, četiri policijska automobila, oko 20 policajaca, neki od njih sa psima, te su pretukli izbjeglice.
17. svibnja
25-godišnjak iz Afganistana
Skupina od 18 ljudi, među kojima je bio i on, u 14 je sati izvedena iz vlaka na željezničkoj postaji u Tovarniku. “Kad nas je policija pronašla u vlaku, izvukli su nas van i stavili u policijski kombi. Bilo nas je puno i unutra nije bilo zraka. Odvezli su nas na polja blizu granice sa Srbijom gdje su nas natjerali da sjednemo i počeli nas jako udarati. Koristili su štapove i udarali nas teškim čizmama. Udarili su me u glavu, lice, noge, ruke, leđa, intimne dijelove.”
18. svibnja
Policija je skupinu od sedam izbjeglica zaustavila kod Vukovara. Iako su izrazili namjeru traženja azila u Hrvatskoj, prevezli su ih na mjesto bliže hrvatsko-srpskoj granici. Tamo ih je dočekalo sedam policajaca koji su ih prebacili u drugo vozilo u kojem su bili zatvoreni dva sata. Nakon toga su ih policajci tukli “poput životinja”, jednog po jednog, svakog tri-četiri minute, čizmama, drvenim štapovima i policijskim palicama. Navode da su ih “gurnuli licem u jarak s vodom”. Policajci su ih tukli po glavi tako da su pali. Oduzeli su im dio osobne imovine, mobilne telefone i novac.
2. kolovoza
Petnaest mladih muškaraca iz Afganistana pronađeno je oko 40 kilometara od granice sa Srbijom, na cesti u šumi. Pronašlo ih je sedam muškaraca koji nisu nosili službene uniforme, nego crni traper i majice, i bili su jako pijani. Petnaest muškaraca bilo je previše u strahu da bi tražili azil. Bili su žrtve fizičkog (šake, noge i palice) i verbalnog nasilja. Sedam muškaraca si je, prije nego što su ih puštali jednog po jednog iz auta kako bi ih pretukli, dodavalo bocu s alkoholom i glasno su puštali glazbu. Izgledalo je kao da igraju neku igru pijenja.
26. kolovoza
Mohammed (24), Libija
Uhvaćen je u Sloveniji u kamionu. Policija mu je uzela telefon. Tražio je azil, no oni su ga predali hrvatskoj policiji koja ga je u kombiju s drugim ljudima odvezla u Srbiju. Kad su stigli kod granice blizu željezničke pruge, izbjeglice su jedan po jedan izašli iz kombija i počeli hodati u smjeru Šida. Kako bi ih preplašio, policajac je pustio psa za njima. Mohammed je psa koji ga je pokušavao ugristi za gležanj udario nogom. Tri hrvatska policajca su ga prebila. Krvario je iz nosa.
29. kolovoza
Faisal (27), Pakistan
Bio je dio grupe od deset ljudi koju je policija uhvatila. Tukli su ga pola sata i uzeli mu novac. Na njima su koristili elektrošokere, uzeli su svima mobitele i stavili ih u džepove. Kad je Faisal odbio predati im svoj, policajac mu je rekao: “Ne, ja uzimam mobitele”. Naredili su mu da ide u Srbiju i da se ne vraća u Hrvatsku. “Ne trebamo izbjeglice”, rekli su. Kad je rekao da ima prijatelja u Europi i da je želio doći u Europu, policija je bacila njegov mobitel i rekla mu da “Europa nije za izbjeglice, ti si terorist, ne dolazi u Europu”.
4. rujna
Karim (25), Libija
Tri policajca uhvatila su ga 68 kilometara od granice sa Srbijom s još dvije izbjeglice. Kad su ih uhvatili, policajci su u njih uperili pištolje. Policija je uzela Karimovu odjeću, bacila je u blato, hodala po njoj i vratila mu je prljavu. Uzeli su mu i cipele (Nike, 130 eura) i tablete za glavu. Morali su sjediti na tlu, a jedan je policajac sjeo između njih i pozirao. Odvezli su ih u Srbiju.
8. rujna
Abbas (20) i Faisan (19), Pakistan
Vozili su se u taksiju, zaustavila ih je policija i odvela u policijsku postaju u Vinkovcima. Tamo su ih tukli, svakoga 20 minuta, dva policajca. Pitali su ih razumiju li engleski. Nadajući se da ih više neće tući, pretvarali su se da ne govore engleski, a kad su tražili azil, policajac je odgovorio: “Ako ne pričaš engleski, ne dajem azil”. Tražili su vode, no odbili su im je dati. Na kraju su ih odveli do pruge, otvorili vrata kombija, posvijetlili i naredili da trče.
27. rujna
F. i njena obitelj, Afganistan
F., njezin suprug i troje djece u Srbiji su već deset mjeseci. U Srbiju su ušli preko Makedonije. Granicu s Hrvatskom pokušali su prijeći pet puta, a svaki su ih put, tvrde, ilegalno vratili. Posljednji su put angažirali krijumčara koji ih je doveo do Zagreba. Putovali su s još dvije obitelji. Krijumčar im je za taj put uzeo ukupno 5000 eura. Put je bio naporan, pogotovo za malu djecu jer su veći dio morali prijeći pješice. Kad su stigli do Zagreba, sami su se prijavili u policiju u nadi da će tražiti azil. Ostavili su otiske i proveli u pritvoru 24 sata. Sutradan ih je hrvatska policija deportirala u Srbiju. Dovezli su ih blizu granice i rekli neka idu u smjeru Srbije. Mlađi sin M. je traumatiziran, noću mokri u krevet i često se budi.
14. 9. 2017.
17-godišnjak iz Afganistana
U Srbiju je ušao ilegalno preko Bugarske. Granicu s Mađarskom pokušao je prijeći deset puta, a s Hrvatskom 12. Svaki put su ga ilegalno vratili preko srpske granice. Hrvatska policija ga nije tukla, no mađarska je na njega puštala policijske pse.
21. rujna
Bilal (22), Libija
Policija ga je uhvatila na ulici u Zagrebu i tražila dokumente. Rekao im je da ih nema i u policiji je tražio azil. Rekli su mu “ne, u Hrvatskoj nema azila, odi natrag”. Pretukli su ga dva puta, prvi put u policijskoj postaji, a onda odvezli na željezničku postaju na granici između Srbije i Hrvatske i tamo ga ponovno pretukli.
3. listopada
Aviv (21), Pakistan
Uhvaćeni su, njih pet, 15 ili 20 kilometara od granice sa Srbijom. Policija ih je pretražila, zgurala na automobil, licem prema vozilu. Nije pitao za azil jer iz iskustva zna da policija uvijek negativno odgovara. Drugi muškarac je ozlijedio nogu jer ga je policija gurnula na auto. Uzeli su im mobitele. Odveli su ih do granice, ostavili 25 kilometara od Šida i rekli im: “Idite, talibani, ne vraćajte se”.
13. listopada
Obitelj F. E.
Obitelj je svoj put počela u Iraku, a kad su došli do Šida, pokušali su pomoću krijumčara ilegalno prijeći u Hrvatsku. Hrvatska policija ih je uhvatila i vratila u Srbiju. Nisu bili na meti fizičkog nasilja. Zatim su pokušali prijeći granicu s Mađarskom, no opet su vraćeni.