ZAGREB - Kolektivni ugovori u ovoj kompaniji nikada nisu bili dobri. Oni su školski primjer političkog populizma ..., uvijek su bili predmetom licitacije, djelatnici su tražili sve veće beneficije, a do odstupanja u financijskom ili materijalnom smislu nije dolazilo, bez obzira na stanje u kompaniji. To je suludo, čista kupovina socijalnog mira. Kolektivni ugovor Croatije Airlines mogao bi ovu kompaniju stajati glave. Nedavno je propao Spanair, od nas kudikamo bogatija Katalonija nije ga više mogla održavati. Prije četiri dana propao je mađarski Malev. Može li Croatia Airlines propasti? Naravno!”
Tako je priču započeo izvor blizak vodstvu domaćeg avioprijevoznika Croatije Airlines koju, kako otkriva Nedjeljni u razgovorima s brojnim svjedocima, brine nacrt novog kolektivnog ugovora koji oštro zahtijevaju sindikati, a koji na snagu treba stupiti koncem ožujka ove godine.
Šest je sindikata u Croatia Airlines i često prijete štrajkom. Najorganiziraniji je, doznajemo, sindikat pilota; on je dio svjetske Međunarodne federacije udruženja civilnih pilota (IFALPA). Piloti su svoju snagu crpili u činjenici da su dugo bili insuficijentna profesija, a kroz udruženje IFALPA svoj problem brzo internacionaliziraju, pa, dobro organizirani, pritišću vlasnika, državu.
Nevjerojatne beneficije
Croatia Airlines ima ukupno 1096 zaposlenih, od toga je 145 pilota i kopilota. Što se osobnih dohodaka tiče, brojke domaćeg avioprijevoznika kažu sljedeće: prosječna plaća u tvrtki iznosi 9258 kuna neto. Prosječna plaća pilota je 22.058 kuna neto. Od toga, prosječna plaća kapetana iznosi 28.000 kuna neto. Najveća isplaćena plaća kapetanu Airbusa u špici turističke sezone iznosi 38.500 kuna neto. Kabinsko osoblje, stjuardese i stjuardi, imaju prosječnu plaću od 7952 kune neto. Voditelj kabinskog osoblja ima prosječnu plaću od 10.134 kune neto, a najveća isplaćena plaća kabinskom osoblju u špici sezone je 12.800 kuna neto.
Ipak, naša priča ne bavi se plaćama pilota, koji naravno moraju biti izdašno plaćeni za pošten rad, nego njihovim nevjerojatnim beneficijama. Dok se u okruženju događaju suprotni trendovi, low cost kompanije, charter aranžmani i sva konkurencija koja ni ne poznaje pojam ‘kolektivni ugovor’, Croatia gomila gubitke, a prava pilota zajamčena kolektivnim neprestano rastu. Doveli su do toga da je teško konkurirati cijenom proizvoda.
U cijenu, tumači jedan od izvora Nedjeljnog, idu troškovi poslovanja, radna snaga i marža za koju tvrdi da je u njihovom poslu jako mala i počinje s nulom. Na cijenu goriva, aerodromske tarife i kontrolu leta, ponavlja, ne mogu utjecati, stoga - da bi bili konkurentni - moraju rezati troškove i povući nove poslovne poteze: dobro investirati, racionalizirati poslovanje, uvesti nove tehnike i izmijeniti kolektivni ugovor.
- Upravo tu počinje naša kalvarija - tumači sugovornik.
Prije nego li ćemo se zalaufati’ kroz njihov kolektivni od stotinjak stranica, primjećujemo da je u redu da hrvatska radna snaga, kako kaže pomalo ofucana sintagma, ne želi raditi za “šaku riže”. Međutim, ovdje se ne radi o tome.
Norma ispod normalne
Uvjete rada pilota, započeo je svečanim tonom, reguliraju dva zakona: Zakon o zračnoj plovidbi i Zakon o radu. Prema svjetskoj zakonskoj normi pilot smije imati 900 sati naleta godišnje. No, kolektivnim ugovorom u Croatia Airlinesu norma je svedena na 700 sati.
- Zašto? - pitamo.
- Zato jer ‘nećemo, umorni smo i amen’. No, iako je norma 700 sati, pilot Croatia Airlinesa na tipu Airbus godišnje leti 470 sati, a na tipu Dash 8-Q400 560 sati. U prosjeku je to 515 sati naleta. Godišnje. To je šest radnih tjedana u godini dana. Dakle, naši piloti lete skoro dvostruko manje od svjetske norme! Unatoč tome u novom kolektivnom traže da im se norma od 700 radnih sati, spusti na 600 sati godišnje - tumači drugi izvor Nedjeljnog.
Piloti, dakako, imaju godišnji odmor i slobodne dane. Po zakonu minimalno moraju dobiti 20 dana godišnjeg odmora i 96 slobodnih dana koji se dobivaju nakon turnusa letenja. Zbrojimo li godišnji odmor i slobodne dane, zakonski je minimum ukupno 116 dana za odmor godišnje.
No, kako stoji u kolektivnom, Croatia Airlines daje im više od minimalca. Piloti imaju 32 dana godišnjeg odmora i 116 slobodnih dana, što je ukupno 148 dana odmora u godini. Međutim, u kolektivnom ugovoru za 2012. godinu, piloti traže još sedam dana godišnjeg odmora, što znači da bi imali 39 dana godišnjeg odmora, i traže još četiri slobodna dana, to je 120 slobodnih dana. Odnosno, traže ukupno 159 dana odmora u jednoj godini.
U svojim zahtjevima odmah ih prati kabinsko osoblje, stjuardese i stjuardi. Zakon za njih predviđa 116 slobodnih dana u godini, mi im dajemo 148 dana, no, međutim, oni sada traže 164 dana.
- A lete tek nešto više od 500 sati u jednoj kalendarskoj godini - kaže naš sugovornik.
Imamo još puno bisera, nastavlja energično, mi imamo pet, šest posada po zrakoplovu. Zašto?
Croatia Airlines izuzetno je sezonalna kompanija. To znači da ima tri, četiri mjeseca špice za vrijeme ljetne sezone, a ostatak godine je mirniji. Dok traje glavna turistička sezona i konkurencija leti u Hrvatsku, preciznije još 84 aviokompanije. Upravo u najvećoj špici piloti su izborili da imaju dva tjedna godišnjeg u komadu. I zato Croatia mora imati pet, šest posada po zrakoplovu, puta 13 zrakoplova. Da lete zakonsku normu, moglo bi ih biti znatno manje.
Osoblje domaćeg avioprijevoznika ima, kaže kolektivni, dodatne ugodnosti: zajamčena noćenja u hotelima od četiri zvjezdice, organizirani prijevoz do sjedišta tvrtke u Buzinu; po njih dođe službeni vozač, ili, ukoliko se voze vlastitim automobilom, dobiju 1500 kuna dodatno na mjesečnu plaću.
- U njemačkoj Lufthansi na posao dolaze podzemnom ili biciklom - primjećuje zajedljivo.
Nadalje, piloti Croatia Airlines kompanije imaju priznat beneficirani radni staž: za 12 mjeseci rada pilot dobiva godinu i pol, a pritom je efektivno radio pola zadane norme. Samo njihovi doprinosi za beneficirani radni staž, ovu kompaniju koštaju 11 milijuna kuna godišnje. Istovremeno, Zakon o civilnom zračnom prometu dozvoljava im da lete do 65. godine života, dok ih je Zakon o radu stavio u kategoriju beneficiranog radnog staža, pa u mirovinu odlaze mladi, sa samo 50 godina.
- Jedan zakon tuče drugi, to je paradoks. Svi naši europski konkurenti nemaju tu beneficiju, a postoji li takvo što u svijetu, nije nam poznato - kaže sugovornik.
Ima još, nasmijao se u kratkoj pauzi.
Piloti i kabinsko osoblje uživaju nešto što se zove “hitni prekovremeni rad”. Međutim, nije to nikakav prekovremeni rad, tako su nazvali normalnu pojavu u ovom poslu, a to je promjena rasporeda putovanja. No, ukoliko im se izmjena ne javi čak dva tjedna ranije, plaća im se takozvani “hitni prekovremeni rad” - tumači.
Po dosadašnjem kolektivnom, pilot je za “hitni prekovremeni rad” imao 120 kuna dodatno po satu, a stjuardese 30 kuna dodatno po satu.
I onda dobijete jednu od najparadoksalnijih priča ikad, da ljudi koji rade 50 posto norme, nekim čudom imaju više od sto sati sati prekovremenih?! - uskliknuo je.
Samo prošle godine na tu stavku otišlo je 900 tisuća kuna. U novom kolektivnom piloti traže bolju tarifu: 300 kuna, a stjuardese 100 kuna dodatno po satu.
Hrvatski sindikat prometnih pilota, suprotno tome, oštro odgovara da njihovim kolektivnim ugovorom nisu regulirane božićnice, regres, niti ostale beneficije koje imaju zaposlenici u drugim državnim službama. Budući da rade i vikendima i praznicima, priznaje im se osam dana više godišnjeg odmora, a pitanje odmora pilota, kažu, povezano je sa sigurnošću letenja.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG