Prošli je vikend bio izuzetno uspješan za hrvatske inovatore, koji su se s najveće svjetske izložbe novih proizvoda, održane u tajvanskom gradu Kaoshungu, vratili s 27 odličja. Svjetska organizacija inovatora i industrijskoga vlasništva (WIIPA) okupila je 400 inovatora iz 26 država, a Velika nagrada WIIPA i zlatno odličje pripalo je Vladimiru Bošnjaku (35) za njegov “Streeter - osobno električno vozilo”.
- Nisam mogao ići na Tajvan jer sam imao obaveze na poslu - kaže Bošnjak koji je osam godina pilot u Croatia Airlinesu.
- Iako je moj Streeter još u fazi prototipa i izradio sam samo jedno vozilo, očito je da ljudi prepoznaju kako se radi o kvalitetnom proizvodu koji bi jednoga dana mogao osvojiti svjetsko tržište. Ovo mi je već drugo veliko priznanje, jer sam početkom studenoga u Osijeku, na međunarodnom natjecanju INOVA, također osvojio zlatnu medalju. A sam naziv Streeter mogao bi se prevesti kao urbani šetač, što i govori o tome kome je moj električni moped na tri kotača namijenjen.
Trogodišnji rad
Tako se na neki način počinje isplaćivati trogodišnji mukotrpan Bošnjakov rad na triciklu s motorom, koji je idealan za prometovanje napučenim gradskim ulicama. Puni je naziv njegova izuma “Projekt Streeter S3TR”.
- Svoje bih vozilo najjednostavnije nazvao električnim skuterom za kretanje u urbanim sredinama - objašnjava Bošnjak.
- Dok sam odrastao u Slavonskom Brodu, počela me proganjati ideja o vozilu koje bi služilo za zabavu i ujedno bilo praktično za vožnje po gradu. Posebno me u srednjoj školi zanimao taj specifičan sustav naginjanja, poput aviona, i upravo je to ono što Streeter čini jedinstvenim vozilom. Njime zapravo upravljate naginjanjem vlastitoga tijela i tako određujete pravac kretanja. Znači, nemate upravljač karakterističan za ostale bicikle ili mopede pa zato Streeter ima samo jednu ručku s desne strane. Kada me oni koji se žele provozati mojim vozilom upitaju što će raditi s lijevom rukom, u šali im kažem neka je drže u džepu jer pravac kretanja određuju naginjanjem vlastitoga tijela. Ispočetka to djeluje komplicirano, ali upravljanje Streeterom vrlo je jednostavno. Sa mnom se slažu svi koji su imali prilike isprobati kako je to voziti moj električni tricikl. Uostalom, cijela moja inovatorska priča jest to da se Streeter počne masovno proizvoditi pa će stoga, s još nekim preinakama koje ću učiniti već na drugom prototipu, koji ću završiti u ožujku sljedeće godine, to biti vozilo za sve generacije, od šesnaestogodišnjaka do onih u zrelim godinama.
Rođeni Brođanin je od malena dosta vremena provodio u obiteljskoj garaži, u kojoj je stalno nešto rastavljao i sastavljao. Svašta mu je padalo na pamet, ali o svojim idejama i izumima nije volio pričati. U obitelji se nitko nije bavio inovatorstvom, a svršeni srednjoškolac Vladimir došao je u Zagreb i upisao studij Aeronautike na Tehničkom veleučilištu. Ovaj inženjer aeronautike danas je profesionalni pilot s oko 4 i pol tisuće sati odrađenih na nebu, a uglavnom pilotira zrakoplovom Dash 8, koji su najviše zastupljeni u voznom parku naše najveće aviokompanije. Iako je sa suprugom Ivanom ispočetka mislio živjeti u rodnom Slavonskom Brodu, ritam zahtjevnoga posla profesionalnoga pilota supružnike Bošnjak doveo je do preseljenja u Veliku Goricu, u blizinu aerodroma Pleso. Ivana i Vladimir roditelji su petogodišnjeg Filipa i trogodišnje Tene.
- Možete samo pretpostaviti koliko je odgovoran i zahtjevan posao pilota pa sve ovo oko izuma shvaćam kao hobi kojemu, nakon poslovnih i obiteljskih obaveza, pokušavam posvetiti što više vremena - kaže Vladimir.
Rad u garaži
- Oko godinu dana radio sam samo na nacrtima za Streeter, a onda sam dvije godine u našoj garaži sastavljao prototip vozila koje su u svijetu izuma i inovacija mnogi prepoznali kao nešto sasvim novo u među električnim skuterima i sličnim vozilima.
Na spomen čuvenih Segwaya, Bošnjak nam objašnjava osnovne razlike u odnosu na njegov Streeter.
- Već na prvi pogled vidite bitne razlike - pokazuje Bošnjak svoje vozilo.
- Streeter ima jedan veći, prednji kotač, a sa zadnje strane dva manja kotača, što vas podsjeća na nekadašnje pomoćne kotače kada su djeca učila voziti bicikle. Znači, moje je vozilo tricikl, i to mu daje dodatni faktor stabilnosti, a Segway, kao što znate, ima dva jednaka paralelna kotača i njime upravljate upravljačem kao što inače upravljate klasičnim biciklom ili mopedom. Streeterom, kao što sam već rekao, upravljate pomicanjem palice na desnoj strani ili naginjanjem vlastitoga tijela u pravcu kojim se želite voziti. Naravno da sam, praveći Streeter razmišljao o cijeni. Segway košta oko 40 tisuća kuna, a moj je cilj bio, a to sam ispunio, napraviti osjetno jeftinije vozilo sličnih karakteristika. Pretpostavljam da će Streeter koštati negdje između osam i najviše deset tisuća kuna. Uzmite u obzir i gotovo nikakve troškove vožnje i održavanja. Samo s jednim baterijskim punjenjem, koje košta 80 lipa, mojim ćete se triciklom moći voziti od 15 do čak 30 kilometara.
Čudo na tri kotača
Konstrukcija Streetera je čelična, a Bošnjak kaže da je vozilo izrađivao pomoću običnih hobi alata i uz vrlo ograničen proračun, pa priznaje kako su neka tehnička rješenja izvedena na prilično grub način.
- U izradi je već drugi prototip, i već sam ga počeo izrađivati u svojoj garaži u Velikoj Gorici - otkriva Bošnjak.
- Bit će to poboljšana verzija, a bitno je, osim što će ljepše izgledati od ovoga prvog vozila, to što će se lako moći sklopiti pa će zauzimati vrlo malo mjesta u automobilu kojim ćete tricikl htjeti prevesti.
“Čudo na tri kotača”, kako su neki inovatori već nazvali Bošnjakov izum, može postići maksimalnu brzinu od 28 kilometara na sat. Kako se na njemu stoji u vožnji, nije preporučljiv za duga putovanja, ali idealan je za vožnje u gradskim prometnim gužvama. Naravno da je osnovno pitanje što će Bošnjak učiniti sa svojim patentom koji je, sudeći prema nagradama, idealan za masovnu proizvodnju.
Tržišni potencijal
- Naravno da razmišljam kako vozilo prodati na što većem tržištu - kaže Vladimir.
- Sav moj inovatorski rad i dalje je zbog nedostatka vremena ostao na bazi hobija i zabave. No, očito sam izumio nešto novo što bi moglo proći na svjetskom tržištu. Najsretniji bih bio kada bi se Streeter proizvodio u Hrvatskoj i bio klasični domaći proizvod. Kada bi barem kod nas postojala tvornica bicikala, onda bi i investiranje u proizvodnju Streetera bila gotovo zanemariva. Ovako, kako kod nas nitko ne proizvodi bicikle, mogu se samo nadati da će se pojaviti netko tko će prepoznati tržišni potencijal mojega vozila i na temelju predviđene dobiti, investirati nekoliko milijuna kuna u proizvodnju, distribuciju i prodaju. No, kako vrijeme prolazi, čini mi se da je to nemoguća misija. Iako mi u takvoj kombinaciji novac uopće ne bi bio najvažniji, nisam siguran da će ovdje u Hrvatskoj itko uložiti u Streeter.
Da situacija u Hrvatskoj uopće nije dobra ni za izumitelje, potvrđuje Neven Marković, tajnik Hrvatskog i Zagrebačkog saveza inovatora.
Ako inovator u Hrvatskoj želi uspjeti, mora osnovati vlastito poduzeće i postati poduzetnik, što je miješanje krušaka i jabuka - tvrdi Marković.
- Unatoč mnogim uspjesima naših inovatora na svjetskoj razini, ni privatne ni javne tvrtke još ne prepoznaju inovativnost. Pomažu nam u nekoj mjeri država i lokalna samouprava, ali nedavno smo shvatili zašto je Tajvan postao inovatorska svjetska sila. Mnogo ulažu u inovacije te su osnovali državnu agenciju na razini ministarstava, koja na sve načine pomaže domaćim izumiteljima i očito im se takva praksa isplati.
Proizvodnja u Kini
Vladimiru Bošnjaku će vjerojatno ostati nedosanjani san da njegov električni skuter bude autohtoni hrvatski proizvod koji će osvojiti svjetsko tržište. Isto tako, može samo maštati o napuštanju sigurnoga posla i o isključivom bavljenju inovacijama. Kaže nam da je pun izumiteljskih ideja koje će pokušati realizirati za svoj gušt. Ako nikada Streeter ne uđe u masovnu proizvodnju, ovaj će inventivni pilot napraviti nekoliko prototipova za prijatelje. Prema svemu sudeći, Streeter će se proizvoditi u Kini, čiji su proizvođači bicikala već kontaktirali s Bošnjakom jer im se svidio njegov izum. Izračunali su da bi ih proizvodnja, po jednom Streeteru, koštala oko 500, a prodavali bi ih po tisuću dolara. Tamo su jeftinije baterije i elektromotori, koji su najskuplji dijelovi Bošnjakova vozila, a tržište je ogromno. Inače, čak 90 posto svih električnih bicikala prodaje se u Aziji pa nije čudno da su Kinezi, za razliku od domaćih poduzetnika, već prepoznali Streeter Vladimira Bošnjaka kao buduću svjetsku atrakciju.