Kapetan Milan Maček leti na 4000 metara visine.
Noć je vedra i topla; niti oblaka na nebu. Iznad njega zvijezde, ispod obrisi drugih aviona. U njima treniraju pitomci vojne akademije.
Smješteni su u bazi Golubovci nedaleko od tadašnjeg Titograda.
Maček je jedan od njihovih instruktora, a večerašnji zadatak mu je patroliranje. Njegov trenažni jednosjed Jastreb ustvari je laka meta.
Postiže brzinu od jedva 500-tinjak kilometara na sat, više možda samo u poniranju. Rujan je 1974. godine, a Mačekov let te večeri ipak prolazi mirno, rutinski, gotovo pa dosadno.
Sve do samog kraja. A onda se ispred njega u zraku pojavio NLO.
Brz i šaren
U prvi čas nije mogao vjerovati što to vidi. Okrugli objekt ispred njegova aviona i mijenja boje. Iz žute u crvenu, pa u bijelu, pa opet u žutu.
Juri gore-dolje po horizontu, mijenja smjerove pa staje.
Maček mu ne može odrediti veličinu niti vrstu pogona jer je, koliko god se trudio juriti ga, jednostavno prespor. K tome let je pri kraju, nestaje mu goriva. Odustaje od potjere i okreće se natrag u bazu. Tamo zaključuje da nije riječ o atmosferskoj pojavi niti optičkoj varci.
Isti je objekt, naime, vidio još jedan pilot te radarist s tornja. Svi s različitih točaka gledišta. I svi ga opisuju isto: brz, šaren, neidentificiran.
Nakon ovog susreta JNA je iz Beograda hitno u bazu Golubovci poslala nadzvučne lovce MiG 21, tada posljednju riječ tehnologije, koji su naoružani do zuba imali zadatak ovakve neidentificirane leteće objekte uočiti, približiti im se i, ako je potrebno i uopće moguće, srušiti!
Kodno ime te akcije bilo je šifra Vuk, zavedena u službenim spisima tadašnje vojske i aktivirana tek nekoliko puta te 1974. godine na nebu nad Titogradom.
Životna utrka
Priče o bliskim susretima jugoslavenskih pilota s neidentificiranim letećim objektima u bazi Golubovci, o kojima je Nedjeljni pisao još prije nekoliko mjeseci, sada su ponovno aktualizirane zbog svježe izdane monografije 172. brigade ratnog vazduhoplovstva JNA koja je bila stacionirana kod Titograda.
Uz ostalo, u njoj se spominje jurnjava za NLO-ima, objektima superiorne brzine i leta koji su se redovito pojavljivali u noćnim satima.
Jedan od instruktora u toj bazi je i Milan Maček, iskusni pilot nekadašnje JNA, kasnije hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a nakon rata i pilot Croatia Airlinesa koji u nekoliko desetljeća letenja nije vidio ništa slično kao te dvije noći u Golubovcima.
On je NLO, naime, vidio dvaput. Jednom ga je lovio. A danas, 38 godina kasnije, uvjeren je da to što je vidio ne može biti zemaljskog podrijetla.
Maček je zrakoplovnu akademiju za pilota lovca završio 1967. godine. U bazu je stigao kako bi obučavao mlade pilote. U to su vrijeme u tadašnju JNA stigli prvi lovci MiG 21, a u Golubovcima su u sklopu zrakoplovno-vojne akademije, stacionirane u Zadru, obučavani i strani piloti, primjerice Libijci.
Desetak dana nakon prve dojave o neobičnoj kugli na nebu nad Titogradom Maček, koji je bio zamjenik komandira eskadrile, imao je pauzu nakon dnevne šihte u bazi.
- Sjedio sam na klupi na poligonu, sjećam se neki je vojnik skuhao kavu i čekao sam početak druge smjene. Tada sam na obzoru primjetio neobičan objekt. Kretao se prema Cavtatu , Dubrovniku i dalje prema Splitu - priča Maček koji se odmah javio zapovjedniku eskadrile Đorđi Stankoviću na obližnjem tornju.
Nije na radaru
Rekao mu je da se okrene prema zapadu i kaže mu vidi li nešto neobično.
- Vidim ga, vidim ga, jako interesantno - potvrdio je zapovjednik.
To “interesantno” opažanje prijavili su i ubrzo iz Beograda dobili nalog da obrate posebnu pažnju na takve objekte, ali da nastave obuku mladih pilota na Galebovima bez promjena u satnici.