Oluja se nadvila nad pustinjom. Srpanj je 1947., stanovnici malenog američkog gradića Roswella posakrivali su se po kućama i birtijama, a u susjedstvu im je, navodno, pao leteći tanjur. Prepun vanzemaljaca. Lokalni je farmer nekoliko dana kasnije u polju pronašao ostatke letjelice za koju je bio siguran da ne može biti ljudske izrade. Paralelno s pronalaskom dijelova letjelice, nedaleko Roswella stiže i američka vojska. Istražuju mogući pad letjelice koju su primijetili na radaru nekoliko dana ranije. Letjelica se na radaru pojavila, pa nestala, pa stajala na mjestu, pa se micala nemoguće brzo. Konačno su ju izgubili na nebu iznad New Mexica.
Priopćenje za javnost
Farmer je ispričao cijelom gradu što mu je razasuto po dvorištu, pa vojsci nije trebalo dugo da mu pokucaju na vrata. Dijelovi su zaplijenjeni, a farmer se morao obvezati na vječnu šutnju. Nažalost, vojska nije učinila isto. Izdali su priopćenje za medije, koje je i objavljeno u lokalnim novinama, da su na farmi u Roswellu pronađeni ostaci neidentificiranog letećeg objekta, takoreći NLO-a. Priopćenje je hitno povučeno. Vojska je promijenila priču i tvrdila da se zapravo radi o vremenskom balonu koji je sa sobom povlačio veliku reflektirajuću konstrukciju, kako bi bio vidljiv radaru.
I sve bi ostalo na ispravljenom priopćenju za javnost, da se u sedamdesetim i osamdesetim godinama nisu počeli pojavljivati razni tipovi koji su tvrdili da znaju pravu istinu o Roswellu. Navodno su u blizini pronađena tijela. Djelomično ljudskog oblika, predimenzioniranih glava, bez očnih kapaka i sive boje kože, morali su bili vanzemaljskog podrijetla. Tijela i ostaci letjelice navodno su prebačeni u Nevadu, u supertajnu američku bazu Area 51 gdje su secirani i proučavani. Priča se i da od tih dijelova potiče sva tehnologija koju danas ponzajemo - od mikročipa do modernih aviona nevidljivih radarima.
No te su tvrdnje dolazile od najraznoranijih izvora. Od propalih znanstvenika, do potpunih luđaka. I teško je bilo procijeniti što je istina, a što laž. Sve do prethodnog tjedna, kada je jedan od najuglednijih svjetskih izdavača, Hachette, objavio knjigu Annie Jacobson ‘Area 51: Necenzurirana povijest američke najtajnije vojne baze’. Da se ne radi o još jednom nabrajanju luđačkih teorija zavjere, govori i recenzija New York Timesa, koji tvrdi da je to definitivno najdetaljnije istražena i intervjuima potkrijepljena knjiga o najvećoj američkoj zagonetki - bazi Area 51.
Suluda teorija
Knjiga fino obrađuje sve aktivnosti tajne baze od njezinog nastanka, no jedan segment bode oči i upravo je izazvao lavinu skandaloznih novinskih naslova. Naime, inženjeri iz tajne baze, iako su se zakleli na šutnju, odlučili su konačno progovoriti o događajima iz Roswella. I to bi se najlakše i pojednostavljeno moglo opisati ovako: inspiriran Orson Wellesovom radiodramom ‘Rat svjetova’, Staljin je odlučio uvjeriti američki narod da ih napadaju vanzemaljci. U tom naumu je odlučio iskoristiti nacistički testni avion Horten Ho 229 zaplijenjen nakon Drugog svjetskog rata. Sklopio je i dogovor s jednim od najvećih svjetskih monstruma - doktorom Jozefom Mengeleom, mesarom koji je tijekom rata provodio stravične eksperimente na zatočenicima koncentracijskih logora kako bi za Hitlera stvorio čistu arijevsku rasu. Mengele je po Staljinovoj narudžbi trebao stvoriti grupu deformirane djece koju bi obučili da pilotiraju tajnim avionom, a za uzvrat je Mengele trebao dobiti imunitet u Rusiji i neograničenu slobodu i novac da se i dalje bavi svojim bolesnim eksperimentima.
Deformirana djeca već su u ranoj tinejdžerskoj dobi trebala poletjeti za Ameriku, dijelom zato jer su pilotska mjesta bila minijaturna, a dijelom i kako bi svojim niskim rastom i nehumanim izgledom izazvali što veću paniku. Plan je bio da avion sleti u naseljenom mjestu i proširi paniku, no oluje nad pustinjama New Mexica oborile su avion.
Da, zvuči potpuno suludo. No autorica stoji pri svakoj tvrdnji, potkrijepljuje ih intervjuima, i tvrdi da je to samo mali dio tajne koju skriva baza u Nevadi. A veze između Staljinovog suludog plana i Aree 51 zapravo su i dublje nego što se to na prvi pogled čini. Sve je počelo, kaže Jacobson, razvijanjem atomske bombe. Nakon što su Amerikanci u potpunoj tajnosti u sklopu projekta Manhattan razvili prvo nuklearno oružje, pa ga bacili na Japan i efektno završili rat, bacili su se na malo javnije testiranje svog arsenala. Izabrali su Bikini otočje, usred Tihog oceana za svoj poligon. Kako bi održali novopečeno prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom, na testiranje su bili pozvani i ruski predstavnici - jedan znastvenik, te novinar lista Pravda, koji je u stvari bio loše prikriveni ruski špijun. No očiti špijun Amerikance nije pretjerano zasmetao, jer su njihovi špijuni u Rusiji vraćali informacije da Sovjeti nisu ni blizu izrade svoje bombe. Pa zašto se ne pohvaliti.