Summerhill bi, čini se, nakon gotovo stotinu godina mogao stići i do hrvatske prosvjete. Slobodna škola utemeljena na dječjoj demokraciji koja u Engleskoj radi od 1921. godine, u kojoj se o svakoj odluci glasuje, a glas djeteta vrijedi kao i glas odraslog, škola po uzoru na koju su poslije diljem svijeta osnovane slične, dobila je zeleno svjetlo od hrvatskog Ministarstva obrazovanja.
Kad god da je osnuju, slobodna škola u Hrvatskoj, i osnovna i srednja, radit će po ovdašnjem nacionalnom programu, ali će organizacija rada biti bitno drugačija.
Predsjednica hrvatske udruge Slobodna škola Dragana Bolješić Knežević sa skupinom entuzijasta godinama se bori za osnivanje takve škole u Hrvatskoj.
“Velika je stvar da smo dobili dozvolu, sada treba naći lokaciju, odraditi puno toga, to je dug proces.”
Učenje bez prisile
Bolješić Knežević, profesorica engleskog jezika, sa suprugom i dvoje djece neko je vrijeme živjela u Australiji. Po povratku u Hrvatsku, 2004. zaposlila se kao nastavnica u prigradskoj školi nedaleko od Karlovca te u karlovačkoj ugostiteljskoj školi i na oba mjesta, prisjeća se sad, “doživjela totalni šok”.
“Bila sam šokirana i kao profesorica i kao majka količinom informacija koju učenici moraju usvajati na dnevnoj razini, time koliko su od toga iscrpljeni, pa onda, jasno, često frustrirani i nezainteresirani za gradivo. Kako i neće, nastava nerijetko krene u 7.00 i traje do 14.00 sati, a imaju samo jedan veliki školski odmor i ostatak su pauze od pet minuta.
Šokirao me također odnos nastavnika i učenika, ta autoritativnost koja se svodi na prijetnje sankcijama, često jako loša komunikacija. Postoje dva tabora, ‘mi’ i ‘oni’, nastavnici i učenici. Bilo mi je teško slušati na sjednicama nastavničkog vijeća kako se učenike stalno portretira kao one koji prave probleme, a onda se sve rješava nekakvim površnim rješenjima, administracije radi.”
Tvrdi da demokratske škole zapravo ne donose posebnu pedagogiju niti se tako deklariraju. U njima se uči bez prisile, a djetetu se daje sloboda u ponašanju i formiranju njegove osobnosti kroz obrazovanje. U tim institucijama doslovce caruje dječja demokracija. “Jednom tjedno se održavaju sastanci na kojima sudjeluju svi učenici i svi zaposleni u školi.
Dolazak nije obavezan
Na tim sastancima se donose sve odluke i o svim odlukama se glasuje. Glas učenika vrijedi isto kao glas bilo kojeg nastavnika. Na sastancima se, među ostalim, odlučuje i o tome hoće li nekoga primiti u školu, bilo učenika ili nastavnika. Dođete, pokažete interes, oni vas prime na dva-tri tjedna i onda glasuju možete li ostati ili ne”, opisuje Bolješić Knežević.
Jesu li djeca od prvog razreda pa dalje sposobna donositi sve te odluke i razlučiti bitno od nebitnog? “To me često pitaju. Jasno da su sposobna, pa mi živimo u sistemu gdje djeca ni o čemu ne odlučuju do 18., a onda im naglo, preko noći, dademo ‘ovlasti’, kažemo ‘ajde, sad si ti odgovoran’. Pa kako će on sad, preko noći, postati odgovoran?”
Hoće li u hrvatskoj slobodnoj školi postojati redovno organizirana nastava? “Hoće, iako neke slobodne škole ni to nemaju, ali takvo što kod nas bi ipak teško prošlo.
Nastava će se odvijati po rasporedu, no učenici će imati slobodu da ne dolaze na nastavu ako u tome trenutku, primjerice, žele učiti nešto drugo, to mogu raditi u knjižnici, dnevnom boravku…” U razredu će biti do 15 učenika, u učionici veliki stol oko kojeg će svi zajedno raditi. Škola neće imati spremačice, nego će je čistiti učenici, po unaprijed određenom rasporedu svatko će imati zaduženja. Imat će svega jednu kuharicu, a pomoćne poslove u kuhinji također će raditi učenici kojima je kuhanje i dio nastave. Ne bi li smanjili iznos školarine, planiraju suradnju s lokalnim zajednicama.
Lani je sedam dana provela u demokratskoj školi Sands u engleskom Devonu. Kaže da nije vidjela da je ijedno dijete izostalo s nastave - to što imaju slobodu ne ići na nastavu, ne znači da je zloupotrebljavaju, dapače rado idu u školu i sudjeluju u radu jer im je nastava zanimljivo organizirana i svi spremno uče.
Iskustvo iz Devona
Evo primjera iz Sandsa kako funkcionira dječja demokracija: “Baš u tjednu kad sam bila tamo nekoliko je učenika viđeno u selu kako puše marihuanu. Na sastanku se odlučivalo što će s tim učenicima. Rekli su im da su naštetili ugledu škole i samima sebi, a oni su se ispričavali i rekli da su bili znatiželjni i odlučili probati drogu. Odlučeno je da ih ipak neće izbaciti iz škole jer su oni, uplakani, obećali da to više nikada neće učiniti. Zatim se odlučivalo o kazni.
Sami su birali primjerenu kaznu. Učenica koja je bila kolovođa na koncu je odlučila očistiti oba školska autobusa. Meni je to bilo kao da gledam film…”
U hrvatskoj verziji ove škole ipak će biti numeričkih ocjena
“Izgledno je da će škola biti tamo gdje nam lokalna zajednica dodijeli prostor i financira režije, a za to trenutno ima sluha u Karlovcu, možda i u Zagrebu i Samoboru. To bi značilo bitno manje školarine jer bi se iz njih isplaćivale samo plaće nastavnika.”
Iako u slobodnim školama ne postoji numeričko ocjenjivanje, u hrvatskoj će inačici postojati. “Od petog do osmog i u srednjoj školi ćemo opisnu ocjenu na kraju godine i numerički izražavati. To je bitno zbog onih koji se žele iz slobodne škole prebaciti u ‘redovnu’ školu ili otići bilo gdje drugdje…”
Koja će to generacija u Hrvatskoj moći upisati školu po uzoru na Summerhill? Dragana Bolješić Knežević razmišlja u petoljetkama. “Za dobivanje dozvole računala sam da će nam trebati od jedne od pet godina i dobili smo je, evo, nakon tri godine. Sada također razmišljam da će nam za pronalazak zgrade i za to da sve postavimo na noge trebati od jedne do pet godina.”