Ako je Darko Milinović mogao javno obrisati pod jednim ministrom hrvatske Vlade samo zato što na javnom natječaju nije želio uhljebiti njegov kadar na Plitvičkim jezerima, kako li je tek njemu podređenima ako se odbiju “rukovoditi mišljenjem baze”?
Odgovor je jednostavan, oni nestaju, odlaze u Njemačku, Irsku i još dalje. Ovi koji ostaju postaju krakovi njegove hobotnice, koji će uhljebljivati one još jadnije i tako stvarati vojsku od onih 10.000 ljudi spremnih u svakome trenutku bosonogi krenuti na Velebit, ne za HDZ, nego za Dadu. Tako naprosto funkcioniraju stvari u Lici.
I što znači za njegove najbliže suradnike dati ostavke na stranačke funkcije naspram ovog hoda velebitskim vrletima, kada ih je on sve izmislio, pa tako i svih onih 15 ljudi koji su mu čuvali leđa na tiskovnoj konferenciji u Gospiću. Evo tko su oni.
Branislav Šutić (GO HDZ-a Otočac) preko direktorske pozicije na lokalnoj radiopostaji, pa ravnateljske u srednjoj školi, upao je umjesto Milinovića na mjesto člana Upravnog vijeća NP-a Plitvička jezera, a iz te stolice u ravnateljsku te ustanove. Smijenjen je s dolaskom Milanovićeve Vlade i postao je savjetnikom ravnateljice, ali je dobio otkaz zbog nedolaska na posao. Bio je i dekan Veleučilišta u Gospiću, sada je ravnatelj Doma zdravlja Otočac, istodobno u susjednom Domu umirovljenika služi kaznu jer je prouzročio prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom 2011. godine (prvostupanjskih osam mjeseci zatvora Županijski sud u Rijeci mu je promijenio u rad za opće dobro).
Pomozite da se uhljebimo
Na HDZ-ovu predizbornom skupu u Otočcu tadašnjem kandidatu HDZ-a za premijera Andreju Plenkoviću uputio je apel da povede HDZ u pobjedu javno ga zamolivši da im pomogne u uhljebljivanju na Plitvicama riječima “mi ćemo u Otočcu pobijediti i tako zadužiti i ŽO HDZ-a i vas, predsjedniče, da nam date suport u budućoj vlasti, da budemo važan segment u kadroviranju na Plitvičkim jezerima i bit ćemo mali kotačić u velikoj pobjedi HDZ-a”.
HDZ u Otočcu nije pobijedio, a Šutić je postao član Upravnog vijeća Plitvičkih jezera.
Nadalje, bivši gradonačelnik Gospića Petar Krmpotić, koji je 16 godina vodio gradski HDZ, nakon gubitka lokalnih izbora, “odradio” je šest mjeseci plaćenog dužnosničkog mirovanja, a onda ga je prije mjesec dana župan Milinović zaposlio, dakako preko javnog natječaja, na radno mjesto pročelnika - tajnika u Tajništvu Županije.
U istom paketu u Županiju je upala Krmpotićeva bivša zamjenica iz Grada Gospića Marta Grgurić, koja je postala voditeljica Odsjeka za školstvo i sport u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti. Ona je iza Milinovića stajala kao predsjednica ličke županijske Zajednice žena “Katarina Zrinska” u ostavci.
Njezin kolega Ivan Biljan, Krmpotićev drugi zamjenik, koji je nakon dvostrukog dogradonačelničkog mandata nedavno uhljebljen u Hrvatskim šumama, ostavku je podnio kao predsjednik stranačke mladeži.
Ivica Ćaćić Kockar, koji je ostavku podnio kao predsjednik HDZ-ovih utemeljitelja, u dugogodišnjoj je sinekuri ravnatelja Kulturno-informativnog centra.
Sadašnji predsjednik gospićkog HDZ-a Petar Radošević kao pravnik radi u Općoj bolnici Gospić.
Među predsjednicima općinskih odbora je možda najpoznatiji Ivica Turić iz Perušića, koji bi prije dvije godine sigurno kupio službeni auto od 450.000 kuna da mu natječaj prije dobavljača u Narodnim novinama nisu uočili novinari.
Došao je tamo i bivši gradonačelnik te bivši župan Milan Kolić, njega je u posljednji čas iz kandidature za još jedan mandat župana izgurao Milinović, pravdajući taj manevar lošim Kolićevim zdravstvenim stanjem. Ubrzo se Kolić oporavio i dobio posao zamjenika direktora Lika cesta, kao što je njegov prethodnik Milan Jurković županijsku stolicu zamijenio onom zamjenika Županijske uprave za ceste.
Lojalna četvorka
Neki od njih, primjerice Branislav Šutić, bili su aktivno uključeni u lobiranje za izbor novog ravnatelja NP-a Plitvička jezera. Milinović novinarima nije htio otkriti imena pet kandidata koje je nudio Ćoriću, no doznali smo da su među njima bile njegova kuma Maja Strilić, šefica gospićke Turističke zajednice, te Jadranka Pejnović, koja je tijekom prošlih parlamentarnih izbora bila šefica Milinovićeve kampanje.
Kad je shvatio da je Ćorić odbio sve njegove prijedloge, Milinović je posjeo za stol njegova kandidata Tomislava Kovačevića, neslužbeno doznajemo. Navodno ovaj nije htio pristati na neke njegove prijedloge, što je razljutilo Milinovića. Je li tome doista bilo tako pitali smo Kovačevića, no on taj dio nije htio potvrditi, ali ga nije niti demantirao.
- Ja se ne bavim politikom, pa ako me shvaćate, to ne bih uopće htio komentirati, pogotovo što su najavljeni neki njihovi stranački sastanci. Nemam ja tu što reći, ja sam se javio na javni natječaj i dobio rješenje ministra, sve ostale priče mi zvuče smiješno. Ja se bavim ruralnim razvojem i brendiranjem lokalne hrane, politikom se uopće ne bavim - rekao nam je Kovačević i dodao kako njegovo radno mjesto ni na koji način nije poljuljano, kao i da nije osobno bio ni pod kakvim političkim pritiskom.
Znakovito je da su mu među prvima javno zajedničkim priopćenjem čestitali gradonačelnik Gospića Karlo Starčević, Otočca Stjepan Kostelac i Novalje Ante Dabo te načelnik općine Plitvička jezera Ante Kovač.
- Ponukani političkim previranjima kada je riječ o izboru novog ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera, a koji još jednom potvrđuju činjenicu da je smisao cijelog scenarija nakana političkog kadroviranja u Nacionalnom parku Plitvička jezera, biseru naše županije, ovim putem izražavamo svoju nedvojbenu podršku kao predstavnika izvršne vlasti jedinica lokalne samouprave stručnom povjerenstvu na kvalitetnom izboru stručnog i domaćeg kadra na mjesto ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera. Gospodinu Tomislavu Kovačeviću, novom ravnatelju JUNP-a Plitvička jezera, također upućujemo svoje čestitke i podršku te mu u potpunosti, u smislu suradnje, stojimo na raspolaganju - rekla je četvorka.
Razlozi pobune
Oni su vrlo bitni za priču o Darku Milinoviću jer je njihovim dolaskom započeo pad njegove moći. Radi se o njegovim ljutim političkim protivnicima, ljudima koji su mu oteli tri od četiri grada, odnosno najjaču općinu u Ličko-senjskoj županiji - Plitvička Jezera. U regiji u kojoj gospodarstvo gotovo ne postoji ljudi su poslove osuđeni tražiti u javnim i mjesnim upravama. Njih kontroliraju političari te oni postaju ujedno i najjači poslodavci, a njihove ustanove tvornica hrane za stranačku vojsku.
Kontrolu nad ove četiri jedinice lokalne uprave Milinović je izgubio na izborima od političkih protivnika, a Javnu ustanovu Plitvička jezera od vlastite stranke. Valja napomenuti i da je s njima izgubio i kontrolu nad više od pola milijarde javnih kuna godišnje, što se nikako ne smije isključiti u potrazi za stvarnim razlozima pobune koju je digao sa svojim ljudima. Lička buna zato je više bila izraz njegove nemoći nego demonstracija moći, kakvom ju je želio prikazati. Na kraju krajeva, Predsjedništvo stranke raspustilo mu je i čitavu organizaciju, a šef stranke Plenković, čiju je podršku Milinović javno prizivao, rekao je kako je “reakcija župana neprimjerena” te da “javni natječaji postoje da bi se na transparentan način birali najsposobniji kandidati”.
Povjerenikom Županijskog odbora imenovan je Darko Nekić, bivši gradonačelnik Senja i državni tajnik u Ministarstvu uprave, s kojim Milinović nije na istoj valnoj duljini. Milinović će se, dakako, kandidirati na stranačkim izborima i opet pobijediti, ali teško da će ga više itko ozbiljno doživljavati dalje od Male Kapele.
Inteligentan i energičan, Darko Milinović uvijek je bio prvi među jednakima. Rođen je 1963. u Gospiću. Otac Drago je kao 18-godišnjak uhvaćen u pokušaju ilegalnog prelaska granice te osuđen na devet mjeseci zatvora, cijeli radni vijek proveo je u gospićkoj bolnici kao rendgenski tehničar. Cijeli Gospić zna ga po imenu Drago Slikar.
Dado je osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Mediji su pisali da je bio predsjednik Saveza socijalističke omladine Gospića, ali on to nikada nije priznao, dapače, s gnušanjem je odbio napise da je bio u Partiji. Voli se pohvaliti da je u HDZ-u od 1989., no ipak je 1990. tijekom odsluženja vojnog roka pisao Večernjem listu u kojem je branio Ivicu Račana od kritika zbog odlaska sa 14. kongresa SKJ koje su mu tijekom posjeta Donjem Lapcu uputili tamošnji komunisti, a za Globus je kasnije objašnjavao kako je to bilo pismo neslaganja s Miloševićevom politikom.
U svakom slučaju, postao je dragovoljac Domovinskog rata, a neposredno nakon rata postao je predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata Gospića, specijalizirao ginekologiju te postao voditelj bolničkog Odjela za ginekologiju. Prije točno 20 godina ušao je u aktivnu politiku. Tada je postao član Gradskog poglavarstva i ravnatelj Opće bolnice Gospić. Navodno mu je u tome pomogao bivši premijer Nikica Valentić s kojim je u nekoj rodbinskoj vezi.
Slijede ključne godine u njegovu političkom razvoju, udaranje temelja na kojima do danas crpi svoju moć, 2000. postaje predsjednik gospićkog HDZ-a, ulazi u Predsjedništvo stranke, a godinu kasnije se prosvjedno ispred gospićkog suda veže lancima zbog uhićenja Mirka Norca. Naš sugovornik, Milinovićev dobar poznanik, objašnjava zašto je to bio trenutak kada su Gospićani u svojem Dadi vidjeli vođu.
Predsjedničke ambicije
- U Lici su u politici i u društvu uvijek najbolje kotirali i najviše bi uspijevali ljudi s doktorskim titulama. Lika je veliki bazen što se tiče površine, ali mali što se tiče broja ljudi. Ujedno je to i prostor koji je u ratu jako stradao i na kojem živi značajan broj braniteljske populacije. On se svidio toj braniteljskoj populaciji, povukao je nekoliko poteza poput onog s lancima, koji je tamo naišao na odobravanje, i nametnuo se kao osoba u kojoj su vidjeli vođu. Taj politički zamah iskoristio je da dođe na vlast, iskoristio je poziciju, a pozicija daje moć.
U politici si gazda, jer upravljaš i poduzećima u vlasništvu grada i županije i tamo postavljaš svoje ljude, koji ti postaju odani. Ako zaposliš suprugu u obitelji, zadužio si i supruga, oca i djecu, babu i dida. Oni će to vratiti na izborima. On ima specifičan temperament, krut je u nastupu i odrješit, bio je na visokim funkcijama. Zbog svega toga kroz godine je stvorio bazu ljudi koji ga podržavaju - kaže naš sugovornik.
Napominje još jednu Milinovićevu karakteristiku: uvijek je znao stati iza svojih ljudi, a to se u politici cijeni. No prema njegovima saznanjima, Milinović bi trebao biti oprezan.
- Znam ljude koji su mu već sada okrenuli leđa zbog najnovijih događanja i za nekoliko mjeseci može očekivati jako ružne scenarije, kako to već biva kad te napusti podrška s visoke političke razine koju si prije imao, a i sreća - kaže ovaj Gospićanin.
U Sabor Milinović ulazi 2003. godine i postaje potpredsjednik, od 2008. do kraja mandata bio je ministar zdravstva, a druge dvije godine, nakon iznenadne ostavke Ive Sanadera, potpredsjednik Vlade Jadranke Kosor.
Tu su počele njegove ambicije o preuzimanju stranke koje vjerojatno nikad nisu splasnule. Iako se 2011. povukao u gospićku bolnicu, godinu poslije uključio se u kampanju za predsjednika stranke protiv Tomislava Karamarka. Iako ga je optuživao za kriminal, nakon poraza u prvom krugu pozvao je svoje birače da podrže Karamarka. Nije mu sjeo ni premijer Tihomir Orešković, a objavom kandidature Andreja Plenkovića rekao je kako HDZ-u treba netko drugi, onaj tko je krvario zadnjih 20 godina za stranku.
Šira javnost nije ga previše ozbiljno doživljavala, ali je zato u tom razdoblju visoke politike na lokalnoj sceni bio jači nego ikad. Tome je svjedočio lički novinar Milan Tomašević, koji njegov rad prati od početka, prvo kao novinar Radio Gospića, a posljednjih godina kao vlasnik i novinar portala Lika-express.hr.
Dadin patronat
- Jedan je od rijetkih ličkih političara koji je imao priliku i poziciju od Like napraviti malu Bavarsku, a za kojim je, nažalost, ostala jedino činjenica da je od sebe stvorio apsolutnog i neupitnog vladara Ličko-senjske županije. Javna je tajna koja to i nije da se bez njegova amena nitko ne može zaposliti i da se bez njegova odobrenja ne može ugovoriti posao s lokalnim ili javnim institucijama.
On je preživio nekoliko čelnika HDZ-a, sam kaže da je svakome od njih nešto prigovorio. Milinović se umrežio s ljudima koji su mu, svaki na svoj način, bili na usluzi. Zauzvrat, stvorio je od njih lokalne poduzetnike koji su džepove punili novcem ličkih poreznih obveznika. Stvorio je mrežu svojih medija koje naveliko financiraju njegovi podanici iz općina, gradova i lokalnih tvrtki. Milinović ima svoje društvo za boćanje koje jako voli, ima svoju škvadru za mali nogomet u kojoj ga, kažu sudionici tih zbivanja, nitko ne smije faulirati - opisuje ga novinar Milan Tomašević.
Osobno mu zamjera gašenje Radio Gospića, na kojemu je Tomašević radio 16 godina, jer je dopustio da nakon 50 godina tradicije i rada prestane s djelovanjem.
- Osam ljudi završilo je na ulici zbog 300-tinjak tisuća kuna duga. Zapravo se radilo o prijetnji gubljenja kontrole nad Radio Gospićem i odluka je pala na stvaranje novog radija u kojemu se nitko od stare garde novinara nije mogao zaposliti.
O Dadinu patronatu dovoljno govori činjenica da su gotovo svi zaposlenici Grada Gospića i Ličko-senjske županije, ali i drugih općina i gradova u kojima je HDZ imao vlast, članovi te stranke. Od jedinica lokalne i regionalne samouprave stvorio je dužničkim radnim mjestima svoju glasačku mašineriju, a rezultati i kapaciteti ljudskih resursa Milinoviću su bili i ostali potpuno nebitni - zaključuje Tomašević.
Kao i još neki naši sugovornici, Tomašević navodi kako je posebna Milinovićeva ljubav bio ženski košarkaški klub Gospić.
- To je jedna od javnih tajni ovoga političara i ovoga grada. Tisuće i tisuće kuna brojni su poduzetnici dali za rad ovoga kluba kako bi mogli dobiti neke poslove. Isto tako, mnogi su poduzetnici odustali od ulaganja u Liku jer su morali dati 'pinku' za košarkaški klub, lokalni HDZ ili nešto drugo. To je ono što svi znaju, a ne zna nitko - smatra Tomašević.
S vremenom se Milinović bogatio, a paralelno s rastom njegova bankovna računa, javljale su se afere koje je on sve uspješno demantirao. Primjerice, poznata HDZ-ova blagajnica Branka Pavošević posvjedočila je u USKOK-u da je korisnik HDZ-ove crne blagajne redovito bio i dr. Darko Milinović te da je mjesečno dobivao između 8 i 10 tisuća kuna.
Znao bi je nazvati i pitati: “Branka, ima li ono za mene”, rekla je. Ona je znala o čemu se radi, pa bi onda samo dogovorili da dođe. On je potvrdio da je dobivao novac, ali “da nije istina da je dobivao bilo kakvu naknadu iz crne stranačke blagajne u mjesečnom iznosu od 10 tisuća kuna, već da je u četiri navrata bio pozvan u legalnu stranačku blagajnu da preuzme donaciju za obnovu u ratu razrušene crkve u Bilaju”.
Zavidan imetak
Nekako u to vrijeme u javnost je isplivalo da je 82 kvadrata velik stan u samom središtu Gospića kupio od Grada za 50.000 kuna. Stan je bio procijenjen na 92.000 kuna, ali je cijena još gotovo prepolovljena zbog oštećenja iz neprijateljskog zračnog bombardiranja. Stanari u tom ulazu nisu se toga mogli sjetiti, rekavši novinarima da je zgrada pretrpjela neznatna oštećenja. Otkupnu cijenu od 50.193 kune Milinoviću su uz jedan posto kamata razvukli na 13 godina obročnog plaćanja u mjesečnom iznosu od 321 kune.
Na isti način do stana samo nekoliko ulaza dalje došao je Darkov kum Željko Jurković. Za 120.000 kuna gotovine on je 2006. godine kupio 70 gradskih kvadrata (gradonačelnik je bio Milan Kolić), a pet godina poslije prodao ga je za pola milijuna kuna tadašnjem dogradonačelniku Ivanu Biljanu, iako u njemu nije živio ni dana. Jurković je za vrijeme Milinovićeve zagrebačke ere, od 2004. do 2011., bio načelnik PU ličko-senjske.
Po USKOK-ovoj optužnici i danas mu se sudi jer si je zloporabom položaja i ovlasti priskrbio stotine tisuća kuna, pola milijuna samo na 2400 obračunatih lažnih prekovremenih sati. Novac je Jurković oplemenio kupnjom zemljišta u središtu Gospića (naslonjenog na zgradu policije) u partnerstvu s Ivanom Jurčićem, bivšim šefom gospićke SOA-e, da bi istu parcelu dvojac potom rentao Ivanu Rukavini, osuđeniku za šverc 381 kilograma kokaina i 329 kilograma norefedrina iz Kolumbije u luke Rijeku i Kopar, za trgovinu rabljenim vozilima.
U to vrijeme u investiciju je krenuo i sam Milinović. Kako bi bio transparentan prema javnosti, izvijestio ja da započinje gradnju kuće od 190 kvadrata nasuprot gospićkoj bolnici. Kada je stavljena pod krov, otkrili smo da se radi o zgradi na četiri etaže s bazenom i teretanom, četiri garaže, brojnim sobama. U gradnju je uložio svojih 120.000 eura, digao je kredit od 100.000 eura, otac mu je dao još 60.000, a 20.000 sestra koja tamo s njim živi. Gospićke priče da su mu ključne radove (kao i na vikendici na Viru koja je koju godinu prije uređena) izvodili obrtnici koji su radili za Grad, odnosno za bolnicu, također je demantirao, ali nikada javnosti nije podastro završne račune.
Usprkos prosječnim primanjima supruge u Hrvatskim šumama i školovanju troje djece, Milinović je od svojega rada uspio sastaviti zavidan imetak. U imovinskoj kartici piše da mu kuća ima 2171 kvadrat i da je vrijedna 2,5 milijuna kuna, za stan u Gospiću naveo je da vrijedi 230.000 kuna, 100.000 kuna mu je vrijedno zemljište na Viru, a apartman na tom otoku 200.000 kuna.
Ima nešto dionica i lijepu ušteđevinu (300.000 kuna te po 20.000 kanadskih dolara i eura). Ljubitelj je motocikala, koje redovito mijenja, trenutačno vozi Suzuki GSX-R, a Audi A6 star je 12 godina, ali malo vožen jer je Milinović uglavnom koristio službena vozila.
Lički kauboj
Mediji Milinovića nisu štedjeli ni na obiteljskom planu, od toga da su pisali o divljanju njegova nećaka Dragana Jakovljevića gospićkom bolnicom, čiji je bio zaposlenik, gdje je s ekipom napravio novogodišnji tulum, pa do toga da mu starija kći Antonija nije prošla prijamni ispit na Medicinskom fakultetu u Zagrebu dok je on bio ministar te u konačnici zato što je za svadbu iste te kćeri prije godinu i pol iznajmio - sportsku dvoranu, zbog čega nekoliko dana ondje nije bilo treninga, utakmica niti tjelesnog odgoja za djecu.
No on je čovjek koji je volio medijsku pažnju. Nikada nije propustio javiti se na novinarski poziv, ali je isto tako rado sam zvao novinare ako je bio nezadovoljan njihovim pisanjem. Pozirao je maskiran u kauboja i gol do pojasa kako vježba, zbog čega su ga dijelom i prozvali ličkim kaubojem i ličkim Putinom.
Tako nešto najmanje muči Karla Starčevića (HSP), poznatog ličkog pivara i aktualnog gospićkog gradonačelnika, koji Milinovića smatra odgovornim za sve zlo koje je pogodilo Liku, od zatiranja gospodarstva do iseljavanja mladih, ustvrdivši da je preuzimanjem Grada zatvorio HDZ-u slavinu.
- Milinović i njegovi HDZ-ovci u 25 godina nisu otvorili nijedno radno mjesto u proizvodnji, a u posljednjih sedam mjeseci podmeću meni koji sam sam stvorio više od 50 takvih radnih mjesta. Ostavili su nam gotovo 17 milijuna kuna duga, 3,2 milijuna Lika cestama, 2,4 milijuna Komunalcu, 1,25 milijuna poduzeću Milem, 2,8 milijuna za tržnicu, 600.000 kuna za svlačionice te 1,2 milijuna ostalih dugova. U sedam mjeseci uspjeli smo sanirati 5,5 milijuna kuna i otkazali više od 40 štetnih ugovora za Grad, koji su prije potpisani, dok su povećane svote za branitelje, civilna društva i dječji vrtić - kaže Starčević.
Na rubu bankrota
Starčević ne prima plaću, nego ju je rasporedio darovitim studentima, prvi put je Grad isplatio božićnice umirovljenicima i nezaposlenima slabijeg imovnog statusa. Zato ga ljuti što mu HDZ-ova većina nije podržala proračun te je Gospić u razdoblju privremenog financiranja, no to također smatra podmetanjem, kao što smatra i županijsku odluku da ukine ured za izdavanje građevinskih dozvola u Gospiću u rujnu prošle godine.
- Gospoda Radošević i Krmpotić došla su k meni trgovati, tražili su polovicu upravnih vijeća i jedno direktorsko mjesto, ali ja sam to odbio, jer nisam trgovac ni u jednom pogledu te mi ne pada na pamet provoditi trgovačko-uhljebničku politiku u Gradu Gospiću. Radije neću biti gradonačelnik - kaže Starčević.
Najdugovječniji Milinovićev politički kritičar Nikola Maras (SDP) trenutačno sjedi u županijskim vijećničkim klupama. U prošlom mandatu u Milinoviću je imao predsjednika Skupštine, u aktualnom župana.
- Politika koja se vodi zadnjih 15 godina dovela nas je do ruba bankrota. Županija podiže dva kratkoročna kredita od preko 4,5 milijuna kuna kako bi se servisirale osnovne prispjele obveze. Novih prihoda i projekata još nema ni na vidiku, a narodu se prodaju laži. Milijuni kuna nedostaju u proračunu i sada se isti oni koji su odgovorni za to pojavljuju kao spasitelji. Evidentirano je 17,014.781 kn obveza za koje ne znamo kako će biti plaćene. Unatoč tome, naš župan ima plaću i dalje u iznosu od 18.302 kn, odnosno treću po veličini u Hrvatskoj u odnosu na druge župane - kaže Maras.
Ante Kovač, profesor hrvatskog jezika u OŠ Franje Tuđmana u Korenici, koji je postao poznat po sarkastičnoj izjavi za HRT, kada je zaplakao od sreće zbog gradnje autobusnog okretišta uz školu, danas je poznatiji kao načelnik Plitvičkih Jezera.
- Gospodin Milinović je autokrat sa svojom vojskom poslušnika koja jednostavno ne može postojati bez izvora financiranja. Park su isključivo tako poimali i konačan rezultat takvog postupanja bila bi devastacija i još jedna privatizacija na hrvatski način - smatra Kovač.