Nekada najbogatiji Slovenac, Tomaž Lovše svoja je prva poslovna iskustva stekao u obiteljskoj tvrtki AC Lovše koja se bavila prodajom automobila. Nakon odlaska iz obiteljske tvrtke sredinom devedesetih Lovše registrira svoju prvu vlastitu tvrtku, T. F. Lovše, koja se bavi pravnim, računovodstvenim i revizijskim poslovima. U to vrijeme postaje i predsjednik uprave slovenske tvrtke obuće Peko, koja s njegovim dolaskom dobiva financijsku pomoć slovenske vlade od 8,3 milijuna eura. Nakon dvije godine njegova rukovođenja Peko završava s minusom od gotovo osam milijuna eura. Nekad respektabilna i diljem nekadašnje države poznata tvrtka, Peko se od Lovšeova dolaska nikada više nije oporavio. Prije nekoliko mjeseci trebala ju je kupiti osiječka tvrtka Osimpex, ali posao je propao nakon što je na kupoprodajni ugovor već stavljen paraf. Danas je Peko na pola koraka do stečaja.
Godine 2003. Lovše kupuje Diners Club Slovenija. Nakon toga poslovno se usmjerava i na Hrvatsku, gdje zapravo i počinje Lovšeova priča o Dinersu. U posao s Dinersom u Hrvatskoj Lovše je ušao s vlasnikom franšize za Diners Club Adriatic Žarkom Kraljevićem. Premda je Lovše uvijek želio u javnosti ispasti kao jako korektan poslovni čovjek, slovenskim je medijima u jednom trenutku otkrio svoje nezadovoljstvo poslovnom suradnjom sa Žarkom Kraljevićem.
“Gospodin Kraljević je tada imao 76 godina. Bio je spreman prodati mi dionice Dinersa u Hrvatskoj, koji je bio nositelj franšize u regiji. Dionice mi je prodao pod uvjetom da ostane predsjednik uprave. Usprkos jasnom dogovoru, suradnja nije bila jednostavna jer se gospodin Kraljević ponašao kao da uopće nije prodao dionice. To se, naravno, nije odnosilo na velike poslove, ali jest na manje poslove. Ponekad sam imao osjećaj da smo pojedine artikle iz nagradnog programa kupovali po najskupljim cijenama.”
Kasnije je Diners Club Adriatic , s partnerima, spomenutim Žarkom Kraljevićem i odvjetnikom Marijanom Hanžekovićem, prodao Erste banci. I to, prema informacijama dobro upućenih, za 150 milijuna eura, od kojih je Lovše, kako kažu, dobio 65 milijuna eura.
Lovše je nakon Hrvatske svoje poslovne planove s Dinersom usmjerio na Italiju i u Sloveniju. No, posao u Italiji nikako nije uspijevao razviti u mjeri i na način kako je želio pa je nakon problema s talijanskim financijskim vlastima odlučio prodati franšizu Diners za Italiju. Ali, ni to mu nije pošlo za rukom onako kako je zamislio i upravo neprovedena prodaja talijanske franšize jedan je od uzroka njegovih problema sa slovenskim Dinersom. Naime, već neko vrijeme Lovše je u Sloveniji imao probleme s Bankom Slovenije, osrednjom državnom bankom, zbog velikih kašnjenja plaćanja znatnijih iznosa trgovcima gdje su korisnici Diners kartica plaćali račune. Sredinom svibnja ove godine Banka Slovenije je, poslije više upozorenja, Lovšeovom Diners Clubu Slovenija oduzela licencu za kartično poslovanje, dovevši time u iznimno neugodan položaj ne samo Lovšea nego i više od 80.000 korisnika Diners kartice u Sloveniji. Problem je završio prodajom franšize Erste banku, čiji je Card Club postao novi vlasnik frašize za Sloveniju. Vlasnici Diners kartice u Sloveniji još ne mogu normalno koristiti svoje kartice.
Tomaž Lovše već je godinama na listama najbogatijih Slovenaca među prvih deset ili petnaest. Premda je to nezahvalno, procjenjuje se da Lovše posjeduje, kako u nekretninama tako i u novcu, oko četrdeset milijuna eura. Na listi najbogatijih Slovenaca, koja počinje sada Sandijem Češkom i njegovih 410 milijuna eura, taj iznos Lovšea trenutačno stavlja negdje oko desetog mjesta.
Do problema sa slovenskim Diners karticama čiji je izdavač Lovšeova tvrtka Diners Club Slovenija i dana kada njima više nisu smijeli plaćati ni u Sloveniji ni bilo gdje u svijetu, a posljedično i do njegova pritvora, slovensku je javnost više intrigirao njegov privatni život, posebice njegova skupocjena vila na Floridi.
(...)