Kada Zagrepčanku Sanju Rotter čovjek sretne negdje u gradu, teško će znati da je to lice objavljeno u međunarodnom izdanju visokotiražnog magazina Forbes uz popratni tekst kako se radi o “jednom od tri hrvatska dizajnera na koje treba računati”. Naime, koliko god da ona u svijetu postiže zapažene i značajne uspjehe, u nas se o njoj rijetko piše, možda tek u specijaliziranim magazinima i rubrikama dnevnog tiska.
Sanja je, naime, dizajnerica u usponu koja je na vrijeme shvatila da se uspjeh ne gradi u Hrvatskoj, nego na velikoj, svjetskoj pozornici. Stoga se nedavno vratila iz New Yorka gdje je bila među samo nekoliko predstavnika na prestižnoj WantedDesign izložbi u organizaciji Ikon Arts Foundationa, neprofitne organizacije za promicanje hrvatske kulture, vizualnih umjetnosti i dizajna u SAD-u.
WantedDesign je, kaže Sanja, međunarodna dizajnerska platforma koja je u pet godina postojanja evoluirala u ključni događaj u sklopu velike manifestacije NYCxDESIGN, koja obuhvaća stotine dizajnerskih događanja diljem grada. Sanja se tamo, rame o rame, borila s predstavnicima Irske, Poljske, Meksika, Norveške, Španjolske, Argentine i Kanade.
Toplo oko srca
Ipak je samozatajna, pa Forbesov opis komentira riječima kako joj je zbog toga bilo toplo oko srca jer se radi o vrlo prestižnom svjetskom magazinu, ali “ne znači joj ništa konkretno”.
Sanja je rođena u Zagrebu gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a potom i magistrirala na studiju dizajna, smjer industrijski dizajn. Nakon studija otkrila je kako je njezina umjetnička strast vezana uz drvo kao materijal pa danas radi na širokom spektru dizajnerskih aktivnosti vezanih uz drvo, u suradnji sa stolarijom Močvarni hrast. Njezina je specijalnost, naime, upravo hrastovina koja je godinama odležala u močvarama, a kojoj zna udahnuti novi život.
- ‘Kućni’ sam dizajner zagrebačkog hotela Jägerhorn, a radila sam i u tvrtkama Clinica, na projektiranju opreme za hrvatske nacionalne i parkove prirode, te Bellabeat, na razvoju i prototipiranju pametnih drvenih proizvoda za žene. U posljednje se vrijeme bavim i dizajnerskom edukacijom na radionicama s drvom za djecu i odrasle - opisuje svoj profesionalni život.
Kaže kako je njezina današnja estetika, način razmišljanja, rezultat višegodišnjeg školovanja i vlastitog rada. No, drvo je došlo spontano.
- To je ljubav koja se razvila na fakultetu kroz zadatke i studijska putovanja. Prvi susret s drvnom industrijom dogodio se na studijskom putovanju u Slavoniju gdje sam se susrela s poznatim slavonskim hrastom i mogućnostima, ali i teškoćama industrijske proizvodnje u Hrvatskoj. Taj posjet je ostavio velik trag. Vidjevši glupost, teškoće i neiskorišten potencijal, osjetila sam tugu i bijes, emocije koje su postale moj poriv za borbu. Osim drva, bavim se i keramikom, ali volim sve prirodne materijale. Zalažem se za kvalitetne dugovječne proizvode, obnovljive izvore energije, održivost, recikliranje, ekologiju i brigu za okoliš - govori Sanja.
Najčešće ju je moguće sresti u radnoj kuti, u stolarskoj radionici gdje se bez zadrške prihvaća najtežih stolarskih strojeva, sjekira, pila i drugih instrumenata kakvi se rijetko susreću u rukama krhke plavuše, što je slika koju Sanja odaje na prvi pogled.
- Posao dizajnera nije nimalo glamurozan. Budući da sve radim vlastoručno u radionici, cijelo vrijeme sam prljava. Ruke su mi često crne od ljepila ili smole, izgrebane i pune sitnih špranja. Uvijek uništim nokte na brusilici. Nosim pregaču i izgledam kao čistačica ili radnica u industriji. Glamurozno, zar ne - smije se Sanja. No, iza nje su stotine kilograma obrađenog drveta, pretvorenih u moderne Monolit ladičare ili zanimljive češljeve iz serije proizvoda pod nazivom Woodoir, spoj budoara i drva, što ponajbolje opisuje Sanju Rotter i njezine proizvode. Njezin je rad, stoga, mješavina praktičnog, industrijskog i umjetničkog.
Samostalna izložba
- Izlagala sam na svim bitnijim regionalnim izložbama dizajna, a prošle godine imala sam samostalnu izložbu u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Prvi veći uspjeh bila mi je nagrada HDD-a za najbolji studentski koncept na Izložbi hrvatskog dizajna 1112, za magistarski rad ”Wood: Material / Intangible”. Još uvijek sam vrlo ponosna na to - kaže Sanja.
Smatra kako je njezin posao, industrijski dizajn, razapet između dvije pomalo nespojive situacije: industrija stagnira i gotovo se uopće ne razvija, dok je uspon dizajna strelovit,
- To vrlo dobro možemo vidjeti na izložbama hrvatskog dizajna svake dvije godine. Kad sam krenula na fakultet, prisutnost produkt dizajna na izložbama bila je gotovo zanemariva ili su projekti ostajali na razini 3D prikaza. U samo nekoliko godina to se drastično promijenilo. Proizvodnja je zbog krize usmjerena na vlastitu ili obrtničku proizvodnju u malim serijama, uglavnom zaobilazeći velikoserijsku, industrijsku proizvodnju. Ljudi su jednostavno odlučni da proizvedu nešto. Druga je stvar medijska popraćenost hrvatskog dizajna kao nečega vrijednog i zanimljivog, što je svakako pohvalno.
Izravni pristup
Ono što nam još nedostaje jest strategija dizajna na razini države - prepoznavanje kreativnih industrija, koje se u krizi najlakše oporavljaju, kao strateškog pokretača gospodarskog razvoja. Hrvatski proizvod ne može cjenovno konkurirati, primjerice, kineskom - šansa njegove konkurentnosti je u kvaliteti: dobrom dizajnu i kvalitetnoj izradi, što je i više nego ostvarivo - zaključuje naša dizajnerica.
Svijetli primjer toga je, kaže, vukovarska industrija Borovo koja je uspješno izašla iz krize proizvodeći obuću koju su dizajnirali hrvatski dizajneri. Dodaje kako gradu koji je pretrpio toliko destrukcije, uništavanja i razbijanja očajnički treba stvaranje kao jedini način prevladavanja negativnih i destruktivnih tendencija u društvu.
Tim se motom i sama vodi. Prisjeća se kako je suradnju sa stolarijom Močvarni hrast i stolarom Darkom Franjićem počela gotovo bez ikakva plana. Došla je na vrata radionice, rekla da nema ni posla niti novca, ali je interesira drvo. Svidio im se takav izravan pristup.
- Počela sam crtati nacrte namještaja i interijera, raditi u radionici, pomagati što god treba. S vremenom smo imali i veće poslovne pothvate na obostranu korist. U tri godine naučila sam mnogo toga o tehnologiji i svojstvima drva, što je ipak sitnica jer o drvu možeš učiti cijeli život i nikad nećeš znati sve - kaže skromno.
Teško joj je govoriti što bi smatrala svojim uspjehom. Pogotovo jer, kaže, čovjek uvijek traži novi i viši cilj kad u nečemu uspije.
- Nedavno, kad sam posjetila Metropolitan Museum of Modern Art u New Yorku, pomislila sam kako bi izlaganje nekog rada u MoMa-i sigurno bilo vrhunac (bilo čije) karijere. Ali, problem je s vrhuncima što kada dođeš do vrha, počneš se spuštati dolje. Moj uspon još traje, a kamo će me put dovesti, život će sam razotkriti - zaključuje.