Jesse Marcel se 1947. zatekao u američkoj vojnoj bazi u Roswellu u Novom Meksiku kao obavještajni časnik u ratnom zrakoplovstvu. Bila je to posebna baza, koju je vojska nakon rata odredila za tajna testiranja svojih novih aviona. Kad su pastiri u pustinji nedaleko od baze pronašli ostatke čudne srebrne letjelice i mrtva tijela koja su izgledala kao vanzemaljci, Jesse je bio među prvima koji je stigao na lice mjesta. U subotu su ga našli mrtvog u njegovoj kući u Montani, samo dva mjeseca nakon što je posljednji put posjetio Roswell. Umro je čitajući knjigu o Roswellu. Imao je 76 godina.
Njegov sin Marcel Jesse Jr. sjeća se kako ga je toga dana kad su se svemirci srušili u pustinju probudio usred noći. Imao je 10 godina i bio je oduševljen sjajnim komadićima svemirske letjelice koje mu je tata pokazivao. “Rekao mi je vidi, ovo nije sa Zemlje, takvo nešto nećeš više nikad vidjeti.” U kaosu koji je u Roswellu zavladao kad su na lice mjesta stigle kolone neoznačenih crnih automobila i ljudi iz Washingtona, Jesse je dobio zadatak zbrinuti ostatke letjelice.
Jedva je dočekao pokazati ih ženi i djeci. Bila su takva vremena, nakon što im je Drugi svjetski rat poništio sve što su mislili da znaju, ljudi su bili skloni vjerovati u razne stvari, a najradije su vjerovali u veliki, novi svijet i budućnost bez granica. Danas je to teško zamisliti, ali tih godina nitko se nije smijao pričama o NLO-u. Čak je i američki predsjedik Eisenhower par godina nakon Roswella u intervjuima opisivao kako je promatrao svemirske brodove kad su dolazili nad Washington. Novine, građani, nisu mislili da su svemirci izmišljeni i opasni kao što mislimo mi danas.
Vjerovali su u nadmoć civilizacije koja je pobijedila fašizam i smatrali su ih logičnim znakom nezamislivog tehnološkog napretka koji slijedi. I Marcelova supruga Linda je vjerovala:”Nije lagao, nije ništa ukrašavao. Sjećam se da smo gledali tu čudnu tvar, ponašala se neobično, pokušavali smo gledati kroz nju. “ Ali negdje uoči početka Hladnoga rata nije ispravno zaključila da je u nestabilna vremena bolje ne zafrkavati se s fenomenom koji ne može kontrolirati. Vrlo efikasno svemirci su iz mainstrema gurnuti u šareni underground teoretičara zavjera i NLO-i su postali golema, irelevantna industrija.
Milijuni ljudi zaboravili su da su ikada vjerovali u njih. Ali uvijek će se pamtiti novinska fotografija na kojoj nasmijani Jesse Marcel u kuhinji svoje skromne kuće, onakve kakve vojska gradi za svoje ljude ne kao domove nego postaje za prekomande, pokazuje neobičnu metaliziranu tvar u kojoj su doletjeli svemirci. Bio je posebno oduševljen misterioznim purpurnim znakovima koji su podsjećali na hijeroglife. Njegovi kolege u bazi su proveli obdukciju pronađenih tijela i ostalo je neslužbena povijest. A Marcel je skupo platio svoj entuzijazam.
Niti 24 sata nakon što su mu novinari pokucali na vrata i objavili priču, američka je vlada sve demantirala, ustvrdila da je Marcel prevario javnost i pokazao joj obični meteorološki balon. Svima koji su svjedočili istrazi naređeno je da šute. “I šutjeli su, godinama i godinama.” kaže Linda Marcel. Ali njezin mužn ije mogao. Krajem 70ih istraživač NLO-a Stanton Friedman pronašao ga je i intervjuirao o priči iz Roswella. Kad je intervju izišao, u cijelom je svijetu interes za svemirce opet eksplodirao. Friedman je napisao predgovor za Marcelovu knjigu “Nasliješe Roswella” objavljenu 2007.
“Jessejevo naslijeđe je da je imao hrabrosti govoriti i kad nije morao i nije smio, da je progovorio o tome kako se postupalo s ostacima letjelice i radio s umjetnicima na rekonstrukcijama simbola koje je vidio. Nije to morao raditi. Mogao je šutjeti. Mnogi jesu.” izjavio je Friedman u utorak. Jesse Marcel do smrti je uživao u ljubavi i odanosti svoje supruge i osmero djece. Imao je bogatu penzionersku karijeru, putovao je, držao predavanja, davao intervjue, pisao članke i knjige o svemircima. Bio je ponosan što je njegov sin Jesse Jr. postao je vojni liječnik u ratnom zrakoplovstvu, odlikovan je za ratovanje u Iraku.
Njegova kći Denice kaže da su joj Roswell i njezin otac odredili život na poseban način: “Moj je tata volio govoriti da ako smo sami u svemiru, onda je tamo puno prostora bačenog u prazno. Nije bio prvi koji je to rekao, ali on je vjerovao u to. Vjerovao je i da svi zaslužuju znati istinu, da su u Roswellu zaista pali svemirci sa svojom letjelicom i da zataškavanje jednom zauvijek treba prestati.”