Krajem 1990-ih ovdje bijaše more, a preko puta veliko brdo. Tada je direktor zadarskog SAS-a, u to vrijeme jedne od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj za koju se govorilo da čistačice imaju direktorsku plaću, odlučio sagraditi ovu megamarinu.
Mir u kući
Jednostavno su brdo preselili u more i njime nasuli ovih 350.000 četvornih metara današnje površine marine. Sagrađeni su gatovi, bili su tu previđeni i apartmani i hotel, marina je uglavnom imala današnje osnovne gabarite, a zvala se Zlatna luka. Rat je prekinuo daljnje ambicije i sve je uglavnom stalo sve dok nije turska kompanija Dogus grupa kupila marinu. Arhitekt marine i tada i sada kada je marina dobila današnji oblik i sadržaj je zadarski arhitekt s Murtera Nikola Bašić.
I evo, sada se pred nama prostire megamarina koja može primiti 1200 brodova do 80 metara duljine i gaza do sedam metara, sa 1200 parkirališnih mjesta i 248 garaža, sa 300 vezova na kopnu, dva bazena za dizanje plovila, 20-tonskom prikolicom, travel liftovima od 30, 35 i 80 tona, s golemom čarter-zonom, najkompletnijom i najvećom marinskom servisnom zonom na Jadranu...
Sve to promatramo iz reprezentativnog ureda direktora marine Božidara Duke, smještenom na prvom katu upravne zgrade, dostojnom ovako velike marine.
Božidar Duka je ovdje direktor već 15 godina, a sada je i regionalni direktor Dogusa za sve hrvatske marine: Sukošan, Mandalina i Borik.
- Kad smo koncipirali marinu, rekli smo da su čarter-gost i individualni gost dva različita svijeta. Isto tako i vlasnici jedrilica i vlasnici motornjaka dva su različita nautička svjetonazora. Onda imate dodatnu selekciju: dobar brod i loš brod, pa manji brod, veći brod... I kada to posložite kako treba, onda imate mir u kući - kaže Duka.
Specifičnost je i blizina ovog mosta na Ždrelcu za visinu jarbola do 16 metara.
- Onda smo počeli pregovarati s dilerima i brokerima, nudeći dobar smještaj, dobar vez i servise. Imamo praktički danas više od 40 tvrtki koje se bave servisima. Imamo 17 čarter-tvrtki sa 440 i nešto plovila. To se u zadnje vrijeme i povećalo. Nekad je bilo 30 posto čartera, ostatak individualni - ispričao je direktor te pokazao na prostranstvo marine i na kartu na stolu.
Park maslinik
- Ovo je čarter-zona i zona servisera, tu je taj nevidljivi zid. Ovdje je zona individualnih klijenata, ima ih nešto više od 500. I ovdje imamo iza prostor na kojem je suhi vez, a ovo je jedna usluga plovila na kopnu koju sam ja kopirao iz Italije, sa 30 posto nižom cijenom veza. Brod je na kopnu i imate određen broj besplatnih operacija dizalica. Znači, najavi se, dođe, mi brod spustimo u more, kad ide kući, vadimo brod van. Imamo tu nekih 150 vezova i to je popunjeno - istaknuo je.
Ovdje što god taknete, kaže, je veliki prostor. Dosad je uloženo oko 26 milijuna eura. Na slobodnom prostoru ispred garaža, na 25.000 kvadrata, zasadit će masline, bit će to veliki park-maslinik. Još treba dovršiti asfaltiranja parkinga u čarter-zoni, i još preostaje malo ozelenjavanja. - Imamo tu još neke prostore, garaže s krovovima, gdje smo mislili staviti neke sportske sadržaje, tenis, odbojku, čak imamo i projekt golf. A ovdje, u najatraktivnijem dijelu marine, u južnom dijelu Portus Beach Cluba predviđen je bazen - najavio je direktor marine Božidar Duka.
Talijanski par Lisa Benedetti Camere i Gianni Camere
Gianni Camere, jedriličar iz Genove u Italiji, plovi već 70 godina i u svojoj pomorskoj karijeri je promijenio sedam brodica, dvije žene i usto prošao pola svijeta.
Bio je u Panami, SAD-u, Turskoj, Španjolskoj, ali kaže kako se najljepša marina na svijetu i ujedno najlagodniji život nalazi u Sukošanu pokraj Zadra. Upravo zato je posljednjih 20 godina svoju 17 metara dugu jedrilicu Bintanga zavezao u marini Dalmaciji i otad to mjesto proglasio svojim drugim domom. Stari je on morski vuk, kaže ako se kuži u nešto, onda se kuži u brodove. Svoje prve jedriličarske korake napravio je sa samo šest godina. Njegov otac se bavio ribarstvom, a on je od malih nogu saznao kako izgleda život na brodu. S ocem je plovio na starom drvenom brodu Saint Germain, osjetio je pokrete valova i već tada znao da će jednoga dana posjedovati svoj brod. S 20 godina njegova je želja postala stvarnost.
Kupio je svoj prvi brod, postao skiper i bacio se u biznis prijevoza ljudi s kopna na talijanske otoke. Istodobno je držao i instrukcije iz ronjenja, a sve kako bi mogao nastaviti svoj san.
- Trebalo je nekako platiti račune, ali i skupiti još novca za novi brod. Moja prva jedrilica bila je odlična, kako je samo sjekla valove, ali tražio sam još izazova - rekao je Gianni. Ubrzo je prodao taj brod i kupio mali kruzer koji je za nekoliko godina zamijenio pilotinom, a potom otvorenim brodom. Ubrzo je došao do svoga šestog broda, slavnoga Grand Soleila, ali mu je i dalje nedostajalo ono nešto - osoba s kojom će dijeliti tu strast. Iza sebe je imao jedan brak i dvoje divne djece koja su voljela jedrenje. Ipak, na jednoj zabavi za tekstilne obrtnike pronašao je svoju ljubav života.
- Prišao sam joj i pitao je li za ples. U onom trenutku kada sam je primao za ruku i ispod boka, pogodio me takav električni impuls kakav još nikad nisam osjetio - ispričao je Gianni.
Lisa Benedetti-Camere, djevojka puna impulsa, pogledala ga je na njihovu brodu u Sukošanu i samo se nasmijala.
- Uvijek me znao nasmijati. Ovo između nas je ugoda kada cijeli život možeš provesti uz samo jednu osobu - rekla je gledajući u muža.. (Matija Boltižar)