Dubrovčanima je ispred palače Sponza u povijesnoj jezgri Grada predstavljena nova vrsta egzotičnog voća koje, uz neobično ime feijoa ima i vrlo neobičnu aromu koja je neobična mješavina arome ananasa, banane i jagode. Prezentacija feijoe (izgovara se: feđoja) je ispred Sponze privukla brojne znatiželjnike, uglavnom “začuđene” i donekle iznenađene Dubrovčane.
No, dojam je kako inozemni turisti koji ipak nisu bili iznenađeni jer su se s tim egzotičnim voćem već susretali na policama svojih trgovinskih centara. Nenajavljena je prezentacija održao poznati i priznati voćar Ivan Aničić iz Opuzena koji u dolini Neretve trenutačno ima zasađenih oko 100 stabala koja izgledom i listovima podsjećaju na stabla masline dok plod izgledom i veličinom podsjeća na- jaje !
- Feijoa daje prilično dobar urod jer im mikroklima doline Neretve izgleda izvrsno odgovara. Dobra je okolnost i što tom voću nije nužno preventivno tretiranje herbicidima tako da se potpuno ekološki uzgaja. Feijoa ima dosta joda, bogata je vitaminom C a podrijetlo joj je iz Južne Amerike, konkretnije iz Kolumbije i Brazila. Prije nekoliko godina u naše ga je krajeve donio moj pokojni otac koji je u dolinu Neretve prvi donio i sadnice kiwia - rekao je novinarima voćar Ivan Aničić.
Feijoa se koristi i kao živa ograda, zimzeleno stablo u obliku grma ili manjeg drvca koje naraste do 3 metra visine. Listovi su elipsastog oblika, dugi 4- 8 cm s tamnozelenom gornjom te zeleno- srebrnastom i dlakavom donjom površinom koji na vjetru daju poseban kontrast. Ako se zgnječe osjeti se posebna aroma, a veliki bijeli i blijedoljubičasti cvjetovi s dugim crvenim prašnicima imaju posebnu dekorativnu vrijednost.
Nedozreli su plodovi su tamno zelene, a zreli zeleno žute boje. Meso je vrlo ukusno a plod težine 25 -100 grama sadrži male sjemenke koje ne smetaju pri jelu. Imaju zahvalnu osobinu da ne trunu i drže se dosta dugo. Feijoa je suptropska biljka ali izvrsno podnosi zimske hladnoće, jer u kraćem razdoblju zimi izdrži i do - 10° C.
Štiti ih tanka i jaka kora, a zanimljivo je i to kako se jedna starija Dubrovkinja prisjetila kako je feijoa nekad bila udomaćena u dubrovačkim đardinima gdjesu ih donijeli pomorci s brojnih dalekih putovanja, a od feijoe su stare none nekad spremale ukusne sokove i džemove.