Prijedlozi izmjena zakona o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti očekivano su izazvali žestoke kritike već u prvim danima javne rasprave kako liječnika koji rade u javnim zdravstvenim ustanovama, tako i sindikata, ali i udruga pacijenata.
Uglavnom se predlagaču Ministarstvu zdravlja zamjera preveliki prostor koji se otvara ulasku privatnog u javno zdravstvo, što bi moglo ugroziti postojeća prava pacijenata, učiniti zdravstvene usluge manje dostupnima većini, a istodobno bi se iz javnog proračuna novac slijevao u privatne džepove. Svi involvirani u javni sustav redom kažu - nećemo dopustiti da se razgradi i ovo malo što je ostalo od solidarnog zdravstva u Hrvatskoj. S druge strane, vlasnici privatnih ustanova zasad ne žele ulaziti u raspravu o predloženim zakonskim izmjenama koje nedvojbeno idu na njihov mlin, ali tvrde da mogu raditi i bez “pomoći” HZZO-a na tržištu jer su dovoljno kvalitetni i traženi.
Plaća ovisno o učinku
Zdravstveni analitičar dr. Dražen Gorjanski drži da su predložene izmjene neprihvatljive. Kaže da je, primjerice, nedopustivo da se liječnici i drugi zdravstveni djelatnici koji rade u javnom sustavu plaćaju ovisno o obavljenom poslu jer bi u tom slučaju tržišna utrka mogla rezlutirati nepotrebnim pregledima, dijagnostikom ili zahvatima, a sve kako bi što više zaradili. U konačnici bi to povećalo zdravstvenu potrošnju, ali ne i kvalitetu liječenja.
- Naprosto, u zdravstvu se ne može planirati ni broj stradalih u nesrećama niti ukupni broj operacija. Znači li to da traumatolozi u mjesecu u kojem nisu imali većih intervencija ne bi dobili plaću jer nije bilo puno unesrećenih - pita Gorjanski. Dodaje da bi to stvorilo negativno natjecanje među bolnicama umjesto suradnje. Bila bi to utrka za zaradom, a druga bolnica tretirala bi se kao konkurencija.
Ni mogućnost “kupovanja” usluga od privatnika, kao i otvaranje privatnih bolnica koje bi bile u mreži javnog zdravstva za Gorjanskog nisu prihvatljiva zakonska izmjena. Naglašava da su već danas neke djelatnosti gotovo isključivo u privatnim rukama poput PET CT-a te da to uvijek završava iscrpljivanjem javnog od strane privatnog sektora. Predlaže da se ubuduće jasno odijeli privatno od državnog zdravstva te da se umjesto kupovanja usluga od privatnika nabavlja oprema u javnom sustavu, a primjerice njega u kući ustroji u domovima zdravlja. Trebalo bi ukinuti i mogućnost da liječnici koji rade u javnom zdravstvu otvaraju vlastite poliklinike, ali umjesto da se to prekine, novim zakonskim prijedlozima dobili bi i dodatno pravo otvaranja bolnica!? Sve je to pogodovanje krupnom kapitalu - zaključuje Gorjanski.
Europska direktiva
Primjedbe na zakonske izmjene ima i Hrvatski liječnički sindikat pa tako dr. Ivica Babić kaže kako je predloženo radno vrijeme liječnika, odnosno preraspodjelu u kojoj zapravo nema mjesta za dežurstva nemoguće primijeniti u bolničkom sustavu u kojem se radi 24 sata.
- Sve bi se to prepustilo kolektivnom pregovaranju i sindikatima kao da se ne zna da liječnici uopće nemaju pravo sudjelovati u pregovorima po Zakonu o reprezentativnosti. Naglašava da je to u suprotnosti i s europskom direktivom o 48-satnom radnom tjednu. Sve bi to moglo dodatno potaknuti liječnike da odlaze iz Hrvatske ili traže neko drugo radno mjesto koje nema puno veze s medicinom - smatra Babić. Kaže da mogućnost uključivanja trgovačkih društava u mrežu javnog zdravstva zapravo vodi u neoliberalizciju i amerikanizaciju sustava.
- Nismo protiv trgovačkih društava u zdravstvu, no činjenica je da je privatnicima logičan cilj dobit, dok se sve što se zaradi u javnom zdravstvu mora usmjeriti u poboljšanje usluga građanima. Privatne bolnice trebaju biti izvan javne mreže i pružati nadstandard onima koji mogu platiti takve usluge - napominje Babić.
- Na nedopustiv način miješa se javno i privatno na štetu građana, a samo slijepac to ne vidi - oštra je u svojoj ocjeni predsjednica Sindikata zaposlenih u zdravstvu Spomenka Avberšek. Dodaje kako je nedopustiv pokušaj da se u potpunosti privatizira primarna zdravstvena zaštita, i to kroz domove zdravlja kojima se ostavlja samo maska javnog kroz patronažu, sanitetski prijevoz i neke nazovi dispanzere, vjerojatno epidemiološke, a bazu pretvara u privatno.
Kasko osiguranje
Za Avberšek su sporne i predložene promjene Zakona o zdravstvenom osiguranju po kojem je HZZO ne samo financijski izdvojen već više ne bi bio pod ingerencijom Vlade, a ni ministar ne bi imao nikavog upliva u način poslovanja Zavoda, čak i ako je ono na štetu građana. - Kao sindikalistica, ali i građanka koja treba zdravstvene usluge ne želim da se dogodi ovo što predlaže ministar. Neka se ne šale, ne želimo američko zdravstvo niti HZZO bez nadzora Vlade. Hrvatsko zdravstvo treba težiti skandinavskom modelu, a to znači socijalno osjetljivo i kvalitetno javno zdravstvo. Ni u najcrnjim mislima nisam vjerovala da će ministar socijaldemokrat predložiti takve izmjene. Namjerava u zdravstvu primijeniti kasko osiguranje kao da smo automobili pa tko ima, neka se liječi, a tko nema, ne smije ni zaviriti u bolnicu - ogorčeno zaključuje Avberšek.
U svojim ocjenama privatnici su puno suzdržaniji. Uglavnom ističu da se njih nije ništa pitalo i da oni nemaju veze s ovim zakonskim promjenama.
- Ne očekujem ništa od ovih zakonskih promjena jer ni dosad nismo radili s HZZO-om. Srećom, ne ovisimo o poslovima s javnim sektorom tako da i ne ulazim u rasprave o zakonskim izmjenama jer sam uvjeren da sami trebamo naći mjesto na tržištu neovisno o HZZO-u - kaže direktor Specijalne ortopedske klinike Akromion, prof. dr. Nikola Čičak.
Podjela zarade
- Dobro je da se zakonom privatnicima omogućava da osnivaju opće bolnice, ali država mora imati ‘osigurače’ kojima će onemogućiti da u njima budu samo one djelatnosti koje donose profit - smatra dr. Nikica Gabrić, inače vlasnik privatne poliklinike Svjetlost, ali i savjetnik ministra koji tvrdi da s izradom zakona nema nikakve veze.
Kaže također kako se javnim bolnicama treba omogućiti da budu profitabilne te da, primjerice, poslijepodne rade za pacijente koji žele nadstandard i to namjeravaju platiti.
- Zarada se treba dijeliti između liječnika i drugih djelatnika te bolnice koja bi od takvih poslova morala zarađivati od 30 do 40 posto - dodaje Gabrić.
Očito, već i početak javne rasprave o izmjenama zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja jamči da zanimljivosti neće nedostajati. Pitanje je samo što će se iz svega što ćemo čuti od zainteresiranih uvažiti u konačnom ministrovu prijedlogu.