AUTOR KNJIGE 'TITO I DRUGOVI'

Joža Pirjevec: Hebrang i Ranković htjeli su biti Tito poslije Tita

Pongračić/CROPIX

Uskoro u izdanju Mozaika knjiga izlazi jedna od najopsežnijih i najintrigantnijih knjiga o tome kako je funkcionirao “Titov dvor” i tko su uz njega bili velmože - “Tito i drugovi” slovenskog povjesničara iz Trsta dr. Jože Pirjevca.

Tito i Churchill

- O Titu je puno toga rečeno, ali mislim da se nikada neće moći reći sve. Tito je kompleksna i karizmatična osoba i još će dugo izazivati interes, intrigu i pozornost. Vladao je 40 godina. Njegova je vladavina imala različite faze i ne možemo ga određivati samo po jednom događaju ili periodu, kako neki sugeriraju, niti se jednim periodom njegove vladavine, onim negativnim, mogu poništavati pozitivne stečevine ili obratno. Bleiburg svakako jest crna epizoda, ali sviđalo se to nekom ili ne, samo je jedan detalj u Titovoj biografiji, a ne može se po jednoj epizodi ocjenjivati ukupna njegova djelatnost. Bilo bi to kao da Trumana tumačimo samo s aspekta bombi bačenih na Nagasaki i Hirošimu ili da Churchilla svedemo samo na nepotrebno bombardiranje Dresdena!? Nema nijednog velikog državnika koji nije okrvavio ruke. Tita treba gledati u cjelini - kaže na početku razgovora Pirjevec dok snažna bura udara u prozore njegove vile s pogledom na uznemireno zimsko more Tršćanskog zaljeva, upotpunjujući priču o burnom životu čovjeka koji je obilježio sudbine stanovnika bivše Jugoslavije u drugoj polovici 20 stoljeća.

Pirjevec je dijete emigranta koji je 1947. godine pobjegao iz Slovenije na područje tada Slobodnog teritorija Trsta. Otac, trgovac, nije bio pobornik novog režima. “Preživio sam fašizam, ne mogu još i komunizam”, govorio je. - No, otac nije ‘formalno’ pobjegao u Italiju, mislio je da će Trst dobiti status poput Singapura ili Hong Konga - kaže Pirjevec. U kući se govorilo samo slovenski. Sestra i on odgajani su u nacionalnom duhu, pohađali su slovenske škole, a otac je svoj kritički odnos prema režimu u Sloveniji prenio i na njega. Tek kasnije, baveći se poviješću i na nagovor nekih talijanskih profesora, počeo se zanimati za Jugoslaviju i Tita te ga je to poprilično zaokupilo, a na kraju, priznaje, na neki način i fasciniralo iako je zadržao određenu distancu i kritički odnos. - Ako me je fasciniralo, ne znači da sam izgubio objektivnost - ističe Pirjevec.

Zadivljeni Zapad

Za Jugoslaviju se počeo zanimati najviše proučavajući sukob na relaciji Tito- Staljin po dokumentima u zapadnim arhivama (jugoslavenski i sovjetski tada su bili nedostupni).

- Na moje veliko iznenađenje, otkrio sam koliko je Zapad bio zadivljen ponašanjem Tita i kakvo se značenje, gotovo civilizacijsko, pridavalo tom skubu. Zapadnjaci su taj sukob usposređivali s podjelom na bizanstku i rimsku Crkvu! Tita, pak, s Martinom Lutherom i Henrikom VIII! Dakle, davali su mu okvir koji nadilazi običan sukob dviju država ili dviju jakih ličnosti.

Zapad je tada, shvativši taj raskol kao epohalni ideološki sukob, stao na Titovu stranu. Britanski ministar vanjskih poslova Bevin govorio je: “Održavajmo Tita na površini!”

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Tagovi

Izdvajamo