Mislava Žagara (42), prije dvadesetak godina nazivali su ‘mladim lavom’ HNS-a, bio je najbliži suradnik Vesne Pusić i Radimira Čačića, obnašao je funkicije predsjednika Mladeži HNS-a, pa predsjednik zagrebačkog ogranka HNS-a, zastupnik u gradskoj Skupštini, a 2003. imenovan je pročelnikom Gradskog ureda za planiranje.
Streloviti politički uzlet zastao je 2004. kada je izašao iz HNS-a, no 2005. ulazi u SDP nakon čega je imenovan pomoćnikom direktora Autobusnog kolodvora. Iz SDP-a je izašao lani kada postaje glavni tajnik novoosnovane stranke Naprijed Hrvatska Ive Josipovića.
Kako komentirate rezultate parlamentarnih izbora?
- Došlo je do zaoštravanja političke scene, što je rezultiralo podjelom na lijevu i desnu opciju, a oni koji su tražili neki treći put nasjeli su na obećanja i reforme koje je obećavao Most.
Skromne financije
Kako ocjenjujete novu Vladu?
- Prerano je za ocjene, pustimo ih da vidimo koje će biti prve reforme. Zasad mi se čini da su krenuli u krivom smjeru te da su svojom politikom doveli do dubokih podjela unutar hrvatskog društva. Vlada je tek formirana, a već su zaredali skandali. Oni produbljuju nepovjerenje u neobično ‘sklepanu’ Vladu. Zato dobar dio građana u nju nema povjerenja. Formiranje Vlade predugo je trajalo, prava trakavica, i praćeno je spletkama, lažnim obećanjima, stvaranjem i kidanjem saveza stranaka koje su teško spojive zbog ideoloških i drugih razlika. A o programima i predizbornim obećanjima slušamo sve manje. Mnoga su dobra obećanja već napuštena. Standard građana se tijekom krize smanjio 12 posto, tako da rast od jedan posto BDP-a neće biti dovoljan da se nadoknade gubici. Zbog toga Vlada nema pravo na 100 dana uhodavanja, a pogotovo ne bi trebala imati vremena baviti se krivo donesenim odlukama tijekom formiranja Vlade. Uz to, bez ozbiljnih reformi državi prijeti bankrot. Osobno sam mislio da će prvi potezi biti reformski, s obzirom na to da su se toliko pozivali na reforme. Ispada da su u vrlo kratkom roku Hrvatsku doveli do usijanja podjelama i bavljenjem prošlosti, a bitne su stvari stavili izvan fokusa. S druge strane, to im je možda i bio cilj jer očito znaju da ono što su obećavali teško mogu ispuniti. Mislim da će na kraju od reformi ostati samo pusta obećanja.
Zašto Naprijed Hrvatska nije uspjela na izborima?
- Ako gledamo kroz broj glasova i mandate, onda nismo uspjeli. Ali, puno je toga čime možemo biti zadovoljni. Moramo biti svjesni činjenice da smo osnovani samo par mjeseci prije parlamentarnih izbora i u kratkom roku uspjeli smo napraviti puno toga. Nametnuli smo određene političke teme kao što su regionalizacija, raspravu o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala, predložili zakon kojim se rješava važan dio problema građana zbog švicaraca, a prvi smo zatražili da Hrvatska izađe iz kompromitirane arbitraže sa Slovenijom. Osnovali smo organizacije u raznim dijelovima Hrvatske te smo na izbore uspjeli izaći u svim izbornim jedinicama. Bez obzira na izborni rezultat, smatram da je ovo dobar početak za tako mladu stranku. U kratkom se vremenu nismo mogli nametnuti medijima, a i financije su nam bile više nego skromne. Siguran sam, imamo dobru budućnost.
Bi li izborni rezultati SDP-a i stranke Naprijed Hrvatska bili bolji da ste bili u koaliciji?
- Ne, smatram da je SDP sa svojom koalicijom postigao maksimum koji je mogao dobiti, ali napominjem da se SDP kao najjača stranka ljevice trebao potruditi da se stvori još jedan blok lijevih stranaka, a ne raditi na tome da nas se u startu uništi. Uspjeli su nas izolirati u medijima, organizirati pljuvačke kampanje, podmetati... Uspjeli su nametnuti filozofiju mi-ili-oni i glasače ljevice koncentrirati na svoju koaliciju. Ali, i sami su bili žrtva takve kratkovidne politike. Na kraju priče nisu imali s kim koalirati i izgubili su izbore.
Koji su uzroci poraza ljevice na parlamentarnim izborima?
- Glavni uzroci poraza ljevice su loš mandat prethodne Vlade, stanje u SDP-u kao najvećoj stranci ljevice te podjele unutar ljevice. Gotovo je nevjerojatno da Zoran Milanović sebe naziva liderom ljevice, a radio je sve što je mogao da tu ljevicu razbije i razjedini. Naime, sva istraživanja su mjesecima prije pokazivala da će koalicija Hrvatska raste imati minimum 50 mandata, a maksimum 60. Milanović je kao samoprozvani vođa ljevice trebao biti mudar, kao što je to bio Račan, i raditi na još jednom lijevom bloku koji bi pokupio glasove ljevice nezadovoljne SDP-om. Nažalost, IDS-u i PGS-u, s kojima smo imali već gotovo dogovorenu koaliciju, zabranio je koaliranje sa strankom Ive Josipovića. I to samo zbog animoziteta prema Josipoviću, a ne vodeći brigu o općem interesu ljevice. Njegov doprinos gubitku Josipovića na predsjedničkim izborima je golem. Milanović, osim sebe, nikoga ne trpi na lijevoj sceni. I na taj je način predao vlast u ruke desnoj opciji koja je mjesecima unaprijed pripremala Most za buduću koaliciju, znajući da im sama koalicija svih desnih stranaka neće biti dovoljna za 76 mandata. Politika je i matematika, a krajnji je cilj doći do potrebne većine u parlamentu. Volio bih čuti gdje je Milanović vidio svoj koalicijski potencijal. Na kraju, gotovo je nevjerojatno da je kao vođa ljevice stavio svoj potpis na koaliciju s HDZ-om i ostatkom rigidne desnice koja je u toj koaliciji. Da vjerujem u teorije zavjere, rekao bih da je Milanović dogovorno predao svu vlast HDZ-u.
Osnivanje organizacija
Kako gledate na podjele u SDP-u nakon izbora?
- Podjele u SDP-u su već godinama vrlo duboke, a sada je sve to kulminiralo. Ni stranke Naprijed Hrvatska ne bi bilo da je stanje u SDP-u bilo bolje, puno je članova došlo iz SDP-a. Izbor čelnika je stvar članova i ne želim se opredjeljivati. Volio bih da nakon izbora SDP bude otvorenija, demokratičnija stranka, okrenuta napretku i reformama. Vjerujem da će članstvo SDP-a samo znati pametno odlučiti između Milanovića i Komadine. U svakom slučaju, bit će zanimljivo gledati rasplet nakon završetka unutarstranačkih izbora. Dobro poznavajući prilike u SDP-u, velika je šansa da se ta stranka nikad ne oporavi nakon ovih podjela. Naravno, takvo što ne bi bilo dobro ni za SDP, ni za Hrvatsku. S obzirom na to da smo na istoj ili sličnoj socijaldemokratskoj platformi, nama je u interesu jak i čvrst SDP koji će u budućnosti okupljati, a ne razdvajati.
Koji su planovi stranke Naprijed Hrvatska?
- Trenutačno nastavljamo tamo gdje smo stali prije početka parlamentarnih izbora, a to je osnivanje organizacija po cijeloj Hrvatskoj. Posebno ćemo se fokusirati na veće gradove i ovaj put spremno dočekati lokalne izbore.
Kako ste postali glavni tajnik stranke Naprijed Hrvatska?
- U drugom krugu predsjedničkih izbora, kada se vidjelo da bi mogao izgubiti, kontaktirao sam Ivu Josipovića i upozorio ga na stvari koje nisu dobro vođene u njegovu stožeru i na koje se nije dovoljno obraćala pozornost. Na kraju se sve to pokazalo točnim jer lijeva koalicija, koja je predložila Josipovića za drugi mandat, na terenu nije pokrila 30 posto biračkih mjesta, a dva koordinatora izbornih jedinica su drugi krug predsjedničkih izbora provela na skijanju. Sve to rezultiralo je time da je na tim izborima bilo najviše nevažećih listića od svih dosadašnjih predsjedničkih izbora. Nakon gubitka izbora i odluke o pokretanju nove stranke Ivo Josipović me pozvao da mu se pridružim. S obzirom na moje političko iskustvo u organiziranju i vođenju stranačke infrastrukture, zaključio je da bih ja bio najbolji izbor za glavnog tajnika. Taj njegov prijedlog je prihvatilo i Predsjedništvo stranke te sam tako došao na mjesto glavnog tajnika.
Kakva je vaša suradnja s bivšim predsjednikom?
- Odlična. Ugodno sam iznenađen načinom na koji Ivo Josipović vodi stranku i konzultira se u svemu s vodstvom stranke, što je za mene jedno novo iskustvo.
Državni udar
Prije povratka u politiku bili ste na Tajlandu. Koliko dugo? Što ste radili?
- Na Tajland sam zapravo otišao turistički, a igrom slučaja pojavila se poslovna prilika te sam se zadržao dulje od planiranog. Za jednu američku tvrtku radio sam kao property manager. Vrlo brzo se na Tajlandu dogodio državni udar kojim je vojska preuzela vlast. S obzirom na to da mi je supruga bila trudna i bili smo s dvoje male djece, odlučili smo se odmah vratiti. Tako je naša tajlandska avantura trajala samo četiri mjeseca.
Jeste li i dalje u građevinskom biznisu?
- Prema građevini sam uvijek imao veći afinitet. U bolja vremena posao je super išao, sve do krize kada je građevina stala, a ja sam se prebacio u ugostiteljstvo. To je bila moja najveća poslovna pogreška. Sve što sam dotad zaradio u građevini, uložio sam u otvaranje lounge bara u Tower centru Rijeka gdje sam kupio prostor na leasing te ga kompletno uredio i renovirao. Tada je prvo došao zakon zabrane rada nedjeljom, a zna se da šoping-centri upravo najbolje rade nedjeljom. Zatim je došao zakon o zabrani pušenja koji je bio nedorečen i nije regulirao pitanje pušenja u lokalima koji se nalaze u šoping-centrima. Preko noći je promet od desetak tisuća kuna pao na tristotinjak kuna. To je početak svih mojih poduzetničkih problema. Država i banka nisu imale sluha, makar sam tražio reprograme kredita i požurivao rješavanje statusa za lokale u šoping-centrima. Nakon svega toga dogodilo se da nisam više mogao plaćati ratu kredita. Danas imam manju projektantsku tvrtku.
Je li točno da su vam dvije tvrtke u blokadi zbog duga od 4 milijuna kuna?
- Točno je da postoje određeni dugovi, ali nisu ni približni iznosu koji se spominje. Ja sam klasični hrvatski građanin, počeo sam određene poslove i uspješno radio do dolaska krize. Tada poslovi padaju, a ja ne mogu više vraćati rate kredita i tu mi banka počinje krojiti život. Devedeset posto mog duga je prema bankama koje su zaplijenile svu moju imovinu, čija je vrijednost trostruko veća od iznosa duga. Nažalost, banka po hrvatskim zakonima može svu imovinu prodati za trećinu stvarne vrijednosti. S obzirom na to da sam ja za sve poslove garantirao svojom djedovinom, stan u novogradnji od 93 četvorna metra prodan je za 350.000 kuna, a kuću u kojoj je bio restoran i koja je procijenjena na dva milijuna eura, banka je prodala za 350.000 eura. Još je ostao veliki lounge bar u Rijeci koji je plaćen milijun eura, a za kredit sam isto jamčio svojom imovinom. Banka prolongira prodaju jer joj nije u interesu da se proda, a kamata raste. Na kraju će banka i taj prostor prodati u bescjenje, za trećinu stvarne cijene, a meni će ostati dugovi prema banci. Osobno smatram da hrvatska država nikad nije smjela dopustiti bankama da prodaju djedovine i osobnu imovinu u bescjenje, nego su se, ako su već davale kredite kapom i šakom, trebale i pošteno odnositi prema ljudima koji su pali u poslovne neprilike zbog krize koja nas je zadesila. Htio bih napomenuti da sam od svoje 18. godine privatnik. Dobio sam priznanje da spadam u deset posto najuspješnijih obrtnika u Hrvatskoj, a u svojoj dugogodišnjoj poslovnoj karijeri uplatio sam milijune kuna poreza u državni proračun. O tome nitko ne govori ni ne razmišlja, jedino o tome koliko je Žagar dužan. A svi dugovi koji su nastali poslovanjem pokriveni su mojom založenom imovinom. Ušao sam u poslovni rizik i izgubio. To je sastavni dio kapitalizma i tržišne ekonomije.
Kako ste postali pomoćnik direktora Autobusnog kolodvora zagreb?
- Moja poveznica s Autobusnim kolodvorom počinje u vrijeme kad sam bio zastupnik Gradske skupštine. Tada sam otkrio aferu zlatnih WC-a i napravio konferenciju za novinare ispred najskupljih WC-a ikad sagrađenih u Europi. WC-i su građeni na inicijativu tadašnjeg direktora koji je nakon toga smijenjen. Nakon mojeg povlačenja iz visoke politike novi direktor me pozvao i ponudio mi mjesto svog pomoćnika, s obzirom na to da sam po struci magistar znanosti prometne tehnologije s nekoliko međunarodno objavljenih znanstvenih radova. Tada sam bio nezaposlen, prihvatio sam poziv i četiri sam godine radio kao pomoćnik direktora Autobusnog kolodvora.
Obiteljska priča
Je li točno da ste osuđeni za verbalno nasilje u obitelji nakon što ste se 2014. posvađali sa šogorom?
- To je obiteljska priča koja je potpuno krivo prikazana u javnosti. Istina je da sam nazvao šogora nakon što je uputio niz užasno uznemirujućih i vulgarnih poruka mojoj supruzi, njegovoj sestri, koje su rezultat brakorazvodne parnice koju vode njihovi roditelji i koju oni svi jako teško proživljavaju. Supruga i ja smo se upravo vraćali iz Petrove bolnice u kojoj je njoj određeno strogo mirovanje i čuvanje trudnoće. Kad sam vidio koliko su je poruke uznemirile, instinktivno sam nazvao šogora i rekao da je ne uznemirava. S obzirom na moju političku karijeru, odlučio me prijaviti kako bi me ocrnio u javnosti. Osuđen sam za verbalno nasilje jer sam mu tom prilikom rekao da ću, ako je nastavi uznemiravati, doći i njega, tada 18-godišnjaka, namlatiti po guzici. U sudskoj presudi ta je izjava dogovorno preformulirana u da ću ga ‘istući’. Ako je kvalifikacija takvog djela, gdje ja nastupam štiteći svoju suprugu i nerođeno dijete, obiteljsko nasilje, učinio bih to opet.