Hoće li novi holivudski Robin Hood opet izazvati val nostalgije za popularnim engleskim junakom iz Šervudske šume? Nije baš sigurno. Pustolovni spektakl Ridleyja Scotta s Russellom Croweom u naslovnoj ulozi imao je blještavu premijeru u Cannesu (donekle ju je pokvario nedolazak redatelja koji se oporavlja od operacije koljena), ali ga kritičari nisu dočekali ekstatično, pogotovo ne u Americi. Većini smeta što je od najavljivanog, svježeg tumačenja legende ostalo vrlo malo: zapravo, povijesne okolnosti već su podjednako, ako ne i puno dojmljivije, interpretirane u filmu Richarda Lestera “Robin i Marian” - od pogibije krvožednog Rikarda Lavljeg Srca pod zidinama francuskog dvorca do seksualne zaluđenosti njegova brata Ivana novom francuskom suprugom - ali zato su puno zanimljivije usporedbe s “Gladijatorom”, prethodnim Scottovim i Croweovim velikim uspjehom. Također, priča završi kada bi zapravo trebala početi, okupljanjem naslovnog junaka i njegove družine u Šervudskoj šumi.
Prestar za superjunaka
Hoće li biti prilike da se ispravi propust, u najavljivanom nastavku? Šanse nisu prevelike. Analitičari filmskog tržišta ističu da je Crowe - kojemu je već 46 godina - prestar da bi dočarao virtuoznog strijelca i konjanika. Sean Connery je imao upravo toliko godina kada je igrao Robina Hooda u “Robinu i Marian”, ali taj je lik bio koncipiran kao neka vrsta umirovljenika kojega muče svakojake bolesti. Publika u multipleksima je nemilosrdna: čim holivudske zvijezde prijeđu četrdesetu, u njihovim filmovima mora biti što više humora (a i poneki mladac s kojim će se poistovjećivati tinejdžeri), dok se u “Robinu Hoodu” jedva tu i tamo nasmiješite. Scottov film ovog vikenda sigurno neće svrgnuti “Iron Mana 2” s prvoga mjesta američke top-liste, ali će poharati međunarodno tržište. Ipak, je li to dovoljno da se pokrije budžet od navodnih 150 milijuna dolara i pristupi pripremi nastavka? Produkcija svakog blockbustera traje barem dvije-tri godine, pa bi na eventualnoj premijeri sljedećeg filma iz serijala Crowe mogao proslaviti 50. rođendan.
Što je trebao napraviti Ridley Scott? Ako mu se nije svidio sinopsis zbog kojega su ga angažirali - krajnje revizionistička dosjetka po kojoj je šerif od Nottinghama pravi junak, a Robin Hood smutljivac koji je nezasluženo postao legenda - mogao je slijediti koncept lanjskog hita “Zvjezdane staze”, u kojemu je J. J. Abrams, producent “Izgubljenih”, pomladio ekipu tako što je uzeo nove glumce i pokušao ispričati što se zbilo prije nego su kapetan Kirk i gospodin Spock postali svemirske ikone.
Izmišljen, ali znamenit lik
Scott je bio na dobrom tragu. Kako nas povjesničari uvjeravaju, Robin Hood je samo legenda, nipošto stvarna ličnost (danas bi vas u Nottinghamu zbog takvih tvrdnji poprijeko pogledali jer se turizam toga kraja zasniva na eksploataciji imidža šervudskog odmetnika), koja se prvi put spominje u srednjovjekovnim baladama i tradicionalnim svibanjskim igrama na sajmovima: engleska riječ “hood” - kapuljača - sinonim je za lopova ili odmetnika. Ovisno o izvoru, možda je bio suvremenik Rikarda Lavljeg Srca pa je mogao sudjelovati i u 3. križarskom ratu, krajem 12. stoljeća, a možda je živio i gotovo stoljeće-dva poslije, za Edwarda II. ili Edwarda III. Najintrigantnije je što je u tim ranim spominjanjima Robin Hood pozicioniran kao običan slobodnjak koji krade bogatima i skrbi za siromašne, dok ga tek u 16. stoljeću pretvaraju u plemića. Sve zgode s križarskim ratovima, Rikardom Lavljeg Srca, Ivanom Bez Zemlje i trvenjima osvajača Normana s domaćim Saksoncima izmišljotina su 19. i 20. stoljeća, koju je najprije popularizirao slavni roman Sir Waltera Scotta “Ivanhoe” (u kojemu je Robin Hood tek epizodni lik), a zatim i filmovi.
Prijelomni je bio spektakl “Robin Hood” iz 1922. u kojemu se Douglas Fairbanks, glavni glumac, scenarist i producent, u jednom trenu prepao zamašnosti projekta pa je htio obustaviti snimanje. Naravno da u tako skupom filmu naslovni lik nije mogao biti običan bandit, nego plemeniti Earl od Huntigtona, kojemu su ljudi princa Ivana oteli posjed, pa se on odmetnuo u šumu. Isto je i s “Pustolovinama Robina Hooda” iz 1938.: film je koštao dva milijuna dolara (danas bi se njegova cijena mogla usporediti s onom Scottova spektakla), snimljen je u tek uhodanom tehnicoloru, a glavnu ulogu dobila je najveća zvijezda Warner Brosa u toj vrsti filmova - Australac Errol Flynn.
Nedostižna zarada
Što bi se dogodilo da James Cagney tih godina nije bio u zategnutim odnosima sa svojom matičnom kompanijom: njemu je, naime, ta uloga bila prvo obećana! Flynnov Robin Hood zove se Sir Robin od Locksleyja i saksonski je plemić koji od Normana cijeni samo svoga zakonitog kralja, Rikarda Lavljeg Srca, dok Ivana i njegove krvnike prezire.
Sljedeći skupi film o popularnom odmetniku, “Robin Hood” s Kevinom Costnerom iz 1991., stajao je 50 milijuna dolara (kada se uračuna inflacija, opet smo blizu cijeni Scottova filma), a koristio je high-tech mogućnosti tadašnjeg Hollywooda: strelice su letjele kao nikada dotad, a bilo je i eksplozija, iako se onda nije znalo za dinamit. Robin je i tu plemić, prezime mu je Locksley, a u šumu ga je natjerala strahovlada šerifa od Nottinghama. Tko u završnici igra kralja Rikarda? Sean Connery, koji se već ogledao u ulozi Robina Hooda. Golem uspjeh filma (tadašnjih 400 milijuna dolara bruto zarade teško da će Scottova verzija ponoviti, pogotovo ne u današnjem iznosu) omogućio je i simpatičnu parodiju Mela Brooksa “Robin Hood: muškarci u tajicama”.
Ridley Scott i scenarist Brian Helgeland (napisao predložak i za Croweov probojni holivudski film “L.A. povjerljivo”) mudro su se pokušali vratiti izvorima. Robin Hood je običan strijelac koji završi u okovima nakon što kralju Rikardu kaže što misli o njegovim palestinskim pothvatima.
Kobna megalomanija
Način na koji se on domogne plemstva također je domišljata dosjetka (iz koje se moglo izvući puno više komičnih situacija), no film poslije krahira na vlastitoj megalomaniji: kako da se Robin nađe na čelu engleske vojske protiv Francuza ako nije u nekoj posebnoj vezi s poveljom sloboda zvanom Magna Carta, koju će 1215. morati potpisati novi kralj Ivan kako bi plemstvu dao neke ustupke?! Način na koji je Robin Hood doveden u vezu s Magna Cartom poprilično je infantilan scenaristički obrat (kao i još štošta u posljednjoj trećini filma), a upravo je nevjerojatno kako se Scott i Helgeland nisu usredotočili na motiv koji im je bio pred nosom. Naime, posve su marginalizirali ključni motiv legende - Robinovo pljačkanje bogatih i darivanje siromašnih (tek u jednoj sceni on otima žito namijenjeno pohlepnim crkvenjacima), i to u doba kada recesija samo što nije izbila i kada će milijuni ljudi spasti na prosjački štap. Problem je što su holivudski blockbusteri poput mastodonata: teško je u njih unijeti nešto aktualno kada je produkcija već počela. Trebalo je biti prorok, a to se redatelju i njegovu scenaristu (tj. vojsci scenarista, no samo je Helgeland potpisan kao glavni autor) nije posrećilo.
Ima tu i desantnih čamaca
Da smo u završnici umjesto inertne englesko-francuske bitke (u kojoj se osvajači - ne bi vjerovali! - služe desantnim čamcima) gledali socijalno “nabrijanu” klaonicu između bogataša i siromaha, o “Robinu Hoodu” danas bi svi pričali. A da se još Scott usudio preuzeti motiv iz odlične serije “Robin iz Sherwooda”, po kojoj junak nije bio kršćanin nego poganin, dobili bismo modernog i nekonvencionalnog Robina Hooda koji bi zacrtao smjer kasnijim adaptacijama. Ovako ćemo morati pričekati neku novu priliku, a njih će - sudeći po dugovječnosti legende - zasigurno još biti.
Pet najboljih Robina Hooda u povijesti filma i televizije
1938. Pustolovine Robina Hooda
Najomiljenija filmska verzija legende o banditu iz Šervudske šume uopće se ne zamara odnosom prema povijesti, no i danas odlično funkcionira kao živopisni eskapizam. Američki filmski institut uvrstio ju je među 100 najvažnijih američkih filmova, a na osobitoj je cijeni filmska glazba Ericha Wolfganga Korngolda. Na špici su potpisana dvojica redatelja: Warner Bros bio je nezadovoljan Williamom Keighlyjem pa ga je zamijenio Michael Curtiz (“Casablanca”). Senzacionalan blu-ray disk napravljen je samo za američko tržište.
1976. Robin i Marian
Richard Lester režirao je ovaj film prema scenariju Jamesa Goldmana (napisao dramu “Lav u zimi” koja se bavi odnosom Henrika II. i Eleonore od Akvitanije, roditelja Rikarda Lavljeg Srca i Ivana Bez Zemlje), u razdoblju dok se poigravao kostimiranim razbibrigama (“Tri mušketira” i sl.) Naslovni junaci su u “jeseni svoga života”: on se vratio iz križarskog rata, a ona se povukla u samostan, no opet se združuju u posljednjoj pustolovini. Audrey Hepburn odlična je partnerica razigranom Seanu Conneryju, a blistav je i Nicol Williamson u ulozi Malog Johna.
1922. Robin Hood
Onima koji rijetko gledaju nijeme filmove bit će teško objasniti po čemu je ovaj spektakl izuzetan (s cijenom od gotovo milijun i pol dolara bio je dotad najskuplji holivudski film), ali ako se već upuste u taj pothvat, teško da će biti razočarani. Douglas Fairbanks slovio je tih godina kao takva zvijezda da je službeni naslov glasio “Douglas Fairbanks u Robinu Hoodu”. Bio je to i prvi film koji je imao službenu premijeru, posve istovjetnu ovim današnjima. “Robina Hooda” možete posve legalno skinuti s interneta.
1991. Robin Hood
Najuspješniji film svih vremena o popularnom odmetniku, snimljen dok je zvijezda Kevina Costnera bila na vrhuncu. Utjecaj tada vrlo popularne engleske serije “Robin iz Sherwooda” je očit: iz nje je preuzeta i dosjetka da je Robinov pobočnik Azeem Saracen (glumi ga Morgan Freeman), a i mnogo “modernizama”, poput korištenja teleskopa. Uloga je bila ponuđena i Melu Gibsonu, ali je nije prihvatio jer mu je tada bilo dosta kostima (upravo je igrao Hamleta), no poslije je snimio film “Hrabro srce” o škotskom Robinu Hoodu - Williamu Wallaceu.
1984/86. Robin iz Sherwooda
Na glasu kao jedna od najboljih pustolovnih serija u povijesti britanske televizije. Snimana je na autentičnim lokacijama, što u to vrijeme nije bilo uobičajeno. Ukupno je realizirano 26 epizoda: nakon prvih 13 seriju je napustio hvaljeni Michael Praed, pa ga je zamijenio Jason Connery, sin Seana Conneryja. Priča miješa krajnji realizam i fantastiku, pa je tako Robin Hood običan kmet kojega šumski polubog izabire da postane zagovornik potlačenih. Budući da je Robin poganin, Crkva je glavni negativac, dakako uz normanske osvajače.