Filipinski velteraš Manny Pacquiao natjerao je američke medije da ga nazovu “najvećim azijskim ratnikom kojeg je svijet upoznao nakon Džingis-kana”.
Omaleni (169 cm i 66 kg) Filipinac posljednjih godina ne samo da je postao enormno popularan, bogat i uspješan u ringu, nego je iz mirovine “izvukao”podjednako slavnog, ali kudikamo manje karizmatičnog Floyda Mayweathera. Taj je tammnoputi Amerikanac napustio boks neporažen, objasnivši kako “više nema suparnika koji bi mu predstavljao izazov”. A onda se pojavio Manny.
Konačni odgovor na pitanje tko je najveći biksač na svijetu znat ćemo uskoro: 13. ožujka 2010. Pacquiao i Mayweather sudarit će se u najskupljem dvoboju svih vremena, vrijednom više od 200 milijuna dolara. Očekujući da će televizijski prijenos sustavom pay-per-view prodati u 50-ak milijuna sjevernoameričkih domova, promotori najavljuju da će dvojica šampiona bratski podijeliti čak 80 milijuna dolara.
I dok Mayweather, sin uspješnog boksača i nećak dvojice svjetskih prvaka, i nije mogao postati ništa drugo nego boksački šampion, Pacquiao svojim podrijetlom i naslijeđem predstavlja jedan sasvim drukčiji svijet i svjetonazor.
Pac-Man osvaja Ameriku
- Amerikancima nije presudno podrijetlo. Podržat će svakog hrabrog i sposobnog borca, pa kako ne bi uvijek nasmijanog Mannyja. A Pacquiao, k tome, iza sebe ima fantastičnu bajku. Odrastao je u kartonskoj kutiji i postao najbolji boksač svijeta. Zaista ga nije teško zavoljeti - kaže najuspješniji hrvatski boksački trener Leonard Pijetraj.
Pacquiao je rođen 17. prosinca 1978. u siromašnoj obitelji u gradiću Kibaweu na jugu Filipina. Ubrzo potom Mannyjev otac Rosalio napustio je majku Dionisiju i njihovo šestero djece. Odrastajući u neimaštini, Pacquiao je obiteljskom budžetu pomagao još kao dječak, prodajući cigarete na ulicama rodnog grada.
Majka je primijetila Mannyjevu sklonost boksu u 5. razredu osnove škole. Na nagovor lokalnog boksačkog trenera, već kao 15-godišnjak napustio je obiteljski dom i školu, te pošao u glavni filipinski grad Manilu potražiti sreću u tamošnjim ringovima. Praktički je pobjegao od kuće, ostavivši majci samo kratku poruku o svojim namjerama.
Nacionalna ikona
Nakon nekoliko tjedana u Kibawe je stiglo Mannyjevo pismo i uputa da gledaju njegov premijerni nastup u boksačkom šou na nacionalnoj televiziji. Međutim, obitelj Pacquiao tada si još nije mogla priuštiti televizor, pa su braća i sestre prve profesionalne nastupe budućeg šampiona pratili u izlogu trgovine elektroničkom robom.
U prvom meču pobijedio je bodovno nakon četiri runde. Nastavio je pobjeđivati i graditi karijeru kroz polumuha kategoriju (do 49 kg). Događali su se i porazi, čak i nokautima, ali Pacquiao je shvatio da u rukama ima Božji dar - fantastičnu brzinu i snagu udarca. Brzo je grabio prema vrhu, prelazio u teže kategorije i za nešto više od četiri godine, u prosincu 1998., prvi put postao svjetski prvak. Do danas je u relativno kratkom razdoblju osvajao naslove u pet različitih težinskih kategorija, što u profesionalnom boksu nije zabilježeno u posljednjih 70 godina.
Prijelomna borba karijere, ona koja mu je donijela pažnju američke publike i tamošnjih medija, bila je protiv meksičke legende Marca Antonija Barrere, kojeg je nokautirao u 11. rundi dvoboja u San Antoniju u studenome 2003. godine.
Amerikanci su ga tek upoznali, no na Filipinima je već bio nacionalna ikona. Njegovi se mečevi prate bez daha, na velikim videozidovima. Filipinci se masovno mole za njegove pobjede, a deseci tisuća ljudi dočekuju ga u zračnoj luci svaki put kad se vraća kući.
- Loše vijesti na Filipinima su svakodnevica. Kriminal, korupcija, građanski rat, uragani... Ljudi mnogo pate i gube nadu. Možda je razlog moje popularnosti to što im donosim dobre vijesti - objasnio je 31-godišnji Pacquiao zašto ga u domovini obožavaju i zašto u noći njegovih mečeva oružje na Filipinima miruje.
Možda najveću počast svojih sunarodnjaka Pacquiao je doživio na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Izabran je za stjegonošu na svečanom otvaranju Igara, iako kao boksački profesionalac nije imao mogućnost nastupa.
- Nahranio je gladne, sagradio je škole... Mi vrlo dobro znamo koliko je novca podijelio našim ljudima. On vjeruje da ga je Bog poslao u posebnu misiju da pomogne siromašnima - govore o svom Pac-Manu na Filipinima.
Politička karijera
Pa ipak, Pacquiao je u svibnju 2007. godine upoznao i bizarnu stranu svoje popularnosti. Kao neovisni kandidat natjecao se za mjesto u filipinskom parlamentu i kampanju financirao vlastitim novcem. Očekivala se njegova nadmoćna pobjeda, ali je izgubio izbore osvojivši gotovo upola manje glasova od suparničke kandidatkinje.Analitičari i sociolozi nisu imali logično objašnjenje za takav rasplet. Na kraju su zaključili da narod jednostavno nije želio izgubiti nacionalnu sportsku ikonu, a dobiti političara sumnjivih sposobnosti.
I Pacquiao je, naime, čovjek od krvi i mesa, nisu mu strane ni neke posve ovozemaljske radosti i užici, često nespojivi s vrhunskim sportom. Njegov američki trener Freddie Roach (radio je s Tysonom i Mickeyjem Rourkeom) izjavio je medijima da već godinama upozorava Mannyja na štetnost izvansportskih aktivnosti.
Intezivan noćni život (na “radost”supruge Jinkee), kockanje, druženje s gomilom “profesionalnih”prijatelja, cjelonoćne biljarske seanse, pokušaji političkog angažmana i snimanje reklama uzimaju previše vremena i pažnje, tvrdi Roach.
Novinari Manila Bulletina otišli su još dalje i prije nekoliko mjeseci Mannyja optužili da vodi prijetvoran život, jer troši tisuće dolara na kockanje, borbe pijetlova i biljar. Pacquiao je pokrenuo sudski postupak protiv novinara, ali ishod tužbe ionako ništa neće promijeniti. Manny je najbolji boksač svijeta i pobijedi li u ožujku Mayweathera, sve na Filipinima u što upre prstom, bit će njegovo.
Lova se danas mlati sa 65 kg
Posljednji dvoboj Vitalija Klička i američkog izazivača Kevina Johnsona jasno je pokazao zašto velteraši trenutačno zarađuju i po deset puta više od teškaša.
Nakon umirovljenja Mikea Tysona i Lennoxa Lewisa teška skupina, tradicionalno najpopularnija i najbolje plaćena, postala je feud braće Kličko. Odlični boksači i još bolji menadžeri iskorištavaju sušu talenata i poput monopolista čuvaju naslove od slabašne konkurencije.
S druge strane Atlantika, pak, prvih godina 21. stoljeća stvorila se kritična masa vrhunskih boksača težine između 60 i 70 kilograma. Oscar De La Hoya, Floyd Mayweather, Manny Pacquiao, Shane Mosley, Marco Antonio Barrera, Miguel Cotto, Felix Trinidad, Ricardo Mayorga, Erik Morales, Juan Manuel Marquez i Ricky Hatton u prošlih su desetak godina fanovima pružili seriju nezaboravnih dvoboja, a zahvalna publika uzvratila im je slavom i milijunima dolara. Pritom, nikome nije bilo presudno za koji se naslov boksa, već kakav spektakl pruža dvojac u ringu.