INTERVJU S NADBISKUPOM VRHBOSANSKIM

Kardinal Puljić: 'Benedikt XVI. dao je sve od sebe. Žao mi je što odlazi, ali sam uzbuđen što ćemo uskoro birati novog papu'

    AUTOR:
    • Mark Cigoj

  • OBJAVLJENO:
  • 17.02.2013. u 13:01

Kardinal Vinko Puljić (67), nadbiskup vrhbosanski, jedan je od 177 kardinala iz cijeloga svijeta mlađih od 80 godina, koji će negdje u drugoj polovici ožujka u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu izabrati novoga Papu.

Puljić je svojedobno bio najmlađi biskup Katoličke crkve, a Sveti Otac Ivan Pavao II ga je 30. listopada 1994., u njegovoj 49. godini proglasio kardinalom.

Monsinjor Vinko Puljić rođen je 8. rujna 1945. u Priječanima, u obitelji Ivana i Kaje Puljić. Bio je njihovo dvanaesto dijete. U Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu došao je 1961. U Đakovu je nastavio studij teologije, a 29. lipnja 1970. đakovački biskup msgr. Antun Bajerlajn zaredio ga je u svećenika. Prva dužnost bila mu je u Banjoj Luci, gdje je tri godine bio kapelan. Zatim je od 1973. do 1978. bio župnik u Ravskoj kod rudnika Ljubija. Potom je postavljen za duhovnika Dječačkog sjemeništa u Zadru gdje je proveo punih deset godina. Župu je ponovno dobio 1988. u Novoj Gradiški. Nepune dvije godine kasnije poslan je u Sarajevo na mjesto vicerektora Vrhbosanske bogoslovije. U Rimu je 6. siječnja 1991. zaređen u nadbiskupa.

Kardinal Puljić spremno se odazvao na razgovor za Nedjeljni Jutarnji o ostavci Pape Benedikta XVI., te o izboru novog Svetog Oca i potpuno otvoreno odgovarao je baš na sva pitanja. No, zamolio je da ne razgovaramo o politici.

Je li i Vas zaprepastila odluka o povlačenju Pape Benedikta XVI.?

- Ne bih rekao da me zaprepastila, ali me istinski iznenadila. Bio sam u malom šoku od iznenađenja, dok se nisam u duhu vjere pribrao. Kada su mi donijeli vijest tijekom svećeničkog susreta, vijest sam u prvi mah primio s nevjericom. Mislio sam - opet neke medijske makinacije.

Što ste u tom trenutku, nakon prvotnog šoka, osjećali?

- Kada sam ipak saznao da je istina, pomolio sam se i vratio k svijesti. Crkva ne ovisi o ljudima. Da ovisi od nas, krhkih ljudi, davno bi bila uništena. Crkvu vodi Božji Duh. Vratio sam vjeru u Isusovo jamstvo da je ni vrata paklena neće nadvladati (usp. Mt 16, 18).

Kako sada komentirate odricanje Benedikta XVI. od papinske službe?

- Tko poznaje duh i stil ovoga pape, razumjet će tu njegovu gestu i odluku. Znam sigurno da je promislio i domislio. Sve što radi i govori, izlazi iz jednog vjerničkog srca i dobro promišljene misli.

Neki komentiraju kako je ostavka izuzetno hrabar čin Benedikta XVI., a drugi da je to kukavičluk. Kako vi to doživljavate?

- Znam da ljudi komentiraju ovozemaljski, isključujući duh vjere. Ja ovom činu pristupam s dubokim poštovanjem, niti bih to nazvao herojstvom, niti kukavičlukom, nego promišljenom odlukom čovjeka koji smatra da trebaju doći snage koje se mogu nositi s izazovima vremena i fizički i duhovno. Vjerojatno će mnogima pomoći da uvide svoje granice i da ih prihvate, a i drugi da prihvate granice suradnika.

Poljski biskup Tadeusz Pieronek izjavio je da Papina odluka može biti poruka svjetovnim političarima koji se po svaku cijenu drže vlasti. Slažete li se?

- Poruka i te kako može biti snažna, samo nisam uvjeren da svjetovna vlast želi prihvatiti poruku i pouku korekcije na opće dobro. Previše je osobnih interesa i sebičnih nakana.

Kakve će posljedice Papina ostavka imati na Katoličku crkvu?

- Sigurno da je ovaj potez Svetog Oca dao posla ljudima od prava i drugih razmišljanja, da stvari poslože na ljudskoj razini. A Katolička crkva nije ljudska tvorevina, nju je Krist ustanovio i obećao jamstvo Duha Svetoga u sve dane… Jedino mi u toj Crkvi možemo posustati u osobnoj vjeri i ne biti vjerodostojni svjedoci. Čak smatram da ovaj Papin potez može izazvati ozbiljnu katarzu i otvorenost za Novu evangelizaciju, posebno unutar Crkve.

Možemo li već sada odrediti neke temeljne značajke pontifikata pape Benedikta XVI.?

- Ne bih htio biti pretenciozan pa davati takve ocjene. Možda zato što sam previše okupiran oko opstanka Crkve na prostorima BiH. No, duboko smo zahvalni Bogu da smo mogli živjeti u njegovo vrijeme, dok je on vodio Petrovu lađu u ovom uzburkanom moru života. Osobno sam zahvalan Benediktu XVI. za njegovo teološko učenje u Crkvi, gdje je najdublje tajne vjere tako razlagao da i oni koji nisu studirali teologiju mogu razumjeti. Kad je govorio, imali smo što čuti. Nažalost, mnogo je više bilo onih koji su njega htjeli poučavati, a ne čuti ono što je naučavao.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Izdvajamo