Somalac Mohamed Abdi Hassan sa svojim se najbližim suradnikom Tiiceeyem u subotu u Bruxellesu iskrcao s leta iz Kenije, mislio je da ide potpisati unosan ugovor, ali je već na aerodromu uhapšen. Belgijska policija odvezla je dvojac u pritvor u Bruggeu. Optuženi su za sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji i za otmicu posade belgijskog broda-jaružala Pompei 2009. godine, čiju su posadu 10 tjedana držali kao taoce dok nisu dobili otkupninu. Sletjeli su ravno u ruke Belgijcima, zahvaljujući domišljatom planu njihove policije. Velik je to plijen, Mohamed Abdi Hassan, u domovini poznatiji kao “Lajavac”, deset je godina sijao strah po morima Afričkog roga. Oteo je desetke brodova i inkasirao milijune dolara otkupnina. Njegovi su vojnici bili poznati kao okrutni, brzi i beskrajno lojalni gazdi. Hassan je bio somalski gusarski kralj.
Najavio umirovljenje
Adenski zaljev jedan je od vitalnih prolaza svjetske ekonomije. Njime prolaze tisuće tankera i teretnih brodova s high-street odjećom, naftom i elektronskom opremom. Hassan je imao monopol na iznudu na rutama tih brodova. Brodovlasnici i strane vlade znali su za njega, ali kao i drugi šefovi u tom kriminalnom poslu u Somaliji, bio im je neuhvatljiv; prvljavi posao za njega su obavljali drugi. Sve se preokrenulo prije dvije godine, kad je sazvao novinsku konferenciju i došao u odijelu, bijeloj košulji, s tankom kravatom i naočalama sa strogim okvirima, sličniji direktoru korporacije koji najavljuje odlazak u mirovinu nego o brutalnom piratu.
Glavni financijer otmica
Hassan je pred novinarima piratstvo nazvao “prljavim poslom” i rekao kako želi početi raditi sa zapuštenom somalskom mladeži kako ne bi slijedili njegov put. “Ostavio sam se piratstva i uspio na to nagovoriti više mladića”, rekao je Hassan tada Reutersu. “To je rezultat mojih napora tijekom dugog razdoblja. I ti su mladići, poput mene, donijeli svoju odluku. Nismo to napravili jer se bojimo ratnih brodova, bila je to samo naša odluka.”
No, obavještajne službe u zapadnim zemljama nisu mu vjerovale. Piratstvo je skoro tradicija u obalnom pojasu Somalije. Kako je zemlja tonula u kaos i siromaštvo, sve je više ljudi koji su generacijama živjeli od ribarstva morali pronaći nove načine da prežive. Piratstvo je staro, sporadično rješenje, ali pravi je mafijaški biznis postalo tek početkom 1990-ih, kad su se i posljednji ostaci somalske ekonomije urušili u građanskom ratu. Jedan od poduzetnika koji je tada izgubio sve bio je i Hassan. Isprva je sam otimao brodove, ali brzo je zaključio kako mu je bolje organizirati i financirati logistiku. Somalijski pirati su poput narkomafije, dobro organizirani, gotovo korporativno ustrojeni biznis. Skoro svi pirati regrutiraju se u propalim somalskim gradovima, među klincima koji, gladni i bez ikakve perspektive, lutaju ulicama. Zloglasni pirati za te su mladiće heroji, celebrityji. Svi u Somaliji znaju da otmica može donijeti najmanje 2 milijuna dolara, a u nekima su isplaćene otkupnine od preko 10 miljuna. Najveća poznata bila je 13,5 milijuna dolara. Piratima se na licu mjesta isplaćuje postotak od otkupnine.
Postajao sve okrutniji
Kad ih regrutiraju, samo im objasne da će biti bogati, gurnu im kalašnjikov u ruke i ukrcaju ih na gumenjak. Nekad su pirati napadali samo spore, niske brodove, sada napadaju sve. Upadnu na brod, zarobe posadu, natjeraju je da usmjeri brod prema nekom od otoka kraj istočne obale Afrike, i jave kompaniji koliku otpremninu traže. Početna brojka uvijek je između 10 i 20 milijuna dolara, ali u pregovorima se spusti na prosječno 5 milijuna dolara. Primaju samo govovinu i preferiraju dolare, po mogućnosti u novčanicama od 100 dolara. Novac se helikopterom dovozi iznad otetog broda u posebnim vrećama i baca u blizini otetog broda. Pirati ga pokupe i odu. Nakon toga je nemoguće pratiti mu trag. Pregovori obično traju tjednima, neki i mjesecima. Hassan je otmice organizirao kao obiteljski biznis, uključio je i sina, a sada kad se otac povukao, sin nudi usluge posredovanja u pregovorima brodskih kompanija s piratima.
Od 90-tih godina biznis somalskih pirata rastao je dok nije postao globalna prijetnja. Vrhunac im je bio 2011., kad im je isplaćeno oko 160 milijuna dolara otkupnina, 11 posto više nego prethodne godine, svjetsku ekonomiju to je stajalo 7 milijardi dolara. Od 544 otmica brodova koje su te mračne godine prijavljene Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, polovica je bila u istočnoj Africi, gdje su harali somalski pirati. Godinu dana kasnije, njihovih je bilo 60 posto svih otmica. Analitičari su upozorili da će, ako nastave tim tempom, do 2015. iznuđivati 400 milijuna dolara godišnje, a ekonomiju će to stajati 15 milijardi dolara. Brodovlasnici su uzvratili udarac uz pomoć vlada zapadnih zemalja. Kompanije su počele voditi računa o sigurnosti brodova, plaćati naoružanu pratnju, postavljati bodljikave žice, sigurne sobe i vodene topove na brodove te pucati na pirate. Pirati su, pak, postali okrutniji. Nekad bi odustali čim bi s broda bio ispaljen prvi metak, ali sada jurišaju i uzvraćaju vatru, bolje su naoružani i manje spremni čekati na otkupnine. Veliki problem je i khat, biljka s efektima sličnim amfetaminskima, koja se tradicionalno konzumira u Somaliji a posebno među piratima, narod je ne smatra drogom, već nečim svakodnevnim, kao duhan, iako izaziva ovisnost.
(...)