Političarka Mirela Holy (r. 1971.) svojevrsni je manifest, ili zastava. Ona svoje unutarnje kontradikcije nosi i pokazuje na licu: bijelu put - puder, i crnu kosu, a pod njom vrlo često crnu haljinu. Netko bi je okrstio, motreći joj jarkocrveno pobojana usta, Snjeguljicom politike.
Danas je Holy predsjednica ORaH-a (skraćenica od: Održivi razvoj Hrvatske), stranke kojoj je “drukčijost” identitet a želi se profilirati kao “drukčija, različita politička stranka”, i u svijesti građana “postati relevantna nacionalna politička stranka kojoj je briga o javnom interesu razlog postojanja”. Zaista, riječi koje gordo zvuče, a samo posredno žele naznačiti političku kaljužu dvostranačke vladavine u povijesti RH, HDZ-a i SDP-a. Pritom svatko, pa i onaj nezainteresirani, znade da je Mirela Holy ispisnica iz posljednje spomenute.
“ORaH svojom promišljenom, strateškom politikom održivog razvoja u javnom, a ne u privatnom i/ili stranačkom interesu gradi Hrvatsku u održivu, samostalnu državu jednakih pravila i šansi za sve”, kaže se na internetskoj stranici ove stranke, uz veliku mogućnost da je Holy, nesuđena spisateljica i modna kreatorica, autorica citiranih riječi. One se posredno referiraju na notorni Rimski klub i njegovu studiju “Granice rasta” iz pretpotopne 1975. Naime, tada su se živući veleumovi okupili na talijanskom imanju jednog Rockefellera ( Belagio) i formulirali zamisao održivog razvoja globalnog privatnog sektora na trošak sirotinje.
Drugim riječima, drukčija političarka osmislila je drukčiju stranku čiji bi opstanak i eventualno ostvarenje tek spomenutog cilja bilo od spasonosne, globalne važnosti, ne samo hrvatske. A koliko je Holy drugačija od drugih vođa stranaka, koji izlaze na izbore za sabor EU, samo donekle pokazuje njena predsjednička biografija.
Započela u Dubravi
Započela je raditi u Narodnom sveučilištu Dubrava (1999.-2001.), kao voditeljica manifestacija. Slijedili su je razni poslovi u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (2001.-05.); među ostalim, bila je šefica kabineta ministra Ive Banca. Dakako, između redova njenog CV-a probijaju izborne pobjede i porazi matične joj stranke, SDP-a, u koju se učlanila još 1998. Za Sanaderove vlasti, Holy radi i direktoruje u agenciji za odnose s javnošću Maksima (2005.-08.) te ponekad predaje na jednom veleučilištu. Za saborsku zastupnicu izabrana je prvi put 2007., a drugi 2011. Sabor ju je potvrdio kao ministricu istog ministarstva, u kojem je prije službovala 23. XII. 2011., a ostavku je podnijela 7. lipnja 2012. Za nepunih pola godine postala je prepoznatljiva političarka i javna osobnost, pokazujući figu onima koji su je iza leđa nazivali tipičnim aparatčikom. Na pitanje je li joj ostavka bila iznuđena, nije izravno odgovorila. 2013. napustila je Stranku demokratskih promjena i pokrenula stranku Održivog razvoja Hrvatske.
Ako ništa više, može se reći da je Mirela Holy čitava života, do sadašnje tzv. najbolje životne dobi - navršit će 43. godinu sljedećeg prosinca - radila od jutra do sutra. Jer, mimo svih pobrojanih poslova i dužnosti, ova profesorica etnologije i komparativne književnosti, i doktorica znanosti, bila je modna kreatorica s razvidnim portofolijem i autorica tri knjige (jedna u suautorstvu). Za petnaest godina radnog staža to su, ipak, zavidna ostvarenja.
Holy je, očito, vrlo rano naučila i prozrela poslovicu prema kojoj smo svi mi samo ono što drugi vide u nama, a ne ono što mi sami mislimo i vjerujemo da jesmo. Holy se čak poigrava s tom činjenicom. S pitanjima o njenoj javnoj predodžbi, da ne velim imidžu, novinari su je “zatekli” kada je bila prvi put izabrana za saborsku zastupnicu. Je li zaista darkerica, čudakinja, je li joj nadimak “vještica” i “kuja” - po naški “the W(B)itch”, ili - što?
Mlada političarka smjesta im je priznala vlastitu neobičnost ili čudnovatost, ističući da je itekako svjesna svog iskakanja iz vizualnog identiteta domaće političke klase. I ne samo nje. No, istovremeno je odlučno odbila mogućnost da bi svoj izgled u budućnosti prilagođavala vladajućoj muškoj ili stranačkoj, konkretno SDP-ovskoj većini. I to je obećanje ispunila. Tako joj je manjinski izgled ostao i postao zrcalna slika političke bitke za manjinske skupine i prava, za drugost, za one koji su drukčiji bilo izgledom, bilo izborom partnera itd.
Pljuvali su na nju u koloni gay-pridea, ali ona se iduće godine vratila u nju.
Rečeno parafrazom benda Vještice: Holy je totalno drukčija od drugih, i to po svom izboru kojeg je svjesna i kojem je privržena. Iz nekog drugog očišta, Holy je sa spomenutom odlukom postala otpadnica. Strši kao šaka u oku. Ali, takva je ona bila od svojih početaka, od srednje škole pa do doktorske titule. U nepisanoj povijesti novije hrvatske politike, naime, doktorska titula bila je po svim vijestima uz Bakarića, Šuvara, Bakrača, Derossi-Bjelajac itd. Tek su profesori s komparativne književnosti ( Milivoj Solar, Andrea Zlatar-Violić) ostavili titule na Filozofskom fakultetu i ušli u politiku bez njih. Baš kao i Mirela Holy.
(...)