Ja sam jedna od 5 tisuća zagrebačkih vrtlarica. Evo zašto

Taraca bi bila puna turista kad bi se baba Mare, u crnom fuštanu i sva crvena u licu, popela do nas. “Nikola, Nikola, ajmo u polje, politi loze, vikala bi.” “Ajde ća, oće li mi polje školovati dicu!”, ljutio bi joj se sin. Odrasla sam uz tu dreku, uz oca i majku koji su odlučno branili svoju autonomiju pred zahtjevima prethodne generacije. I baba Mare je već izdavala sobe Nijemcima, ali svijet joj je i dalje počinjao i završavao s kišom i sušom, smokvama i maslinama, motikom i modrom galicom. Roditeljima je cilj bio da im se djeca školuju “da ne bi morali raditi” - što dalje od motike i maslina branih i neobranih, što dalje od teškog rada na zemlji i pripadajuće mu bijede.

U idućem stoljeću taraca je i dalje na istom mjestu, četiri diplome uokvirene vise na zid...